Ibrahimović: “Otac mi je iz Bosne, mama katolkinja iz Zadra”

Legendarni švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović (44) bio je gost emisije “(Ne)uspjeh prvaka”, koju vodi bivši izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić. Popularni Zlatan intervju je dao na našem jeziku.

– Da razjasnimo gledateljima, naša emisija je planetarna u smislu veličine gostiju i karijera koje su napravili…Ali je ipak okrenuta prema onim našim prostorima i prema ljudima s tog područja – to je prioritet. Bilo bi izvanredno da pokušamo razgovarati na jeziku koji razumiju ljudi s tog područja, kako god ga nazivali. Svaka ti čast – i to je također dokaz tvoje veličine i hrabrosti, što si odlučio: ajmo to probati… – rekao je Bilić, a Ibra pristao:

– Može, probat ćemo na našem. Ako ne ide, možemo na švedski, engleski, talijanski…

Ibrahimović je poznat po svom mentalitetu.

– Sve što sam proživio kao igrač oblikovalo me i kao čovjeka. Ono što sam naučio, mentalitet koji sam imao oko sebe, ljudi oko mene, igrači i ljudi izvan nogometa – učinili su me čovjekom kakav sam danas…ciljevi koje imam ciljevi su mentaliteta pobjednika. Nije da ne znam gubiti – gubio sam – ali moj svijet nije gubitnički. Moram pobijediti, želim pobijediti i znam kako pobijediti. To sam ja. Uvijek tražim da budem top. Sve ispod toga me ne ispunjava. Želim biti drugačiji od drugih. Ako sam drugačiji od drugih, onda sam najbolji – rekao je.

Žao mu je što više ne može igrati.

– Kada je igrač jednom bio na vrhunskom nivou, to nije isto kao kada si trener. Trener je druga stvar. Ne pomaže – pomaže ti malo – ako si bio igrač, ali to je druga situacija. Igrači griješe kada misle da će biti veliki treneri samo zato što su bili veliki igrači. To su dvije različite situacije. Sada patim jer ne mogu igrati, jer ne mogu pomoći suigračima, ne mogu doprinijeti rezultatu.

Zlatan je danas savjetnik u Milanu.

– Isti sam. Kakav sam bio kao igrač, takav sam i sada. Samo što sada nogomet vidim s druge strane. Sada imam odgovore na pitanja na koja nisam imao dok sam bio igrač. Imam cjelovitu sliku cijelog kluba…. Klub je kao tvrtka – potrebni su sponzori, navijači, televizijska prava – objasnio je.

Kako je izgledalo njegovo djetinjstvo? Progovorio je o svojim korijenima.

– Rođen sam u Malmöu, u dijelu Rosengård. Kažu geto, ali to za mene nije bilo geto… Bilo je mulikulturalno…. Svi smo bili tu i bili smo zajedno. Otac mi je musliman iz Bosne, iz Bijeljine, mama katolkinja iz Zadra, a ja sam se rodio u Švedskoj. Do svoje 16., 17. godine života nikada nisam bio u centru Malmöa. Nogomet, škola i stan su bili u Rosengårdu. Tu smo bili svi. Nisam imao potrebe ići u grad. Niti sa školom nismo išli na izlete u grad.

– Sada više nije tajna da sam ukrao puno bicikala da idem na treninge. Nisam išao autobusom jer nisam imao novaca. Ili sam hodao, ili sam trčao, ili sam ukrao bicikl da bih došao na trening ili u školu. To je bio moj svijet…U grad sam otišao prvi put sa 16 godina. Tada sam prvi put vidio zeleni autobus… – priča.

Pričao je i nogometnim počecima u Malmöu.

– Teško je bilo. Svi su bili prije mene, potpisali ugovore. Ali bio sam toliko dobar da me nisu mogli maknuti ili blokirati. Bio sam previše dobar i na kraju smo potpisali ugovor… Poslije je sve eksplodiralo. Nisam bio kao drugi. Svi su rekli da sam arogantan. Već tada sam pričao da sam najbolji. Nema niti jedan švedski igrač koji je bolji od mene…prvi put kada sam potpisao ugovor, dao sam obećanje samom sebi da se neću mijenjati. I možda sam zbog toga platio što nisam nikada osvojio Zlatnu loptu – smatra Ibrahimović.