Hajduk je bez ikakve sumnje klub s najvjernijim navijačima u Hrvatskoj, koji je u stanju napuniti svoj stadion čak i u onim sezonama kad se ne bori za naslov prvaka.
No, Hajduk je u isto vrijeme i vrlo težak klub za svakog trenera, jer već nekoliko slabijih utakmica pali zvona za uzbunu, nakon čega pritisak raste do te mjere da uprava nema drugog rješenja nego potražiti novog šefa struke.
Splitski klub tako funkcionira i ove sezone, unatoč tome što se dobro držao u domaćem prvenstvu tijekom jeseni. Valdas Dambrauskas i Mislav Karoglan pokazali su se kao tek privremeno rješenje, a ove zime klupu je preuzeo Ivan Leko, za kojeg se vjerovalo da bi mogao napokon postati jedno trajno rješenje za upravu Hajduka.
Međutim, već prva dva nastupa Splićana pod vodstvom Leke bila su prilično razočaravajuća, jer Hajduk je jedva izvukao pobjedu kod kuće protiv Šibenika, da bi nakon toga doživio težak 0:3 poraz u Puli.
Tako se Leko našao pod ogromnim pritiskom odmah nakon preuzimanja svog posla, a unatoč dokazanoj stručnosti mogao bi vrlo brzo postati tek još jedan trener kojeg je Hajduk nabrzinu potrošio…
Titule u Belgiji i lutanja po Aziji
Iza 44-godišnjeg Leke već sad je prilično uspješna trenerska karijera, jer može se pohvaliti osvajanjem titule u belgijskoj Jupiler ligi, već u prvoj sezoni koju je proveo na klupi Bruggea 2018. godine.
Sljedeće jeseni Ivan se našao na ispitivanju zbog korupcijske afere još iz 2015. godine, kada je navodno primio novac sumnjivog podrijetla. Oslobođen je, no cijela situacija poljuljala je njegov status u Club Bruggeu kojeg je ubrzo napustio, nakon čega se uputio u Aziju.
Na klupi Al-Aina i Shanghai-Porta nije ostvario slične uspjehe, no između ove dvije epizode dogodio se i njegov povratak u Belgiju na klupu Antwerpena koji je bio pun pogodak, jer osvojio je 2020. godine belgijski Kup i tako zaokružio svoju kolekciju trofeja u ovoj zemlji.
Sada se Leko vratio u Split u kojem je igrao od 1995. do 2001. godine, a zatim i 2005. godine. Ostao je u sjećanju navijačima Hajduka kao borben veznjak koji je bio važan kotačić dvije šampionske generacije i može se pohvaliti dvjema titulama, uključujući i onu posljednju splitsku 2005. godine…
Hajduk i njegovih 27 trenera
Leko zbog svojih igračkih uspjeha u Splitu svakako da ima ponešto kredita kod navijača, kao i kod uprave, no mora znati da je Hajduk od te 2005. godine uspio izmijeniti čak 27 trenera i niti jedan ga nije uspio dovesti do naslova prvaka.
Promijenio je klub također pregršt sportskih direktora i predsjednika pa brojka ljudi koji su defilirali Poljudom premašuje 50, što pokazuje koliko je teško zadovoljiti svojim radom nadležne oko kluba.
Leko nije prva igračka klupska legenda koja je preuzela Hajduk, jer pokušali su ovaj posao raditi i Zoran Vulić, Robert Jarni, Ante Miše, Goran Vučević pa i Igor Tudor, no nitko nije izdržao dulje vremena na klupi. Zapravo, postalo je gotovo nezamislivo da se netko na Poljudu zadrži dulje od dvije godine.
To samo pokazuje da se neuspjesi na travnjaku u Splitu ne praštaju, a treneri su prvi na udaru. To je posebno problematično u ligi u kojoj Dinamo uvijek ima kvalitetan kadar i solidnu struku koja ga vodi, a Osijek i Rijeka također ne zaostaju za Hajdukom po svojoj kvaliteti.
Dakle, Ivan Leko možda nakon poraza 3:0 od Istre još uvijek ima kredita kod uprave i navijača, zbog svojih starih zasluga. No, veljača će biti ključna za ovog perspektivnog stručnjaka, jer Hajduka čekaju obračuni s Rijekom i Dinamom, u kojima mora izvući ukupno barem 4 boda, kako bi uprava i navijači bili zadovoljni.
U suprotnom će san od naslovu prvaka još jednom ostati neostvaren, a koeficijent 6.00 kojeg Prva Sportska Kladionica nudi na konačnu pobjedu Hajduka neće više biti isplativ.
U svakom slučaju, Leko ne može računati da će mu ovo proljeće poslužiti za postepenu reorganizaciju momčadi i napad na titulu sljedeće sezone, jer tako život u Hajduku ne funkcionira. Nužna mu je serija pobjeda i dobra igra ekipe na travnjaku, već od sljedećeg vikenda na dalje, kada je na rasporedu derbi s Rijekom…
