Igrao je za Hajduk, Dinamo i Rijeku. Sada je napustio Kinu

S ulaskom u novu godinu Andrijašević više nije igrač kineskog Zheijanga, kluba u kojem je proveo četiri i pol godine i u kojem je, možda tiše nego u HNL-u, ali vrlo konkretno, ostavio dubok trag. Oproštaj je bio emotivan: navijači su mu na tribinama na hrvatskom jeziku ispisali “Hvala Franko”, a 34-godišnji Splićanin nije skrivao suze. Bio je to kraj jedne faze u kojoj je Andrijašević dolaskom u Kinu postao više od stranog pojačanja – postao je lice kluba.

Njegova nogometna priča, međutim, počinje u Splitu. Prošao je Školu nogometa Hajduka i nakon dvije vrlo dobre sezone u seniorskoj momčadi afirmirao se kao moderan veznjak, igrač energije, ulazaka iz drugog plana i taktičke discipline. Upravo tada, 2014. godine, uslijedio je potez koji u hrvatskom nogometu uvijek nosi dodatnu težinu – transfer u Dinamo, koji ga je doveo za 750 tisuća eura.

Prilikom dolaska u Maksimir Andrijašević je otvoreno govorio o ambicijama u plavom dresu.

– Jako sam sretan i zadovoljan što sam došao u Dinamo. Prije nego se okrenem budućnosti, želim se zahvaliti Hajduku na svemu jer su me odgojili, ali ovo je ipak korak više u mojoj karijeri. Dinamo je veliki klub koji stalno osvaja trofeje i igra europska natjecanja, ambicije su velike i dolazak ovdje je za mene golemi sportski izazov – poručio je.

No Dinamo se za njega nije pokazao kao prostor kontinuiteta. Odigrao je samo petnaestak utakmica, nikada nije uhvatio stabilnu ulogu, a karijera je krenula obilaznim putem. Posudba u Lokomotivi bila je tek prijelazna etapa, dok je pravi zaokret uslijedio dolaskom u Rijeku.

Na Rujevici je Andrijašević pronašao ono što mu je u Maksimiru nedostajalo – povjerenje, jasno definiranu ulogu i sustav koji je znao valorizirati njegove kvalitete. Bio je jedan od ključnih igrača momčadi koja je 2017. osvojila dvostruku krunu, prekinuvši dugogodišnju dominaciju Dinama i ispisavši jednu od najvažnijih sezona u povijesti kluba. Upravo iz Rijeke vratio se na ozbiljnu europsku kartu.

Već tog ljeta uslijedio je transfer u Gent, vrijedan više od četiri milijuna eura, ali najveći kontinuitet Andrijašević će ipak pronaći nešto kasnije, u Aziji. U Zhejiang je stigao 2021. godine i ondje proveo četiri i pol godine. Prema Transfermarktu, u 140 nastupa zabio je 50 golova i upisao 26 asistencija, brojke koje jasno govore o igraču koji nije bio epizodist, nego nositelj igre i jedan od najvažnijih stranaca u klubu.

Sada, nakon što je sa stilom napustio Kinu, logično se nameće pitanje povratka. Gostujući na Sportklubu, Andrijašević nije zatvorio vrata HNL-u, ali nije dao ni konačan odgovor.

– Šanse postoje, ali kao što sam rekao – želim saslušati svakoga. Ako mi se obrate s ponudom, odlučit ću što i kako. HNL pratim redovito, s guštom pogledam utakmice, pogotovo derbije – izjavio je 34-godišnjak.

U tim rečenicama sažeta je cijela njegova karijera: bez velikih obećanja, bez dramatiziranja, ali s jasnim osjećajem pripadnosti ligi u kojoj je prošao sve – od Hajdukove škole, preko Dinamove ambicije i Rijekine krune, do kineskog mira i priznanja. Andrijašević je između 2013. i 2017. skupio i tri nastupa za hrvatsku reprezentaciju te, na turniru koji se igrao upravo u Kini, zabio gol protiv Čilea.

Franko Andrijašević danas više nije projekt ni budućnost, ali jest rijetka pojava: igrač koji je prošao sve velike hrvatske adrese i pritom ostao dovoljno svoj da ga se, čak i na drugom kraju svijeta, ispraća – na njegovu jeziku.