Džudo se vratilo! Nije to vijest koja će oduševiti šire mase ili mnogima uljepšati ove tmurne jesenske dane obasute prodorima infodemije u naša mala kućanstva. Međutim, postoji određena skupina ljudi kojima vijest o povratku džuda u svijet sporta, ipak, nešto znači. Moramo priznati kako Hrvatska nije džudaška velesila kao što su, recimo, Japan, Francuska ili Nizozemska, no dobro se držimo s obzirom na uvjete u odnosu na neke mnogo bogatije zemlje. Jedna od najzaslužnijih, ako ne i najzaslužnija za to naše „držanje“ u svijetu džuda je Barbara Matić, 25-godišnja Splićanka, osvajačica dva svjetska juniorska zlata, tri europske seniorske medalje, niza medalja na vrhunskim turnirima te konkurentica, ne samo za plasman na Olimpijske igre u Tokiju, nego i za zapaženi rezultat u kolijevci ovoga sporta.
„U Budimpešti je sve moguće“
Uspjeli smo Barbaru pridobiti na pet minuta prije njezinog odlaska u Budimpeštu, gdje se nadolazećega vikenda održava prestižno natjecanje iz serije Grand Slam turnira, prvo nakon dugih osam mjeseci. Nije skrivala uzbuđenje povratkom na tatami.
– Pa malo sam uzbuđena, napokon ću moći saznati kako sam trenirala ovih osam mjeseci i koliko sam spremna. I sretna sam stvarno što se džudo i natjecanja vraćaju u nekakvu normalu, malo po malo.
Na turniru u Budimpešti u Barbarinoj kategoriji do 70 kilograma naći će se, uistinu, izabrano društvo. Od šest najjačih svjetskih džudašica, jedino neće biti drugoplasirane na svjetskoj ljestvici, Japanke, Chizuru Arai. Barbaru ne brine jaka konkurencija unatoč duljoj pauzi od vrhunskog džuda. Kako njoj, tako je i ostalim djevojkama.
– Prošlogodišnju svjetsku prvakinju koja je trenutno i broj jedan na WRL-u i prvi nositelj u Budimpešti, Marie-Eve Gahiju, pobijedila sam dva mjeseca nakon osvajanja njene titule. Sve je moguće.
Hrvatska je imala veliku čast udahnuti život svjetskom džudu Europskim kupom koji se prije dva tjedna održao u Dubrovniku. Tamo je Barbara zaradila status prve nositeljice, no do naslova nije stigla. U finalu ju je zaustavila vrlo dobra Slovenka, Anka Pogačnik.
– Ja sam zadovoljna svojim nastupom. Imala sam jednu malu grešku u finalu koja me koštala zlata naposljetku, ali svaki poraz je i lekcija. Nadam se da se neće ista stvar ponoviti u Budimpešti.
„Sestra Brigita upotpunila nezaboravno natjecanje“
Sve su mislile trenutno usmjerene na skorašnji Grand Slam u glavnom mađarskom gradu, no raduje činjenica kako je moguće održavanje Zagreb Grand Prixa, uglednog svjetskog turnira koji bi, što se tiče lude i nezaboravne 2020. godine mogao postati jedno od najjačih natjecanja u džudu.
– Informacija o održavanju Zagreb GP-a još nema, mislim da će to biti potvrđeno tek kroz studeni. Prije zagrebačkog turnira u Hrvatskoj bi se trebalo održati prvenstvo Europe za juniore i mlađe seniore u Poreču pa se nadam, ako bude Europskog prvenstva, da su veće šanse i da se održi zagrebački GP.
Koliko god znak upitnika visi nad Zagreb GP-jem, Europsko prvenstvo u Pragu trebalo bi se održati. Barbari su finala na europskim smotrama za dlaku izmicala čak tri puta.
– Željela bih osvojiti i četvrtu seniorsku europsku medalju. Ovoga puta se nadam kako će nakon tri bronce napokon doći finale.
Kad već spominje tri europske bronce (Montpellier 2014., Varšava 2017., Minsk 2019.), bio bi red spomenuti i dva svjetska juniorska zlata (Ljubljana 2013., Fort Lauderdale 2014.). Koji dosezi su joj draži: europski seniorski ili svjetski juniorski?
– Pa rekla bih dva juniorska svjetska zlata jer tad ste ipak najbolji i nitko vas ne pobijedi, a kad osvojite broncu uvijek žalite što medalja nije bila srebrnog ili zlatnog sjaja – kaže Barbara koja potom ističe svoju najdražu medalju u karijeri.
– Vjerojatno je to osvajanje prvog svjetskog juniorskog zlata jer je i sestra Brigita tada kao kadetkinja osvojila broncu, a kao kruna cijelog natjecanja stiglo je treće mjesto u ekipnom dijelu natjecanja.
„Prva sam ispod crte, no u dobroj poziciji za OI“
Nastup na Olimpijskim igrama pamti se čitav život, kao i sudjelovanje u mimohodu. Barbari se taj san ostvario u Riju prije četiri godine.
– Stvarno je predivan osjećaj kad znaš da predstavljaš svoju zemlju na najprestižnijem sportskom natjecanju u svijetu.
Da bi se taj osjećaj ponovio i sljedeće godine, treba zadovoljiti određenu rezultatsku normu.
– Kriterij je takav da ide 18 najboljih, no samo jedna natjecateljica po državi iz svake kategorije može proći u Tokio. Primjerice, ako su tri Japanke u top 18, dvije slabije se brišu i ostaje samo jedna. Trenutno sam prva ispod crte za kvotu koja donosi izravan plasman, međutim, upadam po kontinentalnoj kvoti i za sada idem na OI. Nadam se kako ću do kraja kvalifikacija osvojiti pokoju medalju te poboljšati svoj status na svjetskoj ljestvici.
Diploma u džepu i kuhača u ruci
Ne postoji vrhunski sportaš koji ne zna kako je teško uskladiti sportske i školske, odnosno, akademske obveze. Barbara se s akademskim obvezama više ne mora boriti, za razliku od protivnica na tatamiju.
– Za mene je studentsko obrazovanje gotovo. U srpnju ove godine diplomirala sam elektrotehniku na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje.
Za kraj, upitali smo je kako je trošila višak vremena uzrokovan pandemijom.
– Pa u karanteni sam počela vise kuhati te u slobodno vrijeme prakticirati jogu. Ni sa čim drugim nemam se naročito mnogo pohvaliti, ha ha.
U kolijevku džuda po prvu hrvatsku medalju
Pred simpatičnom Splićankom, članicom JK Pujanke, najboljom hrvatskom džudašicom, 28-oj po svjetskoj ljestvici u kategoriji do 70 kilograma, nalazi se uzbudljivo razdoblje puno obaveza, ali onih koji su joj dragi, koji su joj nedostajali, koje je iščekivala sve ove mjesece. Kao 11. nositeljica nastupit će u Budimpešti tražeći što bolji plasman koji bi joj dao krila u kampanji za Olimpijske igre u Tokiju. Tko zna, možda u kolijevci džuda postane prvi hrvatski džudoka s olimpijskom medaljom u ovom borilačkom sportu…
Naslovna fotografija: Barbara Matić
Intervju je obavio Luka Petković za portale dalmacijaplus.hr i hrsport.hr
