Hrvatska časno pala, Njemačka je jednostavno bila bolja

Od samog početka utakmice bilo je jasno da će odlučivati detalji. Prvo poluvrijeme proteklo je u izjednačenoj borbi, s čvrstim obranama i naglašenim ritmom s obje strane. Hrvatska je uspijevala parirati snažnoj njemačkoj vanjskoj liniji, pronalazila rješenja u napadu i nije dopuštala protivniku da se rezultatski odvoji. Ipak, u završnici prvog dijela Njemačka je iskoristila nekoliko naših pogrešaka te na odmor otišla s dva gola prednosti (17:15), što je bio realan odraz viđenog na terenu.

Nažalost, drugi dio susreta nije se razvio u smjeru kojem smo se nadali. Hrvatska nije uspjela pronaći pravi napadački ritam, a Nijemci su to nemilosrdno kaznili. Brzim golovima iz tranzicije i discipliniranom igrom u napadu, Njemačka je u jednom trenutku pobjegla i na velikih sedam golova prednosti. Upravo je tada postalo jasno koliko će povratak biti težak, ne samo zbog rezultata, već i zbog psihološkog momenta koji je otišao na stranu protivnika.

Ključnu razliku, osim kolektivne snage Njemačke, napravio je njihov vratar Andreas Wolff. Sjajnim obranama u trenucima kada se Hrvatska pokušavala vratiti u utakmicu, Wolff je slomio svaki ozbiljniji nalet naših rukometaša. Njegova sigurnost ulijevala je dodatno samopouzdanje njemačkoj obrani, a s pravom je na kraju proglašen igračem utakmice.

Vrijedi istaknuti i korektno suđenje slovenskog sudačkog dvojca, koje ni u jednom trenutku nije utjecalo na tijek susreta. Jedino isključenje na utakmici zaradio je Filip Glavaš, što dovoljno govori o fer i sportskom tonu polufinala. Poraz Hrvatske ne može se pripisati ničemu osim kvaliteti protivnika, koji je u ovom trenutku jednostavno bio bolji.

Unatoč velikom zaostatku, hrvatski reprezentativci nisu odustali. Borbenost i karakter došli su do izražaja u završnici utakmice, kada se prednost Njemačke počela topiti. Hrvatska je uspjela doći na samo dva gola minusa i barem nakratko unijeti nervozu u njemačke redove. No snage za potpuni preokret više nije bilo, David Mandić propustio je realizirati jednu kontru i pritom se ozlijedio, a Nijemci su rutinski priveli susret kraju.

Izjavu je na kraju dao kapetan Ivan Martinović.

– Mislim da smo prvo poluvrijeme jako dobro počeli, imali rješenja u napadu, bili agresivni u obrani, ali loš start u drugom poluvremenu Njemačka je iskoristila i nismo mogli pronaći rješenje. Ali ja sam ponosan na ekipu, svi su dali sve od sebe. Turnir još nije gotov, imamo šansu za medalje. Stvarno smo se borili, vraćali smo se gol po gol i, nažalost, krenuli smo prekasno. Da je utakmica trajala još 10 minuta, možda bi došli na “iks”, ali čestitam Njemačkoj, zasluženo su u finalu. Ne znam zašto nismo nastavili kao u prvom poluvremenu. Njemačka ima stvarno jaku obranu i jednog od najboljih golmana na svijetu. Nismo uspjeli naći rješenje i teško se vratiti nakon minus šest. Naravno da imamo (snage za broncu) – izjavio je.

Za broncu ćemo igrati protiv Danske ili Islanda. Dojmove nakon Njemačke podijelio je i Cindrić.

– Sigurno smo razočarani i tužni. Bilo poluvrijeme je bilo okej, igrali smo gol za gol, drugo smo otvorili loše i oni su svaku našu grešku iskoristili. Poslije smo uhvatili ritam, ali bilo je malo vremena. Nijemci su danas bili bolji, treba im čestitati na tome. Nema mjesta tugovanju, nećemo previše voditi brigu o tome. Naravno da ima snage za broncu, bilo bi šteta da se “ne bacimo na glavu” pa što bude. Od početka smo vjerovali da imamo kvalitetu i nadam se da će nas to krasiti u budućnosti – rekao je Luka.

Ovaj poraz označio je kraj hrvatskih snova o europskom finalu, ali ne i kraj turnira. Hrvatsku sada, dakle, čeka utakmica za treće mjesto, prilika da se osvoji medalja i na dostojan način zaključi Europsko prvenstvo. Nakon svega prikazanog – borbe, zajedništva i karaktera – jasno je da ova reprezentacija ima budućnost i da poraz od Njemačke ne umanjuje sve ono dobro što su naši rukometaši pokazali.

Hrvatska je u Herningu pala časno. Njemačka je bila bolja, a naši sada imaju priliku još jednom pokazati ponos, inat i kvalitetu u borbi za broncu.