Preostalo je oko 30 sati do najvažnije utakmice „Vatrenih” na ovom Europskom prvenstvu, odlučujuće za prolazak u drugi krug protiv Škotske. Iako prikazana igra u Londonu i Glasgowu ne ulijeva nadu, navodno je atmosfera među hrvatskim reprezentativcima jako dobro, barem prema navodima Brune Petkovića kojega bismo mogli očekivati sutra od prve minute. S druge, pak, strane, našim protivnicima ne cvjetaju ruže budući da im je ponajbolji pojedinac, mladi 20-godišnji veznjak Chelseaja, Billy Gilmour, zaražen koronavirusom i za njega je vrlo lako moguće ovo Europsko prvenstvo završeno. Još kad uzmu u obzir da su jedina reprezentacija na ovom turniru koja nije postigla pogodak, život im postaje teži.
0/5
Kao što i nama postaje teži kad se vratimo u prošlost. Tužna je i nimalo ohrabrujuća činjenica da nikada nismo prošli u drugi krug velikog natjecanja ako nismo osigurali prolaz dalje uoči posljednje utakmice u skupini. Ako bismo to pojednostavili kroz brojke, statistički podatak bi glasio – 0/5. Dakle, pet puta smo se doveli u ovu situaciju i niti jednom nismo slavili.
Ekvador i Engleska
Prvi put se ovakav scenarij dogodio na SP-u 2002. u Japanu i Južnoj Koreji kad smo na početku izgubili od Meksika (0:1), da bismo slavili protiv Italije sjajnim preokretom (2:1). Već kad se cijela nacija pripremala za susret osmine finala protiv domaćina Južne Koreje, uslijedio je debakl od Ekvadora (0:1). Dvije godine poslije – drugačija priča. Nakon dva kola na kontu smo imali dva boda, od čega jedan zaslužen protiv aktualnih europskih prvaka Francuza. Trebala nam je pobjeda protiv nikad jače Engleske, što je malo tko očekivao. Punih 35 minuta imali smo toliko željeno vodstvo, no u samo pet minuta „Gordi Albion” preokreće rezultat u svoju korist. Nadanjima je tu bio kraj…
Australija, Španjolska i Meksiko
Godine 2006., pak, kobna je bila Australija u posljednjoj utakmici grupne faze. Pošteno smo se „potukli” s Brazilcima (0:1), da bismo nesretno remizirali s Japancima (0:0) nakon promašenog Srninog kaznenog udarca. Pobjeda je bila nužna protiv „Klokana”, no dvaput smo prokockali vodstvo. Do 2012. godine nismo se doveli u ovakvu situaciju. Tada je aktualni svjetski i europski prvak čekao na vratima – Španjolska. Niti četiri boda iz prva dva kola nisu bila dovoljna. Djelomično Jesus Navas, a djelomično i sudac Wolfgang Stark, uništili su nam nade za prolaskom među osam najboljih „Staroga kontinenta”. Posljednji nam se put „prokletstvo” obistinilo u Brazilu na Mundijalu 2014. godine. Za zadnjeg protivnika u skupini dobili smo jednog od najtežih mogućih protivnika – Meksiko, ekipu koja redovito prolazi u drugi krug. Na krilima svojih navijača dobili su nas s 3:1 te nas tako ostavili ponovno kratkima za drugi krug.
Dakle – Ekvador, Engleska, Australija, Španjolska i Meksiko bili su kobni za daljnje ambicije „Vatrenih”. Nadamo se da se toj listi neće pridružiti i škotska družina.
