Luka Modrić, kapetan hrvatske reprezentacije i jedan od najboljih veznih igrača svih vremena, već je nekoliko puta istaknuo kako se nada da će potpisati novi ugovor s Real Madridom. Tekući mu, naime, ističe na ljeto, ali 38-godišnjak i dalje želi pomagati “Kraljevskom klubu” na putu prema sjajnim uspjesima. No, u španjolskoj ga prijestolnici drže “na ledu” jer još nema naznaka o nastavku suradnje, a prošle sezone potpisali su tek krajem lipnja, dakle nakon što je natjecateljska godina završila.
Borba, čini se, prava borba za novi ugovor, nešto što Luka apsolutno nije zaslužio. I to u smiraju karijere, dok se mladi trebaju dokazivati, a Zadranin uživati – ne obrnuto. A nakon povratka Ivana Perišića u Hajduk, mnogi su se sjetili Modrića i Dinama. Na Maksimir je stigao kao klinac 2001. pa četiri godine kasnije dogurao do prve momčadi. Oduševljavao je domaću publiku i u ljeto 2008. za 22,5 milijuna eura prešao u Tottenham.
Plavu publiku, koja se danas pita – je li moguće da se vrati? Takav potez uopće ne bi bio loš. U trenucima nikad jačeg Hajduka, Dinamove krize, ali bez pritiska, Modrić bi povratkom postao raspametio navijače, kao i cijeli nogometni svijet. Dočekali bi ga tisuće i tisuće njih, koji bi ponovno rasplamsali “modri” plamen. Plamen koji se gasi u učmaloj atmosferi Maksimira.
Modrićev povratak ne bi bio samo sportski, već i socijalno-politički potez. Povratak u zemlju koja je na zadnjih dvama svjetskim prvenstvima osvojila dvije medalje, a nema ni svoj nacionalni stadion. Poslao bi jasnu poruku – da se situacija mora promijeniti, inače možda ostanemo bez nekog novog Modrića, Šukera, Mandžukića…
Nema života bez Dinama, rekli bi navijači prvaka. A bez Dinama ne bi bilo ni Modrića.
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
