Hrvatski nogometaši koji su odabrali druge reprezentacije

Branko Strupar rođen je 9. veljače 1970. u Zagrebu i započeo je nogometnu karijeru u lokalnom klubu NK Špansko, gdje je kao napadač privukao pažnju skauta svojim golgeterskim sposobnostima. Tijekom pet godina u klubu postigao je 68 golova u 137 nastupa, što mu je otvorilo vrata inozemnih ponuda.

Godine 1994. prelazi u KRC Genk u Belgiji, gdje će doživjeti svoj profesionalni vrhunac. U Genku brzo postaje ključni napadač: zabijao je redovito i pomogao klubu da se 1996. plasira u prvu ligu, a zatim ostvari povijesni naslov belgijskog prvaka 1998/99. Iste sezone bio je i najbolji strijelac lige s 22 gola, te je osvojio prestižnu Belgijsku Zlatnu kopačku kao najbolji igrač sezone.

Njegova impresivna forma dovela je do naturalizacije kao belgijskog državljanina 1999., nakon čega je debitirao za reprezentaciju Belgije. Za “Crvene vragove” upisao je 17 nastupa i zabio pet golova, te nastupao na velikim natjecanjima poput Europskog prvenstva 2000. i Svjetskog prvenstva 2002. Genk je, pak, napustio sa 106 postignutih pogodaka.

Strupar je nastavio karijeru i u Premier ligi, igrajući za Derby County od 1999. do 2003., gdje je postao popularan među navijačima zbog svoje sposobnosti zabijanja golova, uključujući i dva protiv Watforda na početku 2000. Zbog ozljeda je karijeru završio kratkom epizodom u Dinamu Zagreb 2003./04. Nakon umirovljenja posvetio se komentatorskom radu i ostao cijenjena figura u nogometnim krugovima.

Zašto je poseban: Strupar je rijetki primjer hrvatskog rođenog igrača koji je ostvario vrhunsku karijeru u inozemstvu i potom nastupao za drugu reprezentaciju na velikim natjecanjima, ostavivši dubok trag u belgijskom nogometu.

Josip Weber rođen je 16. studenog 1964. u Slavonskom Brodu i započeo karijeru u Marsoniji. Nakon epizoda u Hajduku i Cibaliji, 1988. prešao je u Cercle Brugge u Belgiji. Tamo se istaknuo kao jedan od najučinkovitijih napadača lige kasnih 1980‑ih i ranih 1990‑ih, često završavajući kao najbolji strijelac belgijske lige zaredom nekoliko sezona.

Weberova internacionalna priča bila je jedinstvena: 1992. godine nastupio je u tri prijateljske utakmice za Hrvatsku tijekom njihove turneje u Australiji, postigavši gol – ali budući da to nisu bile službene FIFA utakmice, Weber je ostao slobodan za drugi izbor reprezentacije.

Zahvaljujući belgijskoj rodbinskoj liniji (djed je bio iz Belgije), Weber je 1994. prihvatio poziv belgijske reprezentacije i već na svom debiju postigao pet golova u 9:0 pobjedi protiv Zambije, rekordni učinak u jednoj utakmici za svoju reprezentaciju. Sudjelovao je i na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD‑u, gdje je igrao u svim utakmicama Belgije, doprinoseći njenom plasmanu u osminu finala. Ukupno je za Belgiju upisao osam nastupa i šest golova.

Na klupskoj razini Weber je ostao upamćen kao legendarni strijelac Cerclea i kasnije kratko za Anderlecht, gdje je ozljeda okončala njegov uspon. Po povratku u Hrvatsku, ostao je cijenjen u rodnom Slavonskom Brodu, a njegovo je ime, i nakon smrti 2017., ostalo obilježje hrvatskih kontri u belgijskom nogometu.

Zašto je poseban: Weber je jedan od rijetkih igrača koji je reprezentativno nastupao za dvije zemlje, a postigao je pet golova za Belgiju u jednoj utakmici.

Fran Karačić rođen je 12. svibnja 1996. u Zagrebu i razvio se kroz sustav omladinskog nogometa u Hrvatskoj, igrajući za NK Lokomotiva Zagreb i prolazeći kroz Dinamo Zagreb te klubove u Hrvatskoj prije nego što se afirmirao u inozemstvu.

Zahvaljujući australskom državljanstvu preko oca, Karačić je bio izboran za reprezentaciju Australije, unatoč tome što je igranjem za mlađe selekcije “Vatrenih” pokazao i hrvatsku povezanost. Njegov seniorski debi za “Socceroose” dogodio se 2021. protiv Kuvajta u kvalifikacijama.

Karačić je bio i dio australske momčadi na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru, gdje je odigrao nekoliko utakmica, uključujući nastupe protiv Tunisa i Argentine, što mu je omogućilo internacionalnu prepoznatljivost. Na klupskoj razini, nastupao je u Italiji za Bresciju, zatim se vratio u Hrvatsku gdje je igrao za Rudeš, te je 2025. potpisao s Hajdukom Split. Nakon prvog dijela sezone, poslan je na posudbu u Osijek.

Zašto je poseban: Karačić predstavlja novu generaciju nogometaša s dualnim identitetima — rođen u Hrvatskoj, ali s međunarodnom reprezentativnom karijerom kroz Australiju, uključujući nastupe na najvećoj svjetskoj pozornici.

Priče Branka Strupara, Josipa Webera i Frana Karačića pokazuju koliko nogomet može biti globalan i kako karijere hrvatskih igrača mogu preći granice. Svi su rođeni u Hrvatskoj, ali su svoj profesionalni i reprezentativni put nastavili u drugim državama, ostvarivši značajne uspjehe i u klupskom i u reprezentativnom nogometu.

Strupar i Weber dokazali su da hrvatski igrači mogu postati zvijezde u Belgiji i pritom doprinijeti svojoj novoj reprezentaciji, dok Fran Karačić pokazuje modernu dinamiku dualnog državljanstva i mogućnosti izbora reprezentacije.

Njihovi putevi zajedno ilustriraju da identitet i profesionalni put u nogometu često nadilaze granice domovine i da talentirani igrači mogu ostaviti trag u cijelom svijetu, bilo kroz naslove, golove ili nastupe na najvećim međunarodnim natjecanjima.