2004. godine održavale su se Olimpijske igre u Ateni i nastup su izborile i Hrvatska i Njemačka u poprilično sličnim sastavima kao i 2003. godine. Hrvatska je bila smještena u skupinu A sa Slovenijom, Španjolskom, Islandom, Rusijom i Južnom Korejom. Malo je reci da su hrvatski rukometaši protutnjali skupinom jer ostvarili su pet pobjeda iz isto toliko utakmica, a uspjeli su se osvetiti i Sloveniji koja je pokazala da rukomet zna biti poprilično nepravedan. Naime, opće je poznato da u rukometu suđenje zna biti domaćinsko pa su tako Slovenci u siječnju osvojili srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u svojoj zemlji, a šest mjeseci kasnije pakirali kovčege na Olimpijskim igrama u Ateni jer su imali samo jednu pobjedu nad Južnom Korejom i čak četiri poraza pa su tako bili na zadnjem mjestu skupine od šest ekipa u kojoj dalje prolazi četiri ekipe.
Drugu skupinu činile su ekipe Njemačke, Francuske, Mađarske, Egipta, Grčke i Brazila. Drugu fazu u toj skupini, odnosno prolazak u četvrtfinale izborili su Francuzi, Mađari, Nijemci i domaćini Grci. Upravo Grci su bili najgore plasirani od te četiri ekipe pa ih je ždrijeb spojio s nama. Hrvatska je tu utakmicu odradila rutinski i prošla dalje rezultatom 33:27, a vrijedi napomenuti da je Mirza Džomba zabio čak 11 golova. Njemačka je igrala protiv Španjolske i tijesno prošla nakon produžetaka rezultatom 32:30.
U polufinalu čekao nas je bolji iz ogleda Južna Koreja i Mađarska, a to je bila reprezentacija Mađarske koja je pobijedila 30:25. Ždrijeb nam se jako lijepo otvorio jer smo odradili odličan posao u skupini i sve osim pobjede protiv Madara nije dolazilo u obzir. Utakmica je bila jako čvrsta, ali Balić i društvo nisu dopustili susjedima da nas iznenade te su slavili rezultatom 33:31, a upravo je Ivano bio najbolji pojedinac sa svojih 9 golova. Drugo polufinale vidjelo je dvoboj Njemačke i Rusije u kojem je Njemačka u svakom pogledu nadigrala Ruse, a pogotovo u onom obrambenom jer su primili samo 15 golova cijelu utakmicu. Krajnji rezultat bio je 21:15 za Njemačku a najželjniji finala bio je upravo Stefan Kretzschmar koji je zabio 5 golova.
29. kolovoza 2004. godine, Nijemci su nakon godinu i pol čekanja dobili što su željeli. Revanš protiv Hrvatske s velikim Kretzschmarom u sastavu. Hrvatski sastav za utakmicu s Njemačkom činili su: Valter Matošević, Venio Losert, Vladimir Šola, Nikša Kaleb, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Drago Vuković, Denis Špoljarić, Slavko Goluža, Goran Šprem i Petar Metličić.
Kao što se i očekivalo u utakmicu ovako visokih uloga ušlo se poprilično oprezno i nervozno s obje strane pa tako nismo vidjeli gol u prve tri minute dok Blaženko Lacković konačno nije zabio prvi gol na utakmici, a nedugo nakon toga poveli smo i s 2:0. Golmani koji su počeli utakmicu bili su Henning Fritz za Nijemce i Venio Losert za Hrvatsku i malo je reći da su oba bili fantastični na početku pa je tako do 11. minute utakmice rezultat bio vrlo niskih 3:3. Igralo se gol za gol, ali pri vodstvu Hrvatske od 5:4, reprezentacija je, kako to često biva, upala u svojevrsnu “crnu rupu” u kojoj se lopta na silu pokušavala gurnuti na liniju za Igora Vorija, a Nijemci su taj segment branili gotovo savršeno i lakim golovima došli do serije od 4:0 pa su tako ponajviše na krilima baš tog Kretzschmara poveli rezultatom 8:5 u 16. minuti utakmice. U tom trenutku Hrvatska se našla po prvi put na cijelom natjecanju u situaciji da za jednom ekipom zaostaje 3 pogotka razlike. Ostalo je vidjeti kako će se naši dečki nositi s time. Još se jednom pokušalo loptu gurnuti na liniju gdje Vori uspijeva iznuditi dvije minute isključenja za njemačkog gorostasa Zerbea i u istom napadu, par trenutaka kasnije, konačno prekida seriju Nijemaca i vraća nadu Hrvatskoj u povratak u utakmicu. Opet se ušlo u onu fazu igranja gol za gol što se održavalo do samog poluvremena te se na odmor odlazi s ipak samo minimalnom prednošću za Nijemce pri rezultatu 12:11.
Iako smo uspjeli smanjiti njemačku prednost na minimalni jedan gol, nadali smo se da će Hrvatska pokazati nešto bolju igru u drugom poluvremenu. No, suprotno tome, u istom tonu je počelo i drugo poluvrijeme u kojem su Nijemci igrali strahovito dobru obranu 6-0 i ponovno u 35. minuti utakmice imali prednost od 3 gola pri rezultatu 15:12 za njih. Kretzschmar je izgledao izuzetno motiviran i naši vratari jednostavno nisu pronalazili rješenja za zaustaviti ga čak i pri šutevima iz mrtvog kuta. Također nešto što nam nije išlo u prilog je da je i desno krilo, Florian Kehrmann imao svoj dan i uspijevao je kažnjavati sve male propuste hrvatske obrane. Gledajući u sat na semaforu i rezultat čekali smo i čekali da se nešto desi i nadali se kako se Nijemci slučajno neće u potpunosti odvojiti. Na sreću, Hrvatska se uspjela probuditi i nošena Metličićevim golovima do 40. minute u potpunosti se vraća u susret pri rezultatu 16:16. Do 52. minute opet smo gledali igru gol za gol, čvrstu s obje strane i bilo je nemoguće predvidjeti konačan ishod utakmice. Rezultat je u tom trenutku bio 20:20 i Njemačka je imala napad koji nije uspjela iskoristiti jer je Vori odigrao savršeno u obrani što je odmah omogućilo i priliku za kontru Džombe. Baur jako loše reagira u toj situaciji i umjesto da pusti Džombu na čist šut, udara ga po ruci i zarađuje isključenje, a Hrvatska dobiva sedmerac. Može se reći da je ovo bio početak kraja za Njemačku jer prvo je Mirza iskoristio taj sedmerac, a onda smo se obranili s igračem više te zabili još jedan gol i otišli na velikih 2 gola razlike nepunih 6 minuta do kraja. Njemački izbornik Heiner Brand morao je zvati timeout i on je dobro iskorišten jer Nijemci zabijaju za 22:21. Četiri minute do kraja, Kaleb drugim golom u nizu, nakon prekrasno izrađene akcije opet zabija za dva gola prednosti i polako smo počeli osjećati to zlato u zraku. Potreseni Nijemci u idućem napadu bacaju loptu izvan granica igrališta i poklanjaju Hrvatskoj napad, koji bi realiziran vjerojatno značio i pobjedu u ovoj utakmici. Sve već viđeno, lopta dolazi na krilo do Kaleba koji zabija svoj treći gol u nizu i hrvatske navijače baca u delirij. Samo tri minute ostale su do kraja, a Hrvatska je imala ogromnih tri gola prednosti. Do kraja Nijemci više nisu mogli apsolutno nikako stići ovaj zaostatak i konačni rezultat bio je 26:24 za Hrvatsku te su se naši reprezentativci po drugi put u povijesti okitili zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama.
Iz svih njemačkih najava i viđenog iz ove utakmice sigurno je da je 2003. godine neigranje Kretzschmara bio ogroman hendikep za Njemačku i činjenica je da bi oni bili puno jači s njim u sastavu, ali isto tako je teško reći da bi pobijedili protiv ove zlatne generacije Hrvatske koja je najbolja kada je najpotrebnije i to pokazala svima koji su sumnjali u njih i koji su vjerovali da će slavno njemačko krilo biti prevaga.
Hrvatska – Njemačka 26:24
HRVATSKA: Losert (9 obrana – 20 udaraca), Šola (9 obrana – 22 udarca), Kaleb 3, Balić, Lacković 3, Zrnić, Vori 3, Dominiković, Džomba 9, Vuković, Goluža 1, Šprem 3, Špoljarić, Metličić 4
Njemačka: Fritz (11 obrana – 34 udarca), Ramota, Dragunski, Kretzschmar 9, Immel, Schwarzer 3, Petersen, von Behren 1, Zerbe 2, Baur, Zeitz 1, Jansen, Stephan 3, Kehrmann 5
