U kontekstu hrvatskog nogometa, usporedba Dinama sa “svemirskim brodom” možda zvuči pretjerano, ali kad se dublje promotri stvarnost HNL-a, razlika između zagrebačkog Dinama i ostatka lige zaista poprima galaktičke razmjere. Dinamo nije samo dominantan na travnjaku, već i u gotovo svakom aspektu modernog nogometnog poslovanja – od sportskog kadra, europskog renomea pa sve do financijske stabilnosti. Unatoč tome što je Rijeka prošle sezone osvojila dvostruku krunu, Dinamo se uvijek iznova, dok drugi hrvatski klubovi predvođeni Hajdukom pokušavaju uhvatiti korak, nalazi nekoliko svjetlosnih godina ispred njih.
Povijesna perspektiva
Dominacija Dinama nije novost. Klub iz Maksimira već desetljećima slovi kao najorganiziraniji i najtrofejniji klub u Hrvatskoj. Od osamostaljenja Hrvatske 1991. godine, Dinamo je osvojio više od 20 naslova prvaka države, a u mnogim sezonama je praktički osiguravao titulu već na proljeće. Taj kontinuitet uspjeha nije slučajan. On je rezultat dugogodišnje strategije, ulaganja u omladinsku školu, širenja skautske mreže i financijske discipline – čimbenici o kojima mnogi klubovi iz HNL-a mogu samo sanjati.
Financijska realnost
Financije su ključni faktor u modernom nogometu. Dinamo je tu praktički u svojoj ligi. Klub gotovo svake godine prodaje jednog ili više igrača za milijunske iznose. Primjeri poput Luke Modrića, Matea Kovačića, Joška Gvardiola, Danija Olma i drugih jasno pokazuju da Dinamo ne samo da proizvodi vrhunske talente, već ih zna i kapitalizirati.
Procjenjuje se da je Dinamo u posljednjih desetak godina zaradio više od 200 milijuna eura samo od transfera. Za usporedbu, većina ostalih klubova iz HNL-a s budžetima manjim od 5 milijuna eura godišnje – mogu samo gledati i učiti.
Uz to, Dinamo redovito sudjeluje u europskim natjecanjima, što donosi dodatne desetke milijuna eura kroz UEFA-ine nagrade, TV prava i sponzorske ugovore. Kada se sve to zbroji, postaje jasno zašto se Dinamo često percipira kao “svemirski brod” u odnosu na ostatak lige.
Sportski kadar
Na papiru i na terenu – Dinamo ima najbolju momčad u Hrvatskoj. Dubina kadra omogućuje trenerima da rotiraju igrače bez značajnijeg pada u kvaliteti. Kada pogledamo ostale klubove, često je dovoljan samo jedan ozlijeđeni ključni igrač da im sezona padne u vodu. Kod Dinama to nije slučaj.
U svakoj sezoni Dinamo ima barem desetak igrača koji su potencijalni reprezentativci, bilo Hrvatske, bilo drugih zemalja. Mnogi mladi igrači iz regije, pa i šire, žele doći upravo u Dinamo jer znaju da je to platforma koja vodi prema velikim europskim klubovima. Takvu reputaciju nijedan drugi hrvatski klub trenutačno nema.
Europski rezultati – potvrda dominacije
Jedna od najvećih razlika između Dinama i ostalih hrvatskih klubova je kontinuitet igranja u Europi. Dinamo je u posljednjih desetak godina redovito nastupao u skupinama Europske lige ili Lige prvaka. Posebno se pamti sezona 2020./2021. kada je Dinamo izbacio Tottenham i ušao u četvrtfinale Europske lige. To je bio povijesni uspjeh ne samo za klub, već i za hrvatski nogomet. Neki su dan, evo, svladali i Fenerbahče.
U isto vrijeme, ostali hrvatski klubovi – Rijeka, Hajduk, Osijek – uglavnom se muče s kvalifikacijama, a rijetko tko dođe do grupne faze. Europski koeficijenti i nagrade koje Dinamo pritom ostvaruje dodatno produbljuju jaz između njega i ostatka lige.
Dinamova škola nogometa – zlatni rudnik
Jedan od ključnih elemenata Dinamove dominacije je njihova omladinska škola. GNK Dinamo Zagreb poznat je širom Europe kao klub koji stvara vrhunske talente. Akademija koja je proizvela igrače poput Modrića, Eduarda, Kovačića, Brozovića, Gvardiola i brojnih drugih nema konkurenciju u Hrvatskoj, a teško joj je naći premca i u regiji.
Dugogodišnji rad trenera u mlađim kategorijama, ulaganja u analitiku, kondicijsku pripremu i psihološku podršku mladim igračima stvorili su sustav koji konstantno izbacuje nove talente. I dok se ostali klubovi trude stabilizirati omladinske pogone, Dinamo već razmišlja kako plasirati sljedeću generaciju na europsko tržište.
Ostali klubovi: trud je tu, ali jaz je ogroman
Ne treba zanemariti činjenicu da i ostali klubovi pokušavaju napredovati. Hajduk je u posljednje vrijeme konsolidirao upravu, privukao veliki broj navijača i počeo graditi prepoznatljiv stil igre. Osijek je uložio u stadion i trening kamp, dok Rijeka već godinama gradi respektabilan europski projekt, koji je prošle godine “eksplodirao” i oduševio, ali već u novoj jasno je da će to teško ponoviti, pogotovo nakon nelogične smjene Radomira Đalovića. Razlika u budžetu, iskustvu i europskom renomeu jednostavno čini te napore nedostatnima za ozbiljniju konkurenciju Dinamu.
Situacija je slična kao i u ligama poput Škotske (gdje dominiraju Celtic i Rangers) ili Austrije (gdje Red Bull Salzburg “leteći” nadmašuje konkurenciju). U tom smislu, hrvatski nogomet nije iznimka, ali postaje pitanje – koliko će to biti održivo?
Je li to zdravo za hrvatski nogomet?
Dinamo kao “svemirski brod” možda zvuči atraktivno, ali ta dominacija ima i svoje loše strane. Domaće prvenstvo postaje predvidivo, zanimanje publike za utakmice osim derbija opada, a mladi igrači iz drugih klubova teško dolaze do izražaja jer se natječu u neravnopravnim uvjetima.
S druge strane, jaki Dinamo donosi dragocjene bodove za UEFA-inu ljestvicu, što omogućuje i drugim hrvatskim klubovima bolje pozicije u ždrijebu i lakši put prema europskim natjecanjima. Također, kroz transfere Dinamovih igrača često se reže i postotak za bivše klubove, što pomaže i niželigašima da opstanu.
Zaključak: Svemirski brod, ali na hrvatskom tlu
Dinamo Zagreb trenutačno je – bez imalo dvojbe – “svemirski brod” u domaćem nogometnom svemiru. Rijeka si je otkazom Radomiru Đaloviću “pucala u koljeno”, dok se Hajduk, kao i uvijek, muči pod pritiskom navijača. Financijski, infrastrukturno, kadrovski i organizacijski, zagrebački klub miljama je ispred konkurencije. No pitanje koje se sve češće postavlja glasi: koliko dugo ovakav model može trajati, i može li se stvoriti konkurentnije okruženje koje će koristiti cijelom hrvatskom nogometu?
