Hajduk kao jedan od najvećih klubova hrvatskog nogometa često nosi epitet favorita u gotovo svakom dvoboju, osobito protiv momčadi iz donjeg dijela ljestvice. U teoriji, takvi susreti su prilika za potvrdu kvalitete, održavanje forme i izgradnju momentuma za zahtjevnije ogledne. No, realnost često pokazuje suprotno – koliko puta su “slabi” protivnici priredili neugodno iznenađenje, što je i slučaj s Varaždinom jučer.
Evo ključnih tema koje se pojavljuju kad Hajduk izgubi protiv momčadi protiv kojih ne smije – ili ne bi smio – izgubiti:
- Nedostatak koncentracije od samog početka
Često se događa da Hajduk krene slabo – neprestani pritisak, gubitak lopti, slaba snaga u sredini terena ili obrani – što protivnici koriste za rane udarce ili kontre. Jučer u Varaždinu, Varaždin je poveo već u 5. minuti golom Alekse Latkovića nakon brze kontre. - Greške i sudbine stvaraju razliku
Autogol Ivice Ivušića u 8. minuti ozbiljno je otežao situaciju za Hajduk. Takve pogreške, naročito u ranim momentima utakmice, često bez milosti kažnjavaju protivnici, jer daju dodatni vjetar u leđa i samopouzdanje. - Posjed lopte ne znači dominaciju
Često Hajduk ima izraženiji posjed lopte, ali to ne znači da stvara ozbiljne prilike ili probija dobro organiziranu obranu domaćina. Kad rival “parkira autobus” ili se povuče, a Hajduk ne nađe načina da razbije čvrstu defenzivu, izgleda statično, a frustracija raste. Jučerašnji susret prikazao je da Varaždin, nakon što je postavio vodstvo, dopušta posjed, ali efikasno brani prostor i dopušta vrlo malo pravih prijetnji. - Psihološka komponenta
Kada se zna da je momčad favorita, opterećenje očekivanjima može usporiti odlučnost, učiniti igru opreznijom, s manje proaktivnosti u ključnim momentima. Kada protivnik rano zabije, to može dodatno uzdrmati igrače – preciznost pada, odluke su neodlučne. Ovakvi susreti zahtijevaju mentalnu snagu koju ponekad nedostaje. - Odsustvo rješenja kad stvari krenu po zlu
Kad Hajduk primi golove rano, potrebno je brzo reagirati – izmjene, promjena taktike, pritisak – no ponekad to izostaje, ili je polovično. Protiv Varaždina je Hajduk bio bez izrazitih prilika u prvom dijelu, do poluvremena se teško oporavio.
Osvrt na jučerašnji poraz u Varaždinu
Jučerašnji poraz Hajduka od Varaždina (2:0) je specifičan primjer situacije u kojoj su sva gornja obilježja bila prisutna:
- Brzi šok – Varaždin zabija već u 5. minuti, odmah nakon toga autogol Ivušića u 8. minuti. Taj tempo udara je poremetio plan Hajduka.
- Nedostatak konkretnih rješenja – U nastavku utakmice Hajduk je imao veći posjed (preko 70 posto) ali bez sposobnosti probiti gustu domaću obranu i stvoriti ozbiljne prilike.
- Greška vratara koja se preslikava na stanje momčadi – Autogol Ivušića nije samo statistika, nego i mentalni udarac. Daje protivniku dodatno samopouzdanje, a Hajduku otežava posao.
- Sastav i rotacije – Novi igrači (Španjolci) su debitirali, bilo je promjena, što može utjecati na kemiju i ritam momčadi. Takve situacije zahtijevaju vremena za prilagodbu, pogotovo pod pritiskom.
Zaključak
Poraz protiv Varaždina može se smatrati podsjetnikom na to koliko je važno:
- držati koncentraciju od prve minute
- imati mentalnu čvrstoću kad protivnik ubaci “u brzinu više”
- biti spreman reagirati odmah, osobito kad se stvari otmu kontroli
- imati preciznost u obrani i komunikaciji (posebno kod vratara)
Takvi porazi protiv nominalno slabijih protivnika nisu katastrofa (barem ne još), ali ukazuju na slabosti koje, ako se ne rade na njima, mogu se ponavljati i u većim utakmicama.
