U vremenima kada je hrvatski rukomet osjetno pao s rezultatima na europskoj i svjetskoj razini, jedva čekamo određene obljetnice grandioznih podviga naših rukometaša da ih se malo prisjetimo. Rukometni turnir na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine obiluje takvim podvizima…
Dobro je poznata ona priča kako je legendarni Velimir Kljaić “Kljun” preuzeo Hrvatsku niti dva mjeseca do početka olimpijskog turnira. Koliko ekipa nije bila usklađena pokazala je “generalka” protiv Nijemaca u Baunatalu, gradiću (za njemačke okvire) u samom srcu Njemačke (23:28). Bilo je to krajem lipnja ’96., jedan dan prije finala Europskog nogometnog prvenstva kojeg su Nijemci, jasno, ispratili s neusporedivo većim zanimanjem.
Osveta za poraz u finalu Svjetskog prvenstva
Pripreme u Tupelu, rodnom gradu “kralja rock ‘n’ rolla”, Elvisa Presleyja, poslužile su stvaranju “kemije” među igračima koji su se prilikom dolaska Kljaića više doimali kao posvađani neprijatelji, a ne suigrači u miru. Kako je olimpijski turnir odmicao, sve su bile jasnije konture Kljaićevih postulata. A možda su igrači shvatili da se “Kljun” nije zezao kad je rekao da se u slučaju neosvajanja medalje svi vraćaju plivajući doma…
Epskom pobjedom nad europskim prvacima Rusima (25:24) u skupini izboreno je polufinale. A ondje je čekala Francuska, svjetski prvak. Tog 2. kolovoza 1996. godine cijeli rukometni svijet gledao je kako se jedna mala Hrvatska hrabro suprotstavila moćnoj Francuskoj s Jacksonom Richardsonom, Stephaneom Stoecklinom, Fredericom Volleom. Bila je to i osveta za poraz u finalu Svjetskog prvenstva na Islandu godinu ranije.
Richardson je u potpunosti zatvoren kroz svih 60 minuta, a jedino se donekle davalo prostora Stoecklinu koji je s osam pogodaka okončao olimpijsko polufinale. No, i Hrvatska je imala svog “Stoecklina”. Ma, kakvog Stoecklina?! Još i boljeg – Patrika Ćavara. “Pako” se također osam puta upisivao u strijelce, no za razliku od Stephanea, imao je suigrače koji su bili spremni izbjeći bilo kakvu klopku protivničke momčadi.
S 24:20 naša rukometna reprezentacija izborila je drugu medalju za Hrvatsku u Atlanti, nepunih tjedan dana nakon što su vaterpolisti osvojili srebro. “Kljun Boysi” otišli su na megdan “Bengan Boysima” i produbili im noćnu moru zvanu “olimpijsko finale”. Pokojni velikan švedskog rukometa, izbornik Bengt Johansson, u Atlanti je izgubio svoje drugo od tri uzastopna olimpijska finala. Za usporedbu, Hrvatska u olimpijskim finalima ima učinak 2/2.
02.08.1996. (Olimpijske igre, 1/2 finale): HRVATSKA – Francuska 24:20 (Ćavar 8 / Stoecklin 8)
Rukometnu bajku u Atlanti i osvajanje prvog olimpijskog zlata za Hrvatsku pogledajte OVDJE.
Zlatni na OI 1996.
- Venio Losert
- Valter Matošević
- Vladimir Jelčić
- Goran Perkovac
- Irfan Smajlagić
- Božidar Jović
- Nenad Kljaić
- Iztok Puc
- Slavko Goluža
- Zoran Mikulić
- Zlatko Saračević
- Patrik Ćavar
- Alvaro Načinović
- Bruno Gudelj
- Valner Franković
- Vladimir Šujster
Izbornik: Velimir Kljaić
Put do zlata
Prvi krug
- 1. kolo: Švicarska 23:22 (Ćavar 8)
- 2. kolo: Kuvajt 31:22 (Ćavar 10)
- 3. kolo: SAD 35:27 (Smajlagić 11)
- 4. kolo: Rusija 25:24 (Jović 7)
- 5. kolo: Švedska 18:27 (Mikulić 6)
Završnica
- Polufinale: Francuska 24:20 (Ćavar 8)
- Finale: Švedska 27:26 (Jović, Smajlagić 6)
