U siječnju 2013. godine održavalo se Svjetsko prvenstvo u rukometu i Hrvatska reprezentacija je na to natjecanje otputovala, a da navijači doista nisu znali što točno očekivati. Par godina prije Hrvatska nije pokazivala pretjerano impresivne predstave, a ekipe kao Francuska bile su ogroman trn u oku jer su bile na vrhuncu svojih snaga dok je naša reprezentacija krenula sa svojevrsnim pomlađivanjem pa smo tako viđali neka nova lica na parketu.
U prvom krugu smješteni smo u skupinu D zajedno s domaćinima Španjolcima, zatim Mađarskom, Egiptom, Australijom i Alžirom. Redom su padali svi koji su se našli Hrvatskoj na putu. Australija je dobivena rezultatom 36:13, Alžir 31:20, Mađarska 30:21 i Egipat 24:20. O prvom mjestu u skupini odlučivala je utakmica s jakim Španjolcima. U tom trenutku bili smo puni optimizma, ali nismo sa sigurnošću mogli znati što točno očekivati od utakmice. Znali smo samo da su Španjolci domaćini i koliko je to velika prednost u rukometu. Hrvatska je odigrala jednu izuzetno zrelu i dobru utakmicu i Ivan Čupić predvodio je naše dečke k pobjedi 27:25. U tu pobjedu Čupić je ugradio 8 pogodaka. Nada u velika postignuća ponovno je oživljena nakon ove utakmice i navijači u domovini bili su, u najmanju ruku, jako optimistični.
Naša skupina D križala se sa skupinom C za osminu finala pa je tako Hrvatska igrala s četvrtoplasiranom ekipom grupe C – Bjelorusijom. Sve osim pobjede i prolaska u četvrtfinale u ovoj utakmici smatralo bi se ogromnim iznenađenjem. Na sreću, do tog iznenađenja nije došlo jer je Hrvatska rutinskom predstavom slavila rezultatom 33:24.
Protivnik Hrvatske u četvrtfinalu trebala je biti ekipa koja pobjedi u meču između Islanda i Francuske. Iako smo izgledali moćno, većina se nadala da Island može iznenaditi Francuze te da ih možemo izbjeći jer imamo dugu i bolnu prošlost mečeva s njima. To se umalo i desilo, ali Francuska je ipak pobijedila 2 razlike, rezultatom 30:28.
23. siječnja 2013. godine u 21:30 došlo je vrijeme za finale prije finala. Okršaj divova i starih protivnika Francuske i Hrvatske. Utakmica je krenula katastrofalno za Hrvatsku. U prvom francuskom napadu na utakmici Drago Vuković udario je po licu Xaviera Baracheta i odmah zaradio direktni crveni karton. Već tada smo se našli u dosta teškoj situaciji i oni rijetki koji su bili optimistični prije utakmice priznat će da je optimizam naglo splasnuo. Međutim, vjera je još postojala i bilo je dugih 59 minuta za odigrati. Francuzi koriste činjenicu da je Hrvatska imala igrača manje 2 minute i odmah u startu odlaze na blagu prednost od 2:0. Srećom, Hrvatska nije dozvolila da se Francuzi odmah odvoje kao što je to bio slučaj u Londonu, već su uspjeli poravnati na 2:2 golovima Bičanića i Duvnjaka. Duvnjaka kojem je ovaj gol bio najava jedne spektakularne večeri u njegovoj režiji. Serija naših se produžila i na četiri gola pa je ubrzo tako rezultat bio već 4:2 za Hrvatsku. U 8. minuti utakmice, Hrvatska je već zabila visokih 6 golova, a Duvnjak je svojim trećim doveo Hrvatsku na 6:3. Mirko Alilović ne samo da je bio na visini zadatka, već je skidao i neke nemoguće šuteve Francuza i tako je, uz dobru obranu, jako otežao Francuzima eventualno poravnanje rezultata. U 16. minuti Nikola Karabatić dobiva dvije minute isključenja, a Čupić s linije sedam metara zabija za najveću prednost na utakmici od 4 razlike. Rezultat je bio u tom trenutku 8:4. Igralo se tada gol za gol dok u 26. minuti Francuzi nisu uspješno okrunili svoju seriju od 3:0 i tako pri rezultatu 11:10 došli na samo jedan gol zaostatka. Na drugoj strani razbranila se legenda francuskog rukometa, Thierry Omeyer, i Hrvatska je sve teže pronalazila put prema francuskom golu. Do poluvremena se ipak igralo u egalu i Hrvatska je otišla na odmor vodstvom od 2 gola razlike – 13:11.
Suprotno većini očekivanja, pogotovo nakon crvenog kartona Vukoviću, Hrvatska je pružala solidnu partiju i imala vodstvo koje je trebalo obraniti do kraja utakmice. Svi smo bili složni da će to biti poprilično teška zadaća, ali sve je bilo u rukama naših reprezentativaca. U drugo poluvrijeme krenulo se kako smo se svi nadali. Bio je to početak iz snova pa je tako do 35. minute Hrvatska zabila 3 gola bez primljenog. Kopljar je zabio prvi, a Duvnjak druga dva gola i dao nam do znanja da je ovo njegova noć. Ovaj zadnji bio je njegov šesti gol na utakmici. Vodstvo smo održavali do 40. minute kada je isključen Šprem i Francuzi su brojčanu nadmoć iskoristili zabivši u tom periodu dva gola koja su ih probudila te do 45. minute opet hvataju potpuni priključak i dolaze na rezultat 20:19 za Hrvatsku kada je Fernandez preko Mandalinića izvrsno zabio. U tom trenutku bilo je vrijeme za timeout Goluže i nešto se moralo poduzeti kako ne bi izgubili utakmicu u kojoj smo bili odlični i vodili gotovo cijelo vrijeme. U periodu od 46. do 52. minute za Hrvatsku su zabijali Bičanić dva puta te Horvat i Ninčević jednom, a Francuska je uspjela zabiti samo jedan gol, opet preko Fernandeza i to iz sedmerca. Osam malenih minuta do kraja i prednost od četiri gola bili su prilika kakva se jednostavno nije smjela propustiti. Abalo je smanjio na 3 razlike, ali izuzetno motivirana Hrvatska prebacuje u brzinu više i postepeno povisuje prednost da bi utakmicu privela kraju sa senzacionalnom pobjedom od 7 razlike. Zadnji gol na utakmici i svoj čak deveti zabio je Domagoj Duvnjak i okrunio se i više nego zasluženom titulom igrača utakmice.
Prokletstvo je konačno bilo prekinuto i poslali smo goropadne Francuze kući. Bili smo na vrhuncu delirija, ali kako je rukomet nepredvidiv sport i kako su se igrači izuzetno potrošili u toj vrlo važnoj utakmici, uslijedio je hladan tuš od Danske koja je slavila u polufinalu nad Hrvatskom rezultatom 30:24 u jednoj rutinskoj predstavi s njihove strane. U drugom polufinalu Španjolska je izbacila Sloveniju da bi kasnije demolirala, taj dan očajne Dance u finalu rezultatom 35:19. Hrvatska je u borbi za treće mjesto s 8 golova Čupića i Duvnjaka pobijedila Sloveniju 31:26 i tako se okitila broncom.
Koliko god gorak okus ostao u ustima nakon ispadanja od Danske, ne možemo i nećemo zaboraviti jednu od najvećih pobjeda Hrvatske rukometne reprezentacije ikad. Ne najveću po razlici i zabijenim golovima, već po značaju i radosti koju smo svi osjetili nakon utakmice.
Hrvatska – Francuska 30-23
ZARAGOZA Dvorana Prica Felipea. Gledatelja: 4.000. Suci: Lopez i Ramirez (Španjolska)
HRVATSKA: Alilović (13+1), Ivić; Marić, Duvnjak 9, Stepančić, Kopljar 2, Vori 3, Gojun, Horvat 4 (3), Vuković, Šprem 2, Bičanić 4, Mandalinić 1, Čupić 3 (1), Musa, Ninčević 2. IZBORNIK: Slavko Goluža.
FRANCUSKA: Omeyer (10+1), Karaboue; Fernandez 4 (1), Dinart, Barachet, Narcisse, Honrubia 2, Karabatić 1, N’Guessan, Accambray 1, Abalo 2, Sorhaindo 5, Guigou 4 (4), Bosquet, Detrez, Porte 2. IZBORNIK: Claude Onesta.
