Anton Maglica nema klub zadnjih godinu i pol dana
-
Napisao
Dominik Smolak -
02 sij 20263 min. čitanja
Nogometna karijera rijetko je pravocrtna, a napadač Anton Maglica dobar je podsjetnik kako se put od velikog talenta može pretvoriti u tišinu tržišta. Nekadašnja “devetka” Hajduka i igrač koji je godinama živio od golova danas je već godinu i pol bez kluba, daleko od reflektora i naslovnica, ali još uvijek formalno – aktivan nogometaš. Iako ima 34 godine, Maglica se nije oprostio od profesionalnog nogometa, no činjenica da je tako dugo na burzi dovoljno govori o nemilosrdnoj prirodi modernog sporta.
Posljednji angažman imao je u Austriji Klagenfurt, koji je napustio u ljeto 2024. po isteku ugovora, nakon svega jedne polusezone. Odlazak je prošao tiho, bez većih reakcija, a upravo je ta tišina ono što danas najviše obilježava njegov status. Nekada traženi napadač, koji je igrao u čak nekoliko država i liga, sada čeka novu priliku – bez jamstva da će ona uopće doći.
Tablica sadržaja
Odbio Dinamo zbog Hajduka
Magličina priča, međutim, započela je puno ambicioznije. Stasajući u Orašju, rano je prepoznat kao talent, a već 2006. godine, kao tinejdžer, za 80 tisuća eura prelazi u Osijek. Bio je to prvi ozbiljan korak u profesionalni nogomet, potvrda da se u njemu vidi potencijal vrijedan ulaganja. Nakon godina sazrijevanja, pravi iskorak dolazi 2012. godine, kada ga kao U-21 reprezentativca Hrvatske za 300 tisuća eura dovodi Hajduk. Prethodno je odbio ponudu Dinama.
– Da, nova sam ‘devetka’ Hajduka. Ispunjen je moj san. Nijednog trenutka nisam dvojio. Bila je ponuda Dinama, ali kada sam dobio onu Hajdukovu, odmah sam se opredijelio za splitski klub. Pa kako bih se mogao vratiti u svoje selo da nisam potpisao za Splićane! Uostalom, ne zove mi se selo ‘Plava’, nego Bijela – rekao je u razgovoru za SN.
U Splitu je Maglica odigrao 115 utakmica i postigao 34 gola, postavši važan dio momčadi u razdoblju tijekom kojeg je klub tražio identitet i stabilnost. Nije bio spektakularna zvijezda, ali je bio radnik – napadač koji se nije skrivao, koji je znao zabiti i u velikim utakmicama, i koji je često nosio teret očekivanja. Mrežu je zatresao i u finalu Hrvatskog kupa protiv Lokomotive 2013., osvojivši Rabuzinovo sunce.
– To je najljepši trenutak koji sam doživio. Osvajanje trofeja s Hajdukom zauvijek ću pamtiti – poručio je.
Odličan na Cipru
Početkom 2016. godine Maglica bez odštete prelazi u Apollon Limassol, potez koji će se pokazati kao najbolji u njegovoj karijeri. Na Cipru je doživio puni igrački procvat, osvojivši pritom tri trofeja. Prema Transfermarktu, u dresu Apollona upisao je 110 nastupa, postigao 44 gola i dodao 12 asistencija, postavši jedan od ključnih igrača kluba. Upravo je tamo bio najkonstantniji, najefikasniji i najbliži verziji napadača kakvim su ga zamišljali u ranim danima.
Nakon Cipra slijede epizode koje su više podsjećale na potragu nego na stabilnost. Maglica je igrao u Kini, Turskoj, Rumunjskoj i Bosni i Hercegovini, selio se često, mijenjao sredine i lige, ali nikada više nije uhvatio kontinuitet kakav je imao u Apollonu. Iako je za kineski Guizhou u 33 je utakmice dao 21 pogodak, nije se zadržao. Svaka nova stanica bila je prilika za povratak, ali i znak da se karijera polako približava silaznoj putanji.
Danas bez kluba
Danas, godinu i pol nakon posljednjeg angažmana, Anton Maglica nalazi se u svojevrsnom međuprostoru. Možda još premlad da bi se službeno oprostio, a dovoljno dugo bez kluba da se postavi pitanje je li profesionalni nogomet još realna opcija. Njegov slučaj nije iznimka, već pravilo za mnoge igrače koji su godinama živjeli od igre, a onda se odjednom nađu izvan sustava.
Maglica je imao solidnu i međunarodnu karijeru, igrao je u više liga, zabijao golove i ostavio trag, osobito na Cipru i u Hajduku. Njegov put možda se primaknuo završnoj fazi, ali priča još nije nužno zaključena – jer nogomet često daje nove prilike onima koji su spremni strpljivo ih čekati.
Sportski novinar
