U ovoj posveti možemo se dotaknuti Janičinog života i skijaške karijere u globalu, budući da ju više nećemo imati u anketama zbog njezinog odlaska u mirovinu 2007. godine. No, nećemo biti suviše opširni – nikada dovoljno riječi za ono što je Janica Kostelić ostvarila u osam godina profesionalne karijere. Niti jedna sportašica nije napravila takvu promociju za Hrvatsku u svijetu, pogotovo svijetu zimskih sportova. Poprilično smo sigurni da veliki dio svijeta, ili barem onaj koji je do kraja 90-ih čuo za Hrvatsku, nije niti znao da su stanovnici “Lijepe naše” u svojoj domovini uopće vidjeli snijeg, a kamoli da imaju ovakve talente…
S rukometnih parketa na obronke Medvednice
Janica je već s tri godine stala na skije, na nagovor svog oca Ante, velikog zaljubljenika u ovaj zimski sport. Ante Kostelić u 70-ima i 80-ima bio je vrlo uspješan rukometni trener. Vodio je brojne klubove, od kojih se ističe nekadašnji europski prvak, bjelovarski Partizan, a najveći uspjeh ostvario je s rukometašicama Osijeka, osvojivši 1982. (iste godine kada je Janica rođena) IHF-ov Kup pobjednika kupova. Zbog čestog intelektualnog razilaženja s ljudima kojima je bio okružen u rukometnom svijetu, napustio je svoju prvu ljubav i krenuo podučavati svoju djecu, Janicu i starijeg Ivicu, skijanju.
Na obroncima Medvednice, ondje gdje će dobrih 20 godina kasnije Kostelići biti štovani kao sveci, u 80-ima i 90-ima stvarala se najljepša sportska priča, barem nama znana. Janica i Ivica nisu bili kao ostala djeca – nisu odrasli na igračkama i slikovnicama. Odrasli su na Sljemenu, na snijegu, na debelom minusu gdje su “tkali” silne olimpijske i svjetske medalje, još i prije nego što su znali za što se bore. Ante im je tu borbu usadio od malih nogu.
Zvijezda je rođena
Kad je došlo vrijeme za prva natjecanja, jasno, novac je bio najveći problem. Ante i supruga Marica nisu bili u mogućnosti svojoj djeci osigurati hotel, topli smještaj, pa su, stoga, najčešće prenoćili u Antinoj Ladi. Nije bilo lako, no klinci i nisu znali za bolje. No, dočekali su bolje dane zahvaljujući svojom upornošću. Ivica je u juniorskim danima pokazivao da se može računati na njega, no Janica je bila prava mala “zvijer”. Nepobjediva među vršnjakinjama, osvajačica legendarnog juniorskog natjecanja Topolina, i to bez premca. A onda je došla 1998. godina…
Tada su oboje Kostelića Jr. debitirali u Svjetskom kupu. Ivici je trebalo nešto više vremena da se privikne na opaku konkurenciju, dok se “Pjegica”, kako su je zvali od malih nogu, već u prosincu te 1998. popela na prvo postolje, u američkom Park Cityju, na istom skijalištu gdje će malo više od tri godine kasnije ući u sportske ikone osvajanjem tri olimpijska zlata i jednog srebra. Zvijezda je rođena.
Nećemo priznati da ima boljih
Janica i Ivica ukupno su tijekom svoje karijere imali 26 operacija! Brat njih 14 (sve koljena), a sestra 12 (koljena, slijepo crijevo, štitnjača,…). Pored silnih ozljeda, svih boli, neprospavanih noći, oni su uvijek imali želju nastaviti dalje. Sve dok voda nije došla preko grla. Ivica je nekako razvukao skijašku karijeru do 38. godine života, Janica je morala prekinuti s 25. Tada je naime, odvezla posljednju utrku, iako je s 26 objavila definitivan prekid. Nije više mogla. Tako mlada uzela je sve što je mogla – ukupno četiri olimpijska zlata, dva olimpijska srebra, pet puta bila je svjetska prvakinja, triput osvajačica Velikoga kristalnoga globusa, sedam puta maloga Globusa. Pobijedila je na 30 utrka Svjetskoga kupa, a 55 puta penjala se na postolje. Pored svih tih silnih uspjeha, ne možemo, a da ne spomenemo “izvanzemaljski” nastup na Snježnoj kraljici 2006. kada je bez štapa, rukavice i štitnika doskijala do trećeg mjesta. Vjerujemo da je tada, u cilju, pred tisućama razdraganih gledatelja koji su došli podržati najveću hrvatsku sportašicu u povijesti, odlučila onako izmorena, u boli i suzama zbog silnih udaraca kolcem u goli dlan – “Dosta je!”. Imala je još za odraditi Olimpijske igre u Torinu te “spustiti na zemlju” Anju Paerson, ako je Šveđanka uopće pomislila da joj može ugroziti titulu najuspješnije skijašice početka 21. stoljeća. Bilo je, jasno, uspješnijih tijekom povijesti, zbog dugotrajnosti, ali ne i boljih. Nikada nećemo priznati da je ijedna skijašica nastupala s takvom elegancijom, takvom preciznošću, takvim osjećajem, brzinom, kao naša Janica. Nitko…
Već kada je bila izjavila javnosti da je na “fifty-fifty” s tim hoće li nastaviti karijeru i nakon sezone 2005./06. (najvjerojatnije samo da smiri zabrinutu javnost i prolongira neizbježno), Janica Kostelić dobila je najveće priznanje svoje karijere, najveće priznanje koje jedan sportaš može primiti. Kao rezultat svega što je proživjela i ostvarila, Janica Kostelić u svibnju 2006. godine na gala večeri u Barceloni postala je NAJBOLJA SPORTAŠICA SVIJETA! Boris Becker, Sergej Bubka, Sir Bobby Charlton, Miguel Indurain, Martina Navratilova, Illie Nastase, kao i veliki bivši skijaši, Franz Klammer i Alberto Tomba, bili su u bogatom žiriju koji je odlučio tko će dobiti zlatnoga kipića. Na tom izdanju Laureusa, Janica je dobila više glasova od Kim Clijsters, Jelene Isinbajeve, Caroline Kluft, Tirunesh Dibabe, Paule Radcliffe i Annike Sorenstam. Hrvatica je i 2003. bila nominirana, no tada je nagradu primila Serena Williams. Napomenut ćemo da je uz Janicu od hrvatskih sportašica i sportaša, još samo Blanka Vlašić bila u krugu nominiranih za Laureus (2011.), kao i Luka Modrić u muškom društvu (2018.).
Pobjednički na odmor
Dva mjeseca prije svečanosti u Barceloni i krune karijere, “Pjegica”, kako smo ustvrdili ranije, odvezla je posljednju utrku u Svjetskom kupu, a da to nitko nije niti znao u tom trenutku. U švedskom Areu, na završnici sezone, odnijela je pobjedu u slalomu, kao i dan kasnije u veleslalomu. S tada rekordnih 1.970 bodova u jednoj sezoni, i treći put je naša “Snježna kraljica” okrunjena za kraljicu svjetskog skijanja. Dva tjedna kasnije, na Platku je odradila posljednju utrku bogate karijere. Na FIS-ovom slalomu, Otvorenom prvenstvu Hrvatske, Janica se odlučila malo našaliti s konkurencijom za prvi travanj ostavivši drugoplasiranu, Jelenu Lolović iz Srbije i Crne Gore, čak tri sekunde i 22 stotinke iza sebe. I to vjerojatno s pola gasa.
Pobjednički je “Pjegica” otišla put zaslužene mirovine. Kako i priliči Najvećoj…
Rezultati ankete (Najveći hrvatski sportski uspjeh 2006.)
1. Janica Kostelić najbolja sportašica svijeta – 57%
2. Olimpijsko zlato i srebro Janice Kostelić – 17%
3. Treći veliki Kristalni globus Janice Kostelić – 16%
4. Olimpijsko srebro Ivice Kostelića u kombinaciji – 6%
5. Svjetsko dvoransko srebro Blanke Vlašić – 4%
Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)
- 1992. olimpijsko srebro muške košarkaške reprezentacije
- 1993. obrana naslova europskog prvaka rukometaša Zagreba
- 1994. svjetska bronca muške košarkaške reprezentacije
- 1995. svjetsko srebro muške rukometne reprezentacije
- 1996. olimpijsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 1997. Iva Majoli pobjednica Roland Garrosa
- 1998. svjetska bronca muške nogometne reprezentacije
- 1999. Barbara Jelić najbolja odbojkašica svijeta
- 2000. olimpijsko zlato Nikolaja Pešalova
- 2001. Goran Ivanišević pobjednik Wimbledona
- 2002. tri olimpijska zlata i srebro Janice Kostelić
- 2003. svjetsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 2004. olimpijsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 2005. tri svjetska zlata Janice Kostelić
2006. Janica Kostelić najbolja sportašica svijeta
