Eduardo da Silva – biografija, klubovi, reprezentacija

Eduardo Alves da Silva rođen je 25. veljače 1983. u Rio de Janeiru, a od najranijih godina nogomet mu je bio prirodni jezik. U Brazilu, gdje je svaki napadač pod pritiskom da bude novi Romário, Ronaldo ili Rivaldo, Eduardo je privukao poglede lokalnih trenera zbog nevjerojatne tehnike i osjećaja za gol. No život je u Brazilu bio težak i njegova obitelj nije imala uvjete da mu osigura razvoj u elitnim akademijama.

Presudni trenutak njegova života dogodio se kada ga je zagrebački Dinamo uočio preko mreže skauta u Brazilu. S 15 godina preselio je u Hrvatsku – potpuno sam, bez jezika i bez poznanika. Taj potez iz današnje perspektive mnogi smatraju jednim od najhrabrijih i najprelomnijih u modernoj povijesti Dinama.

U Dinamu je mladog Eduarda dočekala sasvim drukčija nogometna kultura: manje improvizacije, više discipline, hladnija klima i fizički zahtjevniji stil igre. Brzo je naučio hrvatski, prilagodio se životu u Zagrebu i razvio povezanost s klubom i lokalnom sredinom.

Pravi razvoj doživio je kroz posudbu u Inter Zaprešić, gdje je eksplodirao kao strijelac. Nakon povratka u Dinamo postao je jedan od najboljih napadača u ligi, a sezona 2006./07. bila je njegova prekretnica: zabio je rekordna 34 gola u domaćem prvenstvu, osvojio naslov i postao igrač zbog kojeg su europski velikani redom dolazili na Maksimir.

Nakon spektakularne sezone u Dinamu, Arsenal ga je doveo 2007. godine za oko 13 milijuna eura, što je bio jedan od najvećih transfera u povijesti hrvatskog nogometa. Arsene Wenger u njemu je vidio savršenu kombinaciju brazilskog talenta i europske discipline – igrača koji može igrati kao klasična “devetka”, ali i kao kreativni drugi napadač.

Dudu se brzo snašao u Premier ligi. Zabijao je u FA kupu, Premier ligi i Ligi prvaka, a londonski navijači zavoljeli su njegovu eleganciju u završnici i nenametljivu osobnost. Činilo se da je na putu postati jedan od najboljih napadača Europe.

– Ako pogledate broj utakmica koje je odigrao Eduardo, i broj golova koji je postigao, to je najbolji pokazatelj da se radi o izvanserijskom strijelcu! To više ne može biti slučajnost. Zabio je Sevilli kod kuće, Sevilli u gostima, dva komada Blackburnu i dva komada Evertonu, a to su sve bili teški protivnici – rekao je jednom prilikom legendarni trener Wenger.

Međutim, 23. veljače 2008., u utakmici protiv Birminghama, dogodio se jedan od najšokantnijih trenutaka u povijesti Premier lige. Brutalan start Martina Taylora slomio mu je nogu i gotovo okončao karijeru. Liječnici su tvrdili da je pravo čudo što nije ostao trajno nesposoban za nogomet.

Wenger, mediji i navijači slažu se da je taj trenutak zaustavio karijeru koja je mogla dosegnuti sam europski vrh.

Unatoč teškoj ozljedi, Eduardo se vratio nogometu – što je samo po sebi čudo. Zaigrao je ponovno za Arsenal, ali nikada nije potpuno dostigao formu iz razdoblja prije ozljede. Brzina eksplozivnog prvog koraka i dio prirodne lakoće u igri bili su smanjeni, što je umanjilo njegovu učinkovitost u najjačoj ligi svijeta.

U ljeto 2010. prešao je u Šahtar Donjeck, gdje je ponovno proigrao i doživio renesansu karijere. U Ukrajini je osvojio 11 trofeja, zabijao u domaćem prvenstvu i europskim natjecanjima te postao jedan od najomiljenijih stranih igrača u povijesti kluba.

Kasnije je igrao i za Flamengo, Atlético Paranaense te varšavsku Legiju. Bez obzira na ligu i klub, Eduardo je uvijek ostavljao dojam profesionalca, dobrog čovjeka i vrhunskog napadača.

Od svih poglavlja njegove karijere, ono u dresu Hrvatske možda je najposebnije. Eduardo je dobio hrvatsko državljanstvo 2002. godine, debitirao 2004., a pravi uzlet ostvario pod izbornikom Slavenom Bilićem.

U kvalifikacijama za Euro 2008. bio je najbolji strijelac reprezentacije. Zabijao je Engleskoj, Rusiji, Izraelu, Makedoniji… Njegov pogodak protiv Engleske na Maksimiru i asistencija na Wembleyju dio su mitske priče o jednoj od najupečatljivijih generacija hrvatskih nogometaša.

Bio je to trenutak kada je Hrvatska dobila napadača svjetske klase, čije su kombinacije s Modrićem, Kranjčarom i Petrićem izgledale kao nešto što će obilježiti cijelo desetljeće.

Nažalost, ozljeda iz 2008. godine oduzela mu je Europsko prvenstvo i znatno utjecala na reprezentativnu karijeru. Ipak, zabio je ukupno 29 golova u 64 nastupa, čime je postao jedan od najboljih strijelaca u povijesti Hrvatske.

Njegova emocionalna vezanost s reprezentacijom uvijek je bila nešto posebno. Često je naglašavao da mu je Hrvatska “dala sve” i da ju smatra domovinom jednako kao Brazil.

Eduarda je bilo teško uspoređivati. Bio je napadač koji kombinira brazilski dribling, hrvatsku disciplinu i nevjerojatan osjećaj za prostor. Njegov prvi dodir, smirenost pred golom i sposobnost da se otvori između linija činile su ga jednim od najtehnički najpotkovanijih napadača u povijesti HNL-a i jednim od najfinijih realizatora svoje generacije.

Bio je igrač koji je zabijao – ali i stvarao. S njim je svaka momčad imala napadačku fluidnost koja se rijetko viđa kod klasičnih „devetki“.

Iako se čini da je ozljeda spriječila najveće moguće dosege njegove karijere, Dudu je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu i svjetskoj percepciji igrača iz HNL-a. Njegova priča otvorila je vrata mnogim mladim talentima koji danas lakše odlaze u velike europske klubove jer je dokazao da iz Dinama može izaći nogometaš kalibra Premier lige.

Za hrvatske navijače ostao je simbol borbe, zahvalnosti i ljubavi prema dresu. Nije rođen u Hrvatskoj, ali je Hrvatsku nosio iskrenije nego mnogi koji jesu.

Karijera Eduarda da Silve više je od sportskog puta; ona je priča o identitetu, hrabrosti i sposobnosti da se u stranom okruženju stvori novi dom. Od brazilskog dječaka koji je stigao u nepoznatu zemlju do nogometaša koji je oduševio Premier ligu i postao jedan od najboljih strijelaca u povijesti Hrvatske – Eduardo je ostao zapamćen kao izniman igrač, ali i čovjek.

Njegova priča podsjeća koliko je nogomet univerzalan, koliko može biti emotivan i koliko jedan čovjek može povezati dvije kulture i dvije domovine, ostavljajući trag koji traje daleko dulje od karijere.