Neki će reći najdosadnije, neki će reći najzanimljivije. Bilo je to 15. prvenstvo „Staroga kontinenta”, prvo u proširenom formatu s 24 reprezentacije. Stoga, te 2016. godine bilo je gotovo pola Europe u Francuskoj. Mnogi nisu bili za to, tvrdeći kako će se smanjiti kvalitetna razina natjecanja. Možemo reći da su, jednim dijelom, bili u pravu, no upravo takav format omogućio je nekim reprezentacijama da ostvare povijesne rezultate, poput Walesa koji je dogurao sve do polufinala, ili Islanda koji je dospio do četvrtfinala prije toga izbacivši Engleze s turnira. Kako je Hrvatska prošla? Igrački odlično, rezultat je morao biti bolji…
Huliganizam i nepotrebno Kovačevo kritiziranje
Gotovo kao i svake kvalifikacije, tako i one za Europsko 2016. godine bile su turbulentne za „Vatrene”. Dobar dio toga ciklusa (skupina s Italijom, Norveškom, Bugarskom, Azerbajdžanom i Maltom) odradili smo s Nikom Kovačem na klupi, a happy-end priču zaključio je Ante Čačić. Prvi dio tih kvalifikacija protekao je, uistinu, odlično – nakon pet utakmica bili smo na čelu s četiri pobjede i jednim remijem. Taj dio obilježio je remi na San Siru s Talijanima (1:1) i grozne huliganske scene divljaka koji su htjeli napakostiti svetom hrvatskom dresu te fenomenalna pobjeda nad Norvežanima na Maksimiru od 5:1. Tu su se stvari okrenule nagore, pogotovo nakon vrlo kritičnih izjava izbornika Kovača kako igra nije bila dobra (?!), unatoč demoliranju Skandinavaca.
Čačić spasio stvar
Zbog nemilih scena iz Milana nastavak kvalifikacija igrali smo pred praznim domaćim tribinama (plus, UEFA nam je oduzela jedan bod), a još jedna neugodnost nastala je kad se svastika „niotkud” pojavila na poljudskom travnjaku. Nismo ni tad pokleknuli pred Talijanima, no uslijedio je razočaravajući remi s Azerima (0:0) te poraz u Oslu od Norveške (0:2). Bio je to kraj Nike Kovača na klupi, igrači su se okrenuli na drugu stranu te iskazali nepovjerenje prema bivšem kapetanu „Vatrenih”. Ante Čačić spasio je stvar svladavši Bugarsku s 3:0 na praznom Maksimiru te Maltu sa skromnih 1:0. Ivan Perišić donio nam je izravan plasman i izbjegavanje dodatnih kvalifikacija kamo su upali Norvežani koji su do 73. minute vodili Talijane u gostima (na kraju izgubili 1:2).
Skupina H
| POZICIJA | REPREZENTACIJA | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Italija | 10 | 7 | 3 | 0 | +9 | 24 |
| 2. | HRVATSKA | 10 | 6 | 3 | 1 | +15 | 20* |
| 3. | Norveška | 10 | 6 | 1 | 3 | +3 | 19 |
| 4. | Bugarska | 10 | 3 | 2 | 5 | -3 | 11 |
| 5. | Azerbajdžan | 10 | 1 | 3 | 6 | -11 | 6 |
| 6. | Malta | 10 | 0 | 2 | 8 | -13 | 2 |
Najbolja igra u prvom krugu
Skupina s Turskom, Češkom i Španjolskom u prvu ruku činila se ne toliko teškom, prolaznom, pogotovo zbog promjene sustava u kojem i trećeplasirana momčad može proći dalje. „Vatreni” su to i pokazali odigravši tri odlične utakmice. Ako bismo ukratko sumirali uz retrospektivu na prijašnja europska prvenstva, bila je to naša najbolja igra u grupnoj fazi, bolja nego na EP-ima 2008. i 2012. godine. Turska je „pala” na početku, kao i 1996., sjajnim golom Modrića, koji se na tom prvenstvu profilirao u vođu. Trebalo je, ipak, kasnije zamijeniti nezamjenjivog Darija Srnu koji je tijekom tog prvenstva doživio veliku tragediju zbog smrti oca.
Huliganizam, part 2
U nastavku – deja-vu. Scene iz Saint-Etiennea podsjetile su nas na one iz Milana, samo s još većom publikom pred malim ekranima. Bili smo u šah-poziciji sat vremena, sve do izlaska Modrića iz igre zbog ozljede. Imali smo jako lijepih 2:0 zahvaljujući golovima Perišića i Rakitića. Tada nam se igra počinjala raspadati. Škoda je 15 minuta prije kraja donio Česima nadu, a u finišu susreta „hrvatski” huligani dodatno su pomogli Česima koji zabijaju za 2:2. Zapucali su i za potpuni preokret, no Subašić nije dopustio iznenađenje.
Legendarna pobjeda
Četiri boda iz dvije utakmice uvela su nas u osminu finala, no Čačić nije želio kompromitirati prvo mjesto rezervnom postavom. Većina standardnih prvotimaca igrala je od prve minute. Morata je doveo u Španjolce u vodstvo, no Kalinić sjajnim potezom petom dovodi nas u egal. Ako je tada nastala euforija, što se tek dogodilo u 87. minuti… Nakon bjesomučnih napada „Furije” da uzme to željeno prvo mjesto, iskrsnula je hrvatska kontra i super moćni Perišić koji je igrao u formi života. „Perišićevski” precizno pogađa za konačnih 2:1 i jednu od najvećih pobjeda Hrvatske na velikim natjecanjima.
Skupina D
| POZICIJA | REPREZENTACIJA | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | HRVATSKA | 3 | 2 | 1 | 0 | +2 | 7 |
| 2. | Španjolska | 3 | 2 | 0 | 1 | +3 | 6 |
| 3. | Turska | 3 | 1 | 0 | 2 | -2 | 3 |
| 4. | Češka | 3 | 0 | 1 | 2 | -3 | 1 |
Perišićeva vratnica i Strinićeva greška. Kraj
Tada nam se činilo kako nam se ždrijeb otvara sve do finala, no Portugal je upao na treće mjesto svoje skupine s tri remija te tako dospio na „Vatrene”. Ušli su Modrić & Co. vrlo prestrašeno u dvoboj, a puno bolji nisu bili niti Portugalci. Gledali smo dosta opreznu igru, a u produžecima potpunu dramu. Zamjerale su se Čačićukasne reakcije za uvođenjem igrača, ponajviše na Marka Pjacu koji je bio u odličnoj formi, no minutažu je dobivao na kapaljku. Kasnije su se istaknuli komentari poput onog Jeličićevog da je „Pjaca u pola sata produžetaka napravio više nego svi ostali u 120 minuta”. Perišić u 117. minuti pogađa glavom vratnicu, a kazna nam se događa već nakon 20-ak sekundi. Strinić gubi loptu u jako neugodnoj poziciji na lijevoj strani, Portugalci rade „atomsku” kontru, a Quaresma zabija jedini pogodak na utakmici nakon sat i 57 minuta igre. Tuga i očaj. Ponovno.
Vratilo nam se
Koliko nam se samo puta dogodila neka vrsta tragikomičnog scenarija nakon kojeg ispadamo s velikog natjecanja. Turska noćna mora 2008., nepravda u režiji Wolfganga Starka protiv Španjolske 2012., još „fatalniji” Nishimura 2014., tada Perišićeva vratnica. Sve nam se vratilo dvije godine kasnije u Rusiji. Sva bol, sva tuga, razbijene čaše i neprospavane noći. Da budemo istiniti, bilo je i 2018. svega toga, ali iz potpuno drugačijih pobuda. I da, naravno, Portugal je osvojio europski naslov. Sa samo jednom pobjedom u sedam utakmica na Euru. Sreća ih je pomazila te godine, kao i nas u Rusiji. Još jedan dokaz da se bez sreće teško može doći do velikog rezultata.
