Jutros smo imali prilike popratiti ženski olimpijski veleslalom u kojem je do najvećeg uspjeha karijere apsolutno zasluženo stigla Sara Hector, najbolja veleslalomašica ove sezone. Iza sebe je za 28 stotinki ostavila Federicu Brignone, a za 72 stotinke sekunde Laru Gut-Behrami, skijašice koje su već ranije osvojile medalju na OI. Zrinka Ljutić zaostala je više od osam sekundi zauzevši 28. mjesto, dok Andrea Komšić nije nastupila zbog ozljede na zagrijavanju.
S hrvatskom delegacijom u Peking je stigao i Ivica Kostelić pod čijim se budnim okom odvijaju skijaška natjecanja. Najbolji hrvatski skijaš u povijesti nije bio zadovoljan onim što je vidio danas te je uputio „prosvjednu notu“ organizatorima i čelnim ljudima svjetskog alpskog skijanja. Naime, danas smo svjedočili najkraćem ženskom olimpijskom veleslalomu u povijesti. Čak 20 skijašica odradilo je dvije vožnje za manje od dvije minute. U cijelosti donosimo komentar Ivice Kostelića:
‘Veleslalom u Naganu bio je 55 sekundi duži’
Danas smo vidjeli postavljanje još jednog negativnog rekorda u povijesti alpskog skijanja: najkraće olimpijske veleslalomske utrke u povijesti modernih Olimpijskih igara. Današnje kombinirano vrijeme utrke veleslaloma bilo je 1:55.69, s obje vožnje ispod jedne minute. Najduži veleslalom za žene na bilo kojim OI bio je u Naganu 1998. s ukupnim vremenom 2:50.59, što čini veleslalom u Naganu 55 sekundi dužim od današnjeg veleslaloma. Ova činjenica još jednom potvrđuje opću tendenciju pogoršanja razine kriterija u alpskom skijaškom sportu, ponajviše u tehničkim disciplinama. Ono što ovo pitanje čini još više zabrinjavajućim je gotovo potpuni nedostatak svijesti ili kritike o ovoj temi. Kriteriji su, od svih pitanja u svakom sportu, najvažnije pitanje jer određuju bit sporta. Što su kriteriji viši, viši je nivo sporta i obrnuto. Kriteriji u alpskim disciplinama grubo se sastoje od konfiguracije padine, postavljanja staze, stanja površine i duljine padine. Kako je većina ovih parametara promjenjiva, promjenjivi su i kriteriji. Alpsko skijanje, za razliku od mnogih sportova, nema stalne kriterije parametara. Umjesto toga, oni mogu biti i moraju biti prilagođeni najvišoj mogućoj razini sportskih izazova s pažnjom na druge parametre, kao što je sigurnost. I dok su rasprave unutar skijaške zajednice prilično živahne o mnogim drugim, ali manje važnim pitanjima, nikad nisam čuo da je netko upozoravao ili raspravljao o stalnom poništavanju kriterija utrke. Uz mnoge druge probleme koji se rješavaju i od kojih se strahuje, tendencije poput skraćivanja staza i jednostavnog postavljanja staze imaju najštetniji učinak na sportsku razinu alpskog skijanja i treba ih se najviše bojati. U ovom konkretnom slučaju, organizatori su napravili stazu kako su htjeli i imali su priliku odabrati koji god nagib po dogovoru. Sada imamo situaciju da je staza za zagrijavanje prikladnija za olimpijsku utrku nego sama staza. Ovo je apsurdno nakon četiri godine priprema. Olimpijski moto koji glasi: „Citius! Altius! Fortius!” stoljećima je bio vodeći sportski ideal. Danas se čini da se alpsko skijanje odvojilo od ove drevne istine – ne samo u Svjetskom kupu, nego naizgled i na Olimpijskim igrama.
Već je nekoliko puta posljednjih godina Ivica naglasio tendenciju skraćivanja utrka, a ljudi u FIS-u te na olimpijskim igrama očito to rade zbog opće propagande o sigurnosti. Jasno je da nije normalno da su utrke prije 35-40 godina bile dulje od današnjih, a jedini razlog toga, niti onaj ključan, nije to što su današnje skijašice i skijaši brži nego nekada. Jednostavno, ovime se „ubija“ draž sporta.
