Od pojavljivanja na našim prvim Olimpijskim igrama, onim zimskim u Albertvilleu 1992. godine, Hrvatska je osvojila ukupno 18 zlatnih olimpijskih medalja. Kao i u mnogim životnim primjerima – prvo se najviše pamti. To prvo, štogod ono bilo, najdublje se ureže u pamćenje i emocije. Prvi put na Olimpijskim igrama, hrvatska himna pjevala se 4. kolovoza 1996. godine u Atlanti.
Naravno, protagonisti jedne od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta i vjerojatno najvećeg iznenađenja u povijesti rukometne igre su hrvatski rukometaši – hrvatska muška rukometna reprezentacija predvođena legendarnim izbornikom, Velimirom Kljaićem. “Preko bare” otišli su s minimum nadanja. Ne zato što nisu vrijedili, nego zbog narušene atmosfere u ekipi i manjka samopouzdanja koje se pojavilo nakon odlaska Zdravka Zovka s klupe reprezentacije, čovjeka s kojim smo proslavljali prve velike uspjehe hrvatskog rukometa nakon osamostaljenja.
Prije puta u Atlantu, “Kljun” je rekao: “Ako ne osvojimo medalju u Atlanti, kući se vraćamo plivajući”. Izbornikove riječi protumačio je kako je tko htio, ali vjerojatno je mnogima u taboru naše reprezentacije pao kamen sa srca kada je u polufinalu olimpijskog turnira pala Francuska. Nakon slavlja nad Rusima u skupini i uoči finala sa Šveđanima, bilo je jasno – Hrvatska je spremna za zlato u svom olimpijskom debiju.
35.000 gledatelja na rukometnoj utakmici u SAD-u
Finale se igralo u Georgia Domeu, stadionu na kojem je nekoć domaće utakmice igrala momčad američkog nogometa, Atlanta Falcons (stadion srušen 2017.). Budući da Amerikanci ne prate rukomet, na stadion se natiskalo 35.000 pretežito švedskih i hrvatskih imigranata čime je postavljen rekord po posjećenosti jedne rukometne utakmice. Ovaj rekord srušen je tek 2014. godine (Loewen – Hamburg, 44.189).
Švedska je izvojevala sigurnu pobjedu u skupini (27:18), no Kljaić je u toj utakmici odmarao najjače adute. Koliko Hrvatska vrijedi, pokazale su prve minute finalne utakmice. Od prvih sedam golova, šest su postigli naši rukometaši! Gotovo cijela ekipa bila je savršena, počevši od kapetana Gorana Perkovca. Zoran Mikulić je u skupini pokazao da mu leže Šveđani, pa ga je Kljaić odlučio iskoristiti ispred Zlatka Saračevića u finalu. Dvaput je bilo +7 za Hrvate u prvih 30 minuta, a ta je dionica završena rezultatom 16:11.
Bengt Johansson, legendarni izbornik najveće švedske generacije u povijesti, žarko je želio upotpuniti kolekciju osvojenih zlatnih medalja s velikih natjecanja. Mozgao je što učiniti u trenucima kada mu je zlato odmicalo, drugi put u četiri godine (izgubio finale 1992. od Sovjeta, a izgubit će i 2000. od Rusije). Odlučio je promijeniti obranu u 4-2, što je bila dobitna odluka za njegovu ekipu. Švedska se šest i pol minuta prije kraja približila na samo jedan pogodak razlike…
Croatia 27 – Sweden 26, Atlanta Olympics final, 1996. pic.twitter.com/nOvJ7PKfTC
— Antique Handball (@AntiqueHandball) April 20, 2015‘Kljun junior’ za zlato
No, nisu se dali smesti “Kljunovi” dečki. Posljednje minute igrale su se gol za gol, a pobjednički pogodak, onaj koji nam je donio olimpijsko zlato, postigao je izbornikov sin, Nenad Kljaić. Pola minute do konačne sirene, semafor pokazuje 27:26 za Hrvatsku! Posljednji napad Šveđani nisu iskoristili, unatoč tomu što su ga djelomično igrali s igračem više. Sedam sekundi bilo je premalo da “Bengan Boysi” uzmu loptu hrvatskim majstorima i zabiju za produžetke.
>> Sažetke finalne utakmice Hrvatska – Švedska pogledajte OVDJE <<
Prvo olimpijsko zlato Hrvatske, prva “Lijepa naša” na olimpijskim igrama, prva famozna gusjenica. Tu gusjenicu gledali smo i osam godina kasnije u Ateni. Kako bismo voljeli ponovno doživjeti te dane. Tijekom Olimpijskih igara u Parizu dogodine, proslavit ćemo 20 godina od atenskog olimpijskog zlata. Nadajmo se da više nećemo morati samo obilježavati godišnjice velebnih uspjeha, nego da ćemo proslavljati nove.
Zlatni na OI 1996.
- Venio Losert
- Valter Matošević
- Vladimir Jelčić
- Goran Perkovac
- Irfan Smajlagić
- Božidar Jović
- Nenad Kljaić
- Iztok Puc
- Slavko Goluža
- Zoran Mikulić
- Zlatko Saračević
- Patrik Ćavar
- Alvaro Načinović
- Bruno Gudelj
- Valner Franković
- Vladimir Šujster
Izbornik: Velimir Kljaić
- Pomoćnik i fitness trener: Milan Rončević
- Trener vratara: Zdenko Zorko
- Somatoped: Stanislav Peharec
- Kineziterapeut: Damir Suman
- Tehniko: Vladimir Nekić
- Direktor: Josip Guberina
Put do zlata
Prvi krug
- 1. kolo: Švicarska 23:22 (Ćavar 8)
- 2. kolo: Kuvajt 31:22 (Ćavar 10)
- 3. kolo: SAD 35:27 (Smajlagić 11)
- 4. kolo: Rusija 25:24 (Jović 7)
- 5. kolo: Švedska 18:27 (Mikulić 6)
Završnica
- Polufinale: Francuska 24:20 (Ćavar 8)
- Finale: Švedska 27:26 (Jović, Smajlagić 6)
Pojedinačni ostvaraji
- Patrik Ćavar – najbolji strijelac turnira (43 gola), najbolji srednji vanjski
- Irfan Smajlagić – 6. strijelac turnira (31 gol), najbolje desno krilo
