Nije Šime doživio duboku igračku starost na zelenim travnjacima. Nije ni trebao. Jer upisao se u povijest hrvatske reprezentacije, Hrvatske i slavio istinski sa stotinama tisuća diljem zemlje. “Vatreni” nisu bili prvi, nisu osvojili Svjetsko prvenstvo u Rusiji, ali jedan centaršut osigurao je produžetke, kasnije finale. Centaršut za povijest.
Gubili smo od Engleske, pritiskali, napadali i dominirali, ali bez krajnjeg rezultata. A onda je Vrsaljko u 68. minuti dobio loptu na svojoj desnoj strani i bez previše razmišljanja nabacio u kazneni prostor. Ivan Perišić pogodio je mrežu u maniri karate kida i bacio nas u delirij. Englezi se nisu mogli vratiti. Mario Mandžukić poslao nas je na Lužnjiki.
Šime Vrsaljko umirovio se u proljeće prošle godine sa samo 31 na leđima. Današnji rođendan, 32. po redu, prvi mu je bez kopački, iako ih mu je, ne sumnjamo, puna kuća. Njegove je kvalitete struka brzo prepoznala. Za Hrvatsku je debitirao već početkom 2011. kao 19-godišnjak u Dinamu.
Rođen je u Rijeci, a igrao je u školi nogometa Zadra, dok nije došao poziv s Maksimira 2006. Pet milijuna eura vrijedio je njegov transfer iz Zagreba u Genou 2013., da bi godinu dana kasnije prešao u Sassuolo. Najbolje dane, međutim, proživljavao je u madridskom Atleticu. Troznamenkasti broj nastupa u glavnom gradu Španjolske pokazao je zašto, za razliku od lijevog, s desnim bekom problema nikad nismo imali.
Uz posudbu u Inter, Šime je svoj put u Atleticu završio 2022., kada prelazi u Olympiacos i završava reprezentativnu karijeru. Ozljede su, međutim, bile česte i ozbiljne, a Vrsaljko je sa srebrom oko vrata rekao – treba li mi više? Nakon polusezone u Grčkoj prelomio je – to je to. Hvala, Hrvatska, na svemu i zbogom.
Hvala i tebi, dragi Šime!
