Nakon šokantnog neodlaska na Euro 2000. u Belgiju i Nizozemsku, hrvatska nogometna reprezentacija vratila se na „stare staze slave” kvalificiravši se na japansko-korejski Mundijal, a potom i na europsku smotru u Portugal. Nakon „Ćirinog” napuštanja kormila naše prve selekcije, na klupu je stigao Mirko Jozić koji se, pak, ondje nije zadržao dugo. Njega je naslijedio iskusni „lisac”, tada 69-godišnji Otto Barić. Cilj je bio jasan: proći itekako prolaznu skupinu za nadolazeći Euro pored Andore, Belgije, Bugarske i Estonije. Nije bilo lagano…
Pršin gol za vječne foršpane
Nakon početna dva kola uplašili smo se da nam polako, ali sigurno bježi novo europsko prvenstvo. Remi protiv Estonije u Osijeku (0:0) i poraz od Bugarske u Sofiji (0:2) nisu nam davali nade, no odlična 2003. godina vratila nas je među „žive”. Uskrsnuli smo na krilima fenomenalnog otkrića Dade Prše, kojemu je sedam godina u Monacu trebalo za prvi poziv među „Vatrene”. Prvo je „pala” Belgija sa sjajnih 4:0, a forma je nastavljena i protiv autsajdera grupe, Andore (2:0 i 3:0) te Estonije (1:0). Belgijska osveta (1:2) u Bruxellesu unijela je nemir uoči posljednje kvalifikacijske utakmice. Bugari su bježali nedostižna četiri boda, a Belgija je bila poravnata s nama, no za protivnike su imali Estonce. Očekivano su ih dobili s 2:0, a to je značilo samo jednu stvar: pobjeda protiv Bugarske donosi nam drugo mjesto i doigravanje. Prekrasno popunjen Maksimir (37 000 gledatelja) svjedočio je slomu Bugarske golom Ivice Olića u 48. minuti. Prva misija odrađena je uspješno, no čekala je druga, u vidu susjeda Slovenaca. Maksimirskih 1:1 nije ulijevalo optimizam, ali onda se Pršo ukazao. Igrali smo i s igračem manje, no u 61. minuti Dado zabija ispod Dabanoviča nakon asista Šokote. Veliki je to šok bio za Slovence koji se nisu uspjeli plasirati na drugo europsko u nizu (treće veliko natjecanje zaredom).
Skupina 8
| POZICIJA | REPREZENTACIJA | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Bugarska | 8 | 5 | 2 | 1 | +9 | 17 |
| 2. | HRVATSKA | 8 | 5 | 1 | 2 | +8 | 16 |
| 3. | Belgija | 8 | 5 | 1 | 2 | +2 | 16 |
| 4. | Estonija | 8 | 2 | 2 | 4 | -2 | 8 |
| 5. | Andora | 8 | 0 | 0 | 8 | -17 | 0 |
Jedan udarac u okvir u uspavanki sa Švicarcima
Portugal je za potrebe Europskog prvenstva izgradio sedam prekrasnih stadiona, uključujući „sveto trojstvo”, Estadio da Luz – Estadio do Dragao – Estadio Jose Alvalade. Naše je zadesila skupina u Leiriji i Lisabonu sa Švicarskom, Francuskom i Engleskom. Dakle, u neku ruku i „skupina smrti”. Hrvatska škvadra s Barićem naglašavala je da je susret sa Švicarskom ključan za prolazak dalje. Međutim, na terenu to nisu pokazali. Niti igrač više punih 40 minuta nije pomogao u ostvarivanju prve pobjede. Sa samo jednim udarcem u okvir teško se može nekoga dobiti, pa čak i Švicarsku, od koje su jedino Grčka i Latvija imale slabiji koeficijent od svih momčadi na turniru.
Switch u svlačionici
Morali smo se izvlačiti protiv najjačih. Sljedeći su čekali branitelji naslova, Francuzi, koji su u sudačkoj nadoknadi drugog dijela „okrenuli” Engleze na otvaranju natjecanja. Puni elana krenuli su Zidane i društvo na „Vatrene” te na poluvremenu vodili 0:1. Nikako Barićevi izabranici nisu mogli promijeniti stil igre na ofenzivan pa ih je uoči odlaska na odmor dočekala fina „porcija” uvreda s tribina: „Igrajte ped*ri”. Svaki prelazak centra izazivao je ironične salve oduševljenja, no s time je prekinuto u drugom dijelu. Kao da se dogodio „switch” u glavama hrvatskih nogometaša. Rapaić s bijele točke te Pršo u roku od četiri minute dvaput su probili Bartheza. David Trezeguet u 64. minuti donio je konačnih 2:2.
Čarobna atmosfera na Luzu
Na duplo većem stadionu u Lisabonu, „Vatreni” su istrčali nasuprot podjednako moćnih Engleza. Rijetko kad u svojoj povijesti imali su tako potentnu momčad kao te 2004. godine: 18-godišnjeg „wunderkinda” Rooneyja, super talentiranog Owena, zastrašujuć vezni red (Scholes, Lampard, Gerrard, Beckham) te možda nikad jaču obrambenu liniju (Ashley Cole, Sol Campbell, Terry, Gary Neville). Upravo su taj obrambeni bedem dečki Herra Otta dvaput probili. Niko Kovač već je u 5. minuti donio vodstvo Hrvatskoj, no kraj prvog dijela donio je preokret rezultata. Nismo se u drugih 45 minuta mogli nositi s „Gordim Albionom”. Potpisana je kapitulacija nakon Lampardovoga gola u 79. minuti. Iako nismo pobijedili na terenu, na tribinama smo „odigrali”, možemo reći, neriješeno s mnogobrojnijom engleskom publikom (15 tisuća hrvatskih navijača, 40 tisuća engleskih!). Čak je i UEFA nakon turnira tom susretu dodijelila titulu utakmice s najboljom atmosferom.
Skupina B
| POZICIJA | REPREZENTACIJA | UTAKMICE | POBJEDE | REMIJI | PORAZI | GOL-RAZLIKA | BODOVI |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Francuska | 3 | 2 | 1 | 0 | +3 | 7 |
| 2. | Engleska | 3 | 2 | 0 | 1 | +4 | 6 |
| 3. | HRVATSKA | 3 | 0 | 2 | 1 | -2 | 2 |
| 4. | Švicarska | 3 | 0 | 1 | 2 | -5 | 1 |
Prije Grčke s Kaiserslauternom pokorio Njemačku
Europsko prvenstvo u Portugalu apsolutno je obilježila Grčka koja je napravila jedno od najvećih iznenađenja u povijesti EP-a došavši do titule. S trenerskim magom na klupi, Ottom Rehhagelom, pobijedili su domaćina Portugal (dvaput), Francusku i Češku. Upravo su Česi bili ti koji su igrali najbolji nogomet predvođeni najboljim strijelcem turnira, Milanom Barošom, ostvarivši četiri pobjede u četiri utakmice, sve do polufinala s Grcima. Mnoštvo zanimljivosti veže se uz europske prvake. Recimo to da je Grčka prva reprezentacija u povijesti koja je na istom EP-u svladala domaćina (Portugal) i branitelja naslova (Francuska, četvrtfinale), do titule su došli iako je jedino Latvija imala slabiji UEFA-in koeficijent, te niti u jednoj utakmici nisu zabili dva gola osim u susretu otvaranja protiv Portugala. Rehhagel je znao kakvu momčad posjeduje i što joj treba za veliki uspjeh. Daleko od toga da je ta grčka reprezentacija bila slaba (Dellas, Katsouranis, Zagorakis, Charisteas,…), no Otto je složio defanzivan stil, „anti-nogometni” koji ih je doveo do vrha. Šest godina ranije odveo je Kaiserslautern do naslova u Bundesligi ispred jakog Bayerna. Rijetko koji trener u povijesti se mogao tako uspješno prilagoditi svojoj momčadi na način da zatomi svoj ego. Zato i je postao europski prvak s Grčkom. Danas se čini nepojmljivo, a ni tada nije bilo drukčije. Dovoljno je reći da su dotad izborili tek dva velika natjecanja upisavši – nula pobjeda…
- Sljedeći dio feljtona na redu je u utorak, 8. lipnja: EP 2008.
