Još dugo će se u Koprivnici prepričavati jučerašnja utakmica 1/16 finala SuperSport Hrvatskog kupa između četvrtoligaša Koprivnice i splitskog Hajduka. I ne bez razloga. Malo tko je očekivao da će jedan klub iz četvrtog ranga hrvatskog nogometa stati tako hrabro, organizirano i borbeno protiv jedne od najjačih momčadi u državi. Hajduk je slavio 4:1, ali konačni rezultat ne govori ni približno sve što se događalo na terenu. A najvažnije pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest – što bi bilo da jučer nije bilo Marka Livaje?
Koprivnica bez respekta – pa i s igračem manje
Od samog početka, Koprivnica je prijetila i bilo je jasno da ne planira statirati. Trener domaćih Sergej Milivojević posložio je momčad ne samo hrabro, već i taktički vrlo zrelo. Bili su čvrsti u bloku, brzi u tranziciji i – što je posebno iznenadilo – opasni u napadu. Nisu se ustručavali izaći visoko, pritisnuti stopere Hajduka i natjerati ih na pogreške.
U 18. su minuti ostali s igračem manje nakon isključenja Erika Riđana, no umjesto da se raspadnu, domaći su – živnuli. Upravo su s desetoricom, preko strijelca Mihaela Srbljinovića, uspjeli zabiti pogodak splitskom velikanu. U tom trenutku rezultat je bio samo 2:1, a malobrojni, ali bučni navijači na tribinama vjerovali su u čudo. I nije to bilo nerealno – Koprivnica je stvarala šanse, izlazila pred vrata Hajduka, tjerala splitsku obranu na reakcije.
Livaja – razlika između šoka i rutine
No onda se – već tko zna koji put – pojavio Marko Livaja. Kad Hajduk igra loše, kad protivnik prijeti, kad se teren pretvara u minsko polje samopouzdanja, Livaja je taj koji povuče. Nije stvar samo u golovima – iako ih je opet zabio. Nije ni samo u asistencijama – iako ih je upisao. Radi se o prisutnosti, o dominaciji, o sigurnosti koju njegova igra daje ostatku momčadi.
U trenucima kad se činilo da Hajduk gubi konce, Livaja je doslovno preuzeo loptu, igru i odgovornost. Jedna akcija u kojoj je primirio loptu okrenut leđima, izbacio čuvara i podvalio suigraču kroz tri igrača – bila je mikrokozmos onoga što Hajduk dobiva kad je Livaja na terenu. Njegova klasa bila je ona tanka, ali ključna linija razgraničenja između neugodnog iznenađenja i profesionalnog prolaska dalje.
Kada bi se iz ove utakmice izbrisao Livaja…
Pitanje koje lebdi iznad cijelog susreta glasi – što bi se dogodilo da jučer nije bilo Marka Livaje?
Da Hajduk nije imao svoju desetku na terenu, vrlo je lako moguće da bi Koprivnica dočekala drugo poluvrijeme s izjednačenjem. Da bi nastavili s pritiskom. Da bi možda otišli i korak dalje. Hajduk bez Livaje često djeluje kao momčad bez ideje, bez autoriteta na lopti, a jučer to nije bilo iznimka. Koprivnica je koristila svaku pukotinu, svaku grešku u organizaciji igre, svaku nesigurnu reakciju splitske obrane. S igračem manje!
Nije pretjerano reći da je Hajduk na trenutke izgledao pogubljeno. Momčad koja u SuperSport HNL-u pretendira na titulu morala se protiv četvrtoligaša osloniti na inspiraciju jednog čovjeka. I srećom po njih – taj čovjek je igrao. Jer bez njega, priča bi mogla imati mnogo drugačiji završetak.
Pohvale za domaćina, upozorenje za favorita
Koprivnica, koju velikim dijelom čine golobradi mladići, na kraju je izgubila 4:1, ali nikoga nije razočarala. Dapače – pokazali su srce, znanje i karakter. Za razliku od brojnih trećeligaša ili četvrtoligaša koji protiv velikana jednostavno “dođu po dres”, Koprivnica je došla – igrati nogomet. Igrali su ga hrabro, borbeno i – često – bolje od protivnika.
S druge strane, Hajduk je prošao dalje, ali s gorkim okusom opomene. Ako ovisnost o Livaji nije bila očita do sada, onda je ova utakmica najbolji dokaz. Bez pravog ritma, bez jasne igre, bez liderstva – Hajduk djeluje ranjivo, i to protiv momčadi koja se natječe tri ranga ispod.
