Red nogometa, red psovki, red piva. Županijski nogomet u Hrvatskoj nikad ne razočarava, a ništa drugačije nije bilo ni u Obrezini. Put nas je u malo mjesto u Zagrebačkoj županiji odveo kako bismo pogledali utakmicu između domaće Mladosti i zaprešićkog Inkera, nekoć kultnog hrvatskog prvoligaša, bivšeg kluba Luke Modrića, koji danas igra u Jedinstvenoj županijskoj ligi, odnosno šestom rangu ukupno. I opravdao sva očekivanja.
Da smo na pravom mjestu pokazalo se i prije nego je susret počeo. Dok su se momčadi pripremale, iznad terena letjeli su – zrakoplovi. Naime, u blizini se nalazi aerodrom Franjo Tuđman pa se često u „kvartu“ digne više letjelica nego što padne golova. I jedni i drugi mišiće su zagrijavali u žutim kombinacijama. Na prvu smo pomislili – neće valjda obje momčadi u istim bojama?
Pred četrdesetak domaćih gledatelja, Mladost je na teren na kraju izašla u žutom, a nogometaši Inkera umjesto svog klasičnog dresa obukli plavo. Na travnjak stupa Marko Ćosić, bivši igrač Hajduka i Gzire United koji je odrastao u Zaprešiću i vratio se u klub iz svog grada. Gosti imaju još nekoliko zvijezda i od početka je jasno tko je favorit.
Inker vodi već nakon nekoliko minuta, ubačaj iz kornera spretno su dočekali pred domaćim vratima za 0:1. No, Mladost ubrzo uzvraća. Njihov napadač našao se u mat situaciji, prvo pogodio golmana, a onda iz drugog pokušaja zatresao mrežu na oduševljenje malobrojne publike. Nije bilo mirno, kako na igralištu, tako i na „tribinama“, jer navijači od početka uz ne baš najljepše riječi suca prozivaju da je prodao utakmicu. Uistinu, županijski klasik.
Kvaliteta gostiju, ili ostiju, jer na njihovoj klupi nedostaje slovo g, ubrzo dolazi do izražaja dvama pogocima. Upravo je Ćosić, iako stoper, majstorski pogodio iz slobodnog udarca. Ipak, mladostaši na kraju prvog dijela zabijaju za 3:2 i kakvu-takvu nadu u nastavku.
Poluvrijeme je jednako zanimljivo kao i utakmica. Bogata ponuda birca u sklopu kluba brine se da nitko ne ostane žedan. Pan, Karlovačko, Ožujsko… Da, može jedna Žuja. Trebala je i domaćim gledateljima, jer su u nastavku igrali samo Zaprešićani. Dvoboj je završio rezultatom 7:2 za Inker, ali naše gostovanje još nije. Iz svlačionice izlazi Ćosić.
– Hoćemo popit’ pivu? – kaže.
Može, naravno. Ovaj put ne treba ni platiti. Ekipa je dobila gajbu. Sanduk pod ruku i nosi. Evo nas opet na „tribinama“, odnosno terasi kafića.
– Kako je, Ćos? – upitali smo ga.
– Dobro, stvarno. Ovdje mi je super – zadovoljan je 29-godišnjak igranjem za Inker, u kojem je nekad u HNL-u bio kapetan.
A igrao je i za norveški Haugesund, Rudar iz Velenja, Hrvatski dragovoljac… No, jedini je koji je bio i u Hajduku i u Gziri!
Zanimljiva karijera, a nema još ni 30, ali – više ne planira profesionalno igrati. Zaposlio se i u nogometu, koji ima u malom prstu, sada jednostavno gušta. U itekako zanimljivoj ekipi…
– Tu su Filip Soldo, brat Nikole koji igra u Njemačkoj, Tomislav Šarić s kojim sam još prije igrao u Interu, Bruno Karoglan koji je došao iz Zmijavaca, Patrice Kwedi… – nabraja Ćoske listu suigrača.
Ubrzo se uz pozdrave rastajemo. I na put busom za Zagreb, koji je iz Zagreba na utakmicu bio jednako kompliciran. Na kraju, zaslužena pobjeda Inkera. Vidjelo se to iz aviona.
