Laganim korakom približavamo se 100. godišnjici jednog od najpopularnijih sportskih događaja na svijetu – Svjetskog nogometnog prvenstva. Najpoznatijem FIFA-inom natjecanju “tek” su 92 godine, a 2024. saznat ćemo kome će pripasti čast ugostiti najbolje nogometaše svijeta na 100. obljetnicu održavanja onog premijernog, u Urugvaju. Prisutna je želja mnogobrojnih zemalja, pa su tako kandidaturu istaknuli Maroko (jedini samostalan), pa zatim zajedničku Urugvaj – Argentina – Čile – Paragvaj (Južna Amerika), Španjolska – Portugal – Ukrajina (Europa) te Egipat – Grčka – Saudijska Arabija (međukontinentalna kandidatura). Koga god dopadne domaćinstvo SP-a 2030., pripast će mu velika čast.
Bogata je povijest SP-a u nogometu, pa smo odlučili zaroniti duboko u povijesne knjige ovog natjecanja ne bi li smo ondje pronašli Hrvate koji su se izdvojili od drugih po nekom statističkom podatku. Naišli smo na imena petorice “Vatrenih”, sve od reda bivših, koji se mogu pohvaliti da su u vlasništvu nekog rekorda, bilo da taj rekord drže sami, ili ga dijele s nekim ili nekolicinom drugih nogometaša…
U društvu Montija i Puškaša
Oni malo stariji sjetit će se da su dvojica Roberta, Jarni i Prosinečki, zaigrali za Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu 1990. godine. Naime, ovi bivši “Vatreni” nalaze se među četvoricom nogometaša koji su na mundijalima igrali za dvije različite reprezentacije. Ne treba posebice spominjati da su Jarni i Prosinečki osvojili broncu s Hrvatskom 1998. te su još jednom istrčali na SP-u 2002. godine u Japanu. Preostala dvojica su Luis Monti, koji je čak zaigrao u dva svjetska finala s dvjema različitim selekcijama (Argentina 1930. i Italija 1934.; s potonjom osvojio naslov), te Ferenc Puškaš. Legenda Reala došla je do finala SP-a 1954. igrajući za Mađarsku, a osam godina kasnije nastupio je i u dresu Španjolske, nakon što je prognan iz vlastite zemlje.
Dva rekorda Ivice Olića…
Treći hrvatski rekorder na SP-ima je Ivica Olić. Popularni “Ola” drži rekord za najdulje razdoblje između prvoga i posljednjega gola na svjetskim smotrama, a ono iznosi 12 godina (Italija 2002. – Kamerun 2014.). U tu rubriku ulazi s još desetoricom nogometaša čija imena možete pogledati ispod, a poveća je vjerojatnost da bi se nakon SP-a u Kataru na vrhu mogla izdvojiti dvojica, ili barem jedan – Lionel Messi i(li) Cristiano Ronaldo. Obojica su se upisali u strijelce još u Njemačkoj 2006. godine. Da se vratimo našem Oliću, Ivica drži rekord i po najduljem razdoblju između dva uzastopna gola na SP-ima. Tu je “populacija” mnogo manja, pa je bivši hrvatski napadač izjednačen jedino s Michaelom Laudrupom, Dancem koji je zabio na SP-u 1986., pa potom tek 1998. godine.
…još dva Danijela Subašića
Ono što nam je svima svježe u memoriji je briljantan nastup Danijela Subašića na SP-u u Rusiji prije četiri godine. Nikada nećemo zaboraviti njegove tri obrane u raspucavanju jedanaesteraca protiv Danske u osmini finala. Jedini koji je tijekom povijesti skupio tri obrane udarca s bijele točke u raspucavanju jedne utakmice nokaut faze je portugalski vratar Ricardo, u četvrtfinalu Mundijala 2006. protiv Engleske. Kada uzmemo u obzir sve obranjene udarce s bijele točke u svim raspucavanjima tijekom jednog SP-a, i tu Subašić dijeli rekord. Uz onaj jedan obranjeni udarac Rusima u četvrtfinalu, dolazimo do broja četiri, što je za rukom pošlo još samo Argentincu, Sergiju Goycocheu na SP-u 1990. godine.
Teško ponovljiv rekord
I za kraj – jedan bizaran rekord. Ne može se smatrati uspjehom, no da je raritet, apsolutno je. Možda Vam je palo na pamet da se radi o Josipu Šimuniću i njegovim žutim kartonima u susretu s Australijom 2006. godine. Dva su mu bila malo, pa mu je glavni sudac, Graham Poll, greškom pokazao i treći, tri minute nakon što je Joe dobio drugi. Kasnije se britanski djelitelj pravde pravdao da ga je zbunio australski naglasak našeg stopera te ga je tako zamijenio s jednim nogometašem australske reprezentacije. U svakom slučaju, poprilično smo sigurni da Joea s trona ove rubrike nitko neće skinuti…
‘Vatreni’ rekorderi svjetskih prvenstava
Igrači s nastupima za dvije različite reprezentacije: Luis Monti (Argentina 1930., Italija 1934.), Ferenc Puškaš (Mađarska 1954., Španjolska 1962.), Robert Jarni (Jugoslavija 1990., Hrvatska 1998. i 2002.), Robert Prosinečki (Jugoslavija 1990., Hrvatska 1998. i 2002.)
Igrači s najduljim razdobljem između prvog i posljednjeg pogotka: 12 godina – Uwe Seeler (Zapadna Njemačka 1958. – 1970.), Pele (Brazil 1958. – 1970.), Diego Maradona (Argentina 1982. – 1994.), Michael Laudrup (Danska 1986. – 1998.), Henrik Larsson (Švedska 1994. – 2006.), Sami Al-Jaber (Saudijska Arabija 1994. – 2006.), Cuauhtemoc Blanco (Meksiko 1998. – 2010.), Miroslav Klose (Njemačka 2002. – 2014.), Ivica Olić (Hrvatska 2002. – 2014.), Cristiano Ronaldo (Portugal 2006. – 2018.), Lionel Messi (Argentina 2006. – 2018.)
Igrači s najduljim razdobljem između dva uzastopna pogotka: 12 godina – Michael Laudrup (Danska 1986. i 1998.), Ivica Olić (Hrvatska 2002. i 2014.)
Vratari s najviše obranjenih udaraca s bijele točke u jednom raspucavanju: 3 – Ricardo (Portugal – Engleska, 2006.), Danijel Subašić (Hrvatska – Danska, 2018.)
Vratari s najviše obranjenih udaraca s bijele točke u raspucavanjima na jednom SP-u: 4 – Sergio Goycochea (Argentina – Jugoslavija 2 i Argentina – Italija 2, 1990.), Danijel Subašić (Hrvatska – Danska 3 i Hrvatska – Rusija 1, 2018.)
Igrač s najviše žutih kartona u jednoj utakmici: 3 – Josip Šimunić (Hrvatska – Australija, 2006.)
