Voljeli Vi skijanje ili ne, smatrali se objektivnim pratiteljem sportskih događanja ili domoljubno nastrojenim zaljubljenikom u hrvatski sport, mora se priznati – Janica Kostelić najveća je hrvatska sportašica ikada, ali i najveća skijašica u povijesti. Njezin prerani prekid karijere (posljednje utrke Svjetskoga kupa odvozila je s 24 godine) utjecao je na to da ne obori sve rekorde. No, do 25. godine života osvojiti šest olimpijskih medalja (od kojih četiri zlata), pet svjetskih zlata, tri velika Kristalna globusa, sedam malih Globusa, upisati 55 postolja i 30 pobjeda… Ne znamo kako bi joj itko mogao parirati po statističkim parametrima da se Janica na snježnim padinama zadržala još minimum šest-sedam godina i da se nije mučila sa silnim ozljedama.
Ako bismo morali izdvojiti jednu utrku koja je Janicu definirala kao sportašicu, onda je to svakako ona zagrebačka, na Sljemenu 2006. godine. Vožnja bez štapa i rukavice, modrice i ogrebotine po dlanu, no ništa ju nije zaustavilo da u cilj uđe sa sekundom i 90 stotinki ispred prvoplasirane Šarke Zahrobske (u drugu vožnju krenula je s –0.87)! Međutim, apsolutno upisivanje u anale, ne samo skijaške, nego i sportske povijesti zaslužila je na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. godine…
Već u Naganu 1998., s tek navršenih 16 godina, pokazala je da se radi o velikom talentu. U olimpijskoj kombinaciji zauzela je osmo mjesto, a upravo će u toj disciplini u Torinu 2006. potvrditi nešto što nije do tada pošlo za skijom niti jednoj skijašici u povijesti – osvajanje dva uzastopna olimpijska zlata u kombinaciji (taj uspjeh kasnije su ponovile Maria Riesch i Michelle Gisin). Nakon tih OI u Naganu, Janica je počela stjecati kontinuitet odličnih nastupa, pa je već krajem 1998. prvi put zasjela na postolje (Park City), a početkom 1999. ostvarila i prvu pobjedu – u austrijskom St. Antonu. Bio je to nagovještaj svijetu jedne neponovljive skijaške karijere.
Početni pritisak…
Do odlaska u Salt Lake City, hrvatska skijašica već je na svojim vitrinama imala posložen jedan veliki Kristalni globus i dva mala. Te uspjehe ostvarila je još kao tinejdžerka. U sezoni 2001./02. nije mogla konkurirati najboljim protivnicama te sezone, nije bila u stanju obraniti veliki Globus. Nije se znalo što očekivati od 20-godišnje Janice Kostelić. Odlučila je propustiti spust kako bi se mogla fokusirati na najbolje discipline. Najveći joj je pritisak bio na njezinom debiju na tim Igrama, u kombinaciji. U to se vrijeme vozila ona prava, klasična kombinacija s dvije vožnje slaloma i jednom spusta. Janica je ostvarila najbrže vrijeme u obje vožnje slaloma, stekavši uoči spusta vrlo lijepu prednost od sekunde i deset stotinki ispred drugoplasirane, Martine Ertl. Njemica nije bila pretjerana ljubiteljica spusta pa je bilo jedino pitanje kako se dobro niz Snowbasin može spustiti Renate Goetschl, specijalistica za brze discipline koja je nakon dva slaloma bila u velikom zaostatku od +2.22. Hrvatica je mirno odvezla spust, bez ikakve veće greške ostvarivši treće vrijeme spusta i uzevši prvo olimpijsko zlato s –1.49 ispred Austrijanke Goetschl. Riješila se svog bremena kojeg je nosila na leđima…
…A onda skijanje za dušu
Kasnije je skijala za dušu. U superveleslalomu joj je novo zlatno odličje izmaknula za samo pet stotinki koje su joj se “vratile” u slalomu gdje je slavila sa sedam stotinki prednosti pred Laurom Pequegnot. Time se izjednačila s velikom Rosi Mittermaier koja je u Innsbrucku 1976. dohvatila tri olimpijske medalje. No, Janica Kostelić otišla je korak dalje. U veleslalomu je očarala svijet uzevši i treće zlato, razvalivši konkurenciju kao i u kombinaciji. Drugoplasirana Anja Paerson gledala joj je u leđa sa sekundom i 32 stotinke zaostatka.
Dakle, da rezimiramo. Janica je jedina u povijesti alpskog skijanja s četiri osvojene olimpijske medalje na jednim OI, jedina skijašica s četiri olimpijska zlata, jedina skijašica s tri zlata na jednim OI, najuspješnija skijašica u povijesti OI sa šest osvojenih medalja (isto toliko ima i Anja Paerson, ali sa samo jednim zlatom). A, pazite – to je sve postigla na samo dvama olimpijskim igrama…
Tri zlata i jedno srebro Janice Kostelić na OI u Salt Lake Cityju 2002.
Kombinacija: 1. Janica Kostelić (Hrv) 2:43.28, 2. Renate Goetschl (Aut) +1.49, 3. Martina Ertl (Nje) +1.88
Superveleslalom: 1. Daniela Ceccarelli (Ita) 1:13.59, 2. Janica Kostelić (Hrv) +0.05, 3. Karen Putzer (Ita) +0.27
Veleslalom: 1. Janica Kostelić (Hrv) 2:30.01, 2. Anja Paerson (Šve) +1.32, 3. Sonja Nef (Švi) +1.66
Slalom: 1. Janica Kostelić (Hrv) 1:46.10, 2. Laure Pequegnot (Fra) +0.07, 3. Anja Paerson (Šve) +0.99
—
Rezultati ankete (Najveći hrvatski sportski uspjeh 2002.)
1. Tri olimpijska zlata i srebro Janice Kostelić – 91%
2. Pobjeda muške nogometne reprezentacije nad Italijom na Svjetskom prvenstvu (2:1) – 6%
3. Mali Kristalni globus Ivice Kostelića u slalomu – 2%
4. Svjetske bronce braće Skelin u dvojcu bez kormilara i četverca s kormilarom – 1%
5. Europsko zlato Gordana Kožulja i bronca Marka Strahije na 200 m leđno – 0%
Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)
1992. olimpijsko srebro muške košarkaške reprezentacije
1993. obrana naslova europskog prvaka rukometaša Zagreba
1994. svjetska bronca muške košarkaške reprezentacije
1995. svjetsko srebro muške rukometne reprezentacije
1996. olimpijsko zlato muške rukometne reprezentacije
1997. Iva Majoli pobjednica Roland Garrosa
1998. svjetska bronca muške nogometne reprezentacije
1999. Barbara Jelić najbolja odbojkašica svijeta
2000. olimpijsko zlato Nikolaja Pešalova
2001. Goran Ivanišević pobjednik Wimbledona
2002. tri olimpijska zlata i srebro Janice Kostelić
*Iduća anketa na rasporedu je sutra (petak, 2. rujna) – Najveći hrvatski sportski uspjesi 2003. godine