Kao što smo jučer najavili, danas, na dan kada se obilježava 30. godišnjica otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Barceloni, započinjemo s velikim obilježavanjem tri desetljeća otkada je Hrvatska kao samostalna i suverena zemlja stupila na sportsku kartu svijeta.
Godine 1992. prvi su put hrvatske sportašice i sportaši masovno nastupali pod hrvatskim stijegom. U veljači se hrvatska zastava prvi put zavijorila na Olimpijskim igrama, onim zimskim u francuskom Albertvilleu, a nekoliko mjeseci kasnije osvojene su prve olimpijske medalje, u Barceloni. Godina za pamćenje…
U nastavku donosimo pet najvećih hrvatskih uspjeha postignutih tijekom 1992. godine, a na Vama je da glasate u anketi ispod koji je najveći. Konačni rezultati bit će objavljeni u četvrtak…
Europski naslov rukometaša Zagreba
Zbog ratnog stanja, rukometaši Zagreb Lota, kako se tada zvao iz sponzorskih razloga, svoje domaće utakmice igrali su izvan granica “Lijepe naše”. U osmini finala s češkom Duklom odmjerili su snage u bavarskom Gunzburgu, u četvrtfinalu i polufinalu s Krasnodarom i Koldingom u Goppingenu, a “domaća” finalna utakmica igrana je, umjesto u Zagrebu, u Grazu. I usprkos tom velikom hendikepu, igrači Zdravka Zovka osvojili su prvu od dvije titule najboljega europskoga kluba.
Igrali su: Rolando Pušnik, Vladimir Vujović, Vladimir Jelčić, Nenad Kljaić, Slavko Goluža, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Tettey Banfro, Patrik Ćavar, Ratko Tomljanović, Nino Marković, Željko Babić, Božidar Jović. Trener: Zdravko Zovko
Osmina finala: Dukla Liberec 29:17, 31:25
Četvrtfinale: SKIF Krasnodar 29:24, 21:20
Polufinale: Kolding 26:17, 20:26
Finale: TEKA Santander 22:20, 28:18
Europski naslov vaterpolista splitskog Jadrana
Vaterpolisti splitskog Jadrana zanimljivog nadnevka, 29. veljače 1992. godine, ušli su u hrvatsku sportsku povijest. Pobjedom nad talijanskom Savonom u uzvratu finala Kupa prvaka, postali su prvi hrvatski sportski klub koji se okitio nekim europskim trofejom. I to ne bilo kojim, nego onim najvećim! Kao i rukometaši Zagreba, tako su i vaterpolisti Jadrana morali svoje “domaće” utakmice igrati daleko od doma. Lokacija je bio Trst gdje je i osvojen europski naslov. Doček na splitskoj Rivi bio je za anale.
Igrali su: Renco Posinković, Ognjen Kržić, Perica Bukić, Anto Vasović, Albert Nardelli, Renato Vrbičić, Mislav Bezmalinović, Dubravko Šimenc, Joško Kreković, Mario Budimir, Danko Duhović, Dejan Savičević, Vladimir Moćan, Ante Bratić. Trener: Neven Kovačević
1. kolo: Barcelona 12:7, 11:11
Polufinale: PBE 9:11, 9:6
Finale: Savona 10:12, 11:8
Olimpijsko srebro hrvatske muške košarkaške reprezentacije
Samo dva i pol mjeseca prije olimpijskog finala u Barceloni, hrvatska muška košarkaška reprezentacija odigrala je prvu utakmicu u svojoj povijesti – u Slovenskim Konjicama protiv Slovenije. Da nije intervenirao tadašnji predsjednik MOO-a i veliki prijatelj naše zemlje, Juan Antonio Samaranch i dao ideju da se održi predolimpijski turnir, Petrovića, Kukoča i ostatka društva ondje ne bi niti bilo. Još će se dugo pamtiti zakucavanje Franje Arapovića u finalu protiv “Dream Teama” za 24:23 i legendarnih riječi Slavka Cvitkovića: “Spusti se, Franjo”…
Igrali su: Dražen Petrović, Velimir Perasović, Danko Cvjetićanin, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Žan Tabak, Stojko Vranković, Alan Gregov, Arijan Komazec, Dino Rađa, Aramis Naglić. Izbornik: Petar Skansi
1. kolo: Brazil 93:76
2. kolo: SAD 70:103
3. kolo: Španjolska 88:79
4. kolo: Njemačka 99:78
5. kolo: Angola 73:64
Četvrtfinale: Australija 98:65
Polufinale: ZND 75:74
Finale: SAD 85:117
Olimpijska bronca Gorana Ivaniševića
Ivaniševiću je pripala čast nositi hrvatsku zastavu u Barceloni. Došao je ondje s velikim očekivanjima i s nadom u malo sreće. Na njegovu sreću, dogodio se pomor favorita. U prva tri kola ispali su Courier, Edberg, Sampras, Becker, Stich, Chang, Muster,… Od četvrtfinala, četvrti nositelj Goran prometnuo se u glavnog favorita, no umor je učinio svoje. Prva četiri meča otišla su u pet setova i svaki meč otišao je na Goranovu stranu! Maratonska pobjeda protiv Santoroa u četvrtfinalu donijela mu je medalju, a dan ranije Hrvatskoj je u paru s Goranom Prpićom osigurao povijesnu, prvu medalju na OI.
1. kolo: (LL) Mota 6:2, 6:2, 6:7 (5), 4:6, 6:3
2. kolo: Haarhuis 6:7 (4), 6:2, 1:6, 6:3, 6:2
Osmina finala: (16) Hlašek 3:6, 6:0, 4:6, 7:6 (1), 9:7
Četvrtfinale: Santoro 6:7 (5), 6:7 (1), 6:4, 6:4, 8:6
Polufinale: Rosset 3:6, 5:7, 2:6
Olimpijska bronca Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića u paru
Očekivanja od parova nisu bila velika, kao što su bila ona u singl sposobnosti Gorana Ivaniševića. No, kad su se dvojica Gorana spojila, ispisivanje povijesti hrvatskog sporta bilo je spremno. Iako nisu bili nositelji i usprkos tomu što su obojica igrali i turnir u pojedinačnoj konkurenciji (Prpić ispao u drugom kolu, Ivanišević na putu do polufinala pobijedio četiri meča u pet setova), finalistima Umaga iz 1990. nije bio naročiti problem uzeti medalju, prvu olimpijsku u hrvatskoj povijesti.
1. kolo: (5) Haarhuis / Koevermans 2:6, 6:4, 6:2, 6:2
Osmina finala: Suharyadi / Wiryawan 7:5, 6:2, 6:2
Četvrtfinale: Krishnan / Paes 7:6 (3), 5:7, 6:4, 6:3
Polufinale: (4) Ferreira / Norval 6:7 (5), 6:3, 3:6, 6:2, 2:6
