Miroslav Ćiro Blažević preminuo je prije točno godinu dana, 8. veljače 2023., dan prije 88. rođendana. Trener svih trenera, koji je hrvatsku javnost jednako oduševljavao karizmom i sportskim uspjesima, “Vatrene” je vodio do prve medalje u povijesti reprezentacije, jer na Svjetskom su prvenstvu u Francuskoj 1998. osvojili broncu, odnosno treće mjesto. Brojni velikani našeg nogometa došli na njegov ispraćaj. Između ostalih i Zlatko Dalić, nekoć Ćirin učenik, danas najuspješniji hrvatski izbornik.
Ovako se od njega oprostio u knjizi žalosti, u koju je upisao par rečenica…
– Dragi moj šefe, hvala ti na svemu što si napravio za mene i našu Hrvatsku. Bio si moj nogometni učitelj, moj nogometni otac. Falit će mi tvoj savjet, tvoj osmijeh, tvoja psovka. Bio si i bit ćeš zauvijek trener svih trenera. Počivaj u miru.U Dinamu je u kratkom roku postao klupska legenda. Momčad je preuzeo krajem 1980., a 1982. osvojio jugoslavensko prvenstvo nakon suše bez naslova koja je trajala 24 godine.
“Ćiro je ponajviše svojim oratorskim nadahnućima i motivatorskim sposobnostima i uz taktičku disciplinu, trgnuo momčad iz letargije i uzdignuo je do toliko iščekivanoga pehara. Godinu kasnije bili su i pobjednici Kupa“, navodi se na službenim stranicama Dinama.
Doista, njegove će se izjave pamtiti zauvijek. Kako ozbiljne, tako i razigrane. Na primjer…
– Ja sam prema nogometašima tiranin. Samo tiranin može egzistirati na čelu reprezentacije.
– Muškarci koji ne vole nogomet uglavnom su homoseksualci.
– Zašto žene ne komentiraju utakmice? Pa, ne mogu igrači toliko brzo trčati koliko žene mogu brzo pričati.
– Je*eš čovjeka koji nikad ne promijeni mišljenje.
– Ja kažem da sam bolji trener od Capella. Onda me pitaju: ‘Kako to?’. Pa, da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta (mjesto pored Travnika, op.a). Neka oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj – izjavio je.
Nakon što je Hrvatska ispala na Euru 1996., navijači su mu vikali “Ćiro, pe*eru!”. No, kada se reprezentacija 1998. kući vratila s broncom, situacija se promijenila…
– Drago mi je što nisam više pe*er – rekao je.
Tko zna bi li Dalić reprezentaciju vinuo u nebesa da pod njim nije stasao u Varaždinu. Zlatko je bio pomoćni, a Ćiro glavni trener.
– Ćiro je bio neponovljiv – nenadmašan motivator i govornik, u jednoj sekundi šarmantan, u drugoj goropadan. Pamtim ga kao čovjeka s velikim stilom i još većom dušom i zato smo ga svi voljeli i poštovali. Kao trener je potpisao dva izvanredna i povijesna uspjeha, jedan s reprezentacijom koju je doveo u svjetski vrh, a jedan s Dinamom kada je ta titula značila puno više od nogometa. No, gdje god je radio, ostavio je velik trag, pa tako i na mene u Varaždinu. Mogu slobodno reći da je Ćiro bio moj nogometni otac, bio mi je istinska inspiracija za sve što sam postigao u trenerskoj karijeri – zaključio je izbornik.
