Valentinovo 2000. godine ostat će zlatnim slovima upisano u kolektivnu svijest svih pravih navijača zagrebačkog Dinama. Nakon devet godina natezanja s raznim varijantama imena, od „smotanog“ HAŠK-Građanskog, pa preko Tuđmanove Croatije, 14. veljače 2000. godine vraćeno je ime pod kojim su „Modri“ postali poznati u nogometnom svijetu – ime Dinamo. Riječi tadašnjeg sportskog direktora kluba, Velimira Zajeca, i danas odjekuju ispod zapadne tribine – „Imamo Dinamo“.
Do povratka naziva stiglo je samo dva mjeseca nakon smrti prvog predsjednika RH, Franje Tuđmana, protivnika imena Dinamo zbog, tako je bilo njegovo mišljenje, konotacija s komunizmom. Na jednom od brojnih pamtljivih javnih govora tijekom 90-ih uzburkao je duhove sljedećom izjavom:
Ja ću vam reći s ovog mjesta, kao najodgovorniji hrvatski čovjek – onaj koji je nosio parolu ‘vratite nam sveto ime Dinamo’, bio je agent Beograda.
Međutim, u posljednjim danima svog života, Tuđman mijenja mišljenje te daje zeleno svjetlo povratku starog naziva riječima upućenim tadašnjem predsjedniku kluba, Zlatku Canjugi: „Vrati ime Dinamo“. Zvuči nevjerojatno, zar ne?
Svi prisutni na povijesnoj skupštini 14. veljače 2000. godine na tajnom listiću zaokružili su „Dinamo“, osim jednog pojedinca. Njegov identitet ostao je nepoznat do današnjeg dana, no niti on nije bio potpuno protiv legendarnog imena. Naime, na listiću su svi prisutni imali tri opcije od kojih su morali jednu odabrati: zaokružiti „Dinamo“, zaokružiti „Croatiju“ ili napisati neku svoju ideju. Pametnjaković je od dva ponuđena imena skovao složenicu – Dinamo Croatia! Ostali, očito, nisu razmišljali u tom smjeru…
