Ako se ponovi Rujevica, Garcia će morati izbaciti Livaju ili otići
Katastrofalan poraz Hajduka protiv Rijeke (5:0) kojem je svjedočila Rujevica otvorio je jednu od najosjetljivijih tema u suvremenoj povijesti splitskog kluba – odnos između trenera Gonzala Garcije i kapetana te glavnog napadača Marka Livaje. Poraz sam po sebi bio bi dovoljno bolan, ali događaj koji je izbacio ulje na vatru jest Livajino odbijanje ulaska u igru u završnici utakmice uz obrazloženje da ga bole leđa. U trenucima dok se momčad raspadala na terenu, ta odluka izazvala je šok, nevjericu i rasprave koje ni nekoliko dana kasnije ne jenjavaju.
Sportske novosti navode kako, ako se takvo što ponovi, Garcia neće imati izbora – morat će ili izbaciti Livaju iz momčadi ili sam odstupiti s mjesta trenera. Riječ je o tvrdnji koja oslikava svu dramatičnost situacije i koja govori da se klub našao na vrlo tankoj liniji između discipline, odgovornosti i zaštite ključnih pojedinaca.
Tablica sadržaja
Autoritet trenera pod pritiskom
U svakom nogometnom kolektivu postoje tri stupnja hijerarhije: uprava, trener i igrači. Onog trenutka kada igrač – bio on zvijezda, kapetan, najbolji strijelac ili miljenik publike – odbije izvršiti trenerovu odluku, narušava se ravnoteža u momčadi. Još pogubnije, narušava se autoritet trenera, a autoritet, jednom izgubljen, teško se vraća.
Garcia je u Hajduk doveden kao trener s jasnom filozofijom rada, naglaskom na disciplinu, stabilnost i dosljednost. Njegov stil nije autoritaran, ali jest principijelan. Upravo zbog toga situacija s Livajom predstavlja test njegove vjerodostojnosti. Ako trener dozvoli da zvijezda momčadi ima poseban status, ostatak svlačionice to će vrlo brzo osjetiti, a cijeli sustav može početi pucati po šavovima.
Zbog toga je unutar kluba stvorena vrlo jasna logika: jednom se moglo tolerirati, drugi put se ne smije.
Livajin status – prednost ili teret?
Marko Livaja za Hajduk predstavlja mnogo više od običnog nogometaša. On je simbol, lider, najbolji strijelac moderne ere, igrač koji je godinama nosio momčad i koji ima poseban odnos s navijačima. Njegova kvaliteta i doprinos nesporni su. No upravo takav status nosi i rizike.
Kada igrač s takvim utjecajem odbije ući u igru, pa makar i uz navodnu bol u leđima, njegova odluka nerazmjerno odjekne. Da se isto dogodilo s igračem manje prepoznatljivog profila, reakcije bi bile blaže. Ovako, svaki potez postaje društveno pitanje, tema razgovora u kafićima, emisijama i medijima.
Livaja je svjestan svoje moći, ali morat će biti svjestan i svoje odgovornosti.
Hajduk ne smije postati talac nijednog pojedinca, kao što je to u slučaju Rujevica – bez obzira na to koliko je taj pojedinac dao klubu.
Što kaže klupska logika?
Ako se situacija ponovi, Garcia će biti suočen s jasnom odlukom:
1. Izbaciti Livaju iz momčadi
To bi značilo da trener stavlja disciplinu i autoritet iznad rezultatskog rizika. Livaja je i dalje najbolji igrač momčadi, i sportski gledano, njegova bi marginalizacija bila udar na kvalitetu igre. No s druge strane, pokazala bi se jasna poruka: nitko nije iznad momčadi.
2. Podnijeti ostavku
Ako Garcia procijeni da nema snage ili podrške da disciplinira Livaju, jedina profesionalna opcija bila bi odlazak. Jer trener koji izgubi autoritet – praktički je izgubio svlačionicu.
U oba slučaja posljedice bi bile goleme. Izbacivanje Livaje izazvalo bi nezadovoljstvo jednog dijela navijača, moguće i potrese u svlačionici. Garcijin odlazak izazvao bi dojam kaosa i još jednu promjenu na klupi. Hijerarhija bi se porušila, a klub bi se našao u problemu kontinuiteta.
Ono što se sugerira jest da bi klub morao izabrati stranu – trenerovu ili igračevu – i da će ponavljanje incidenta neizbježno dovesti do lomova.
Zaključak: Klub je važniji od imena – i trenera i igrača
Slučaj Rujevica nije samo incident – ona je simbol dubokog izazova koji može definirati nastavak sezone, ali i budućnost trenera Gonzala Garcije i Marka Livaje u Hajduku.
Ako se dogodi novi sličan slučaj klub će morati birati: ili disciplinski odgovor i udaljavanje Livaje iz momčadi, ili ostavka trenera koji neće moći kontrolirati svlačionicu.
U oba ishoda jasno je jedno – Hajduk se mora čuvati da ne postane talac pojedinaca, ali ni žrtva naglih rezova. Odluke moraju biti promišljene, ali i odlučne.
Jer jedno je sigurno: ako se ponovi Rujevica, ništa više neće biti kao prije.
