Iz Dinama su ga “tjerali”, a danas vodi respektabilan klub u Engleskoj: “Doslovno se samo čekao kiks”

Kada je Sergej Jakirović krajem kolovoza 2023. stigao iz Rijeke i sjeo na klupu Dinama, naslijedio je klub koji je bio u kaotičnom stanju. Dinamo je ispao iz kvalifikacija za Ligu prvaka, atmosfera u svlačionici bila je narušena, a povjerenje navijača poljuljano. Očekivanja su, kao i uvijek u Maksimiru, bila jasna – osvajanje prvenstva, Kupa i što bolji rezultati u Europi. Međutim, ono što je Jakirović zatekao u svlačionici nije bila stabilna, samouvjerena momčad, već skupina umornih igrača s različitim interesima i emocionalnim teretom loših rezultata.

U takvim okolnostima, trener koji dolazi s reputacijom energičnog motivatora mora djelovati brzo i odlučno. Jakirović je to i učinio – uveo je čvršću disciplinu, pojačao fizički ritam, a igračima jasno dao do znanja da se od njih traži maksimalna posvećenost. Na početku je bilo svega, od pobjeda do iznenađujućih poraza, poput onog protiv kosovskog Ballkanija (2:0) u Konferencijskoj ligi.

Unatoč svim turbulencijama, Jakirovićev Dinamo konsolidirao se i ostvario solidne domaće brojke. U sezoni 2023./24. osvojio je dvostruku krunu – i prvenstvo i Kup – čime je ispunio osnovni cilj postavljen pred njega. Pod njegovim vodstvom Dinamo je u 60 utakmica upisao 41 pobjedu, devet remija i deset poraza, uz prosjek od 2,2 boda po susretu. U domaćem prvenstvu momčad je igrala čvrsto, pragmatično, bez previše estetike, ali učinkovito. U derbijima je znao nadmudriti i Rijeku i Hajduk, a na kraju sezone trofeji su govorili sami za sebe.

Međutim, u Maksimiru domaći uspjesi nikada nisu dovoljni. Mjerilo trenera u Dinamu uvijek su europske utakmice. A upravo je tu Jakirović doživio najveće udarce. Već na početku europske kampanje Dinamo je ispao iz kvalifikacija za Ligu prvaka, što je bio težak udarac i za momčad i za trenera. Premda je kasnije izborio ulazak u skupinu Konferencijske lige, igre su bile daleko od uvjerljivih. Porazi od slabijih protivnika i nervozni nastupi samo su pojačali sumnju u njegov autoritet i znanje.

Vrhunac razočaranja dogodio se u rujnu 2024. godine, kada je Dinamo u Münchenu doživio povijesni poraz od Bayerna 9:2. Bio je to šok koji se osjetio u cijeloj Hrvatskoj. Takav rezultat nije samo sportski debakl – to je događaj koji mijenja percepciju, koji otvara pitanje kompetencija, taktike i sposobnosti vođenja momčadi na najvišoj razini. Nakon te utakmice, medijski pritisak postao je nesnosan. Kritike su dolazile sa svih strana – od bivših igrača, sportskih komentatora, pa i navijačkih skupina koje su dotad bile suzdržane.

Dinamo je klub u kojem treneri ne dobivaju vrijeme. To je istina koju znaju svi koji su radili na Maksimiru. Jakirović je to naučio na teži način. Njegova izjava da se “doslovno čekao kiks” odražava ono što mnogi osjećaju, ali rijetki izgovore naglas. U Dinamu nema prostora za proces, nema prostora za pogreške. Jedan poraz može promijeniti sve, a mediji često djeluju kao produžena ruka navijačkog nezadovoljstva.

Jakirović je u nekoliko navrata javno izrazio razočaranje takvim odnosom. Tvrdio je da nije osjećao podršku ni iznutra ni izvana, da je svaki njegov potez bio pod povećalom, a svaka odluka – taktička, kadrovska ili komunikacijska – odmah tumačena kao signal krize. Činilo se da se oko kluba stvara atmosfera u kojoj se ne cijeni rezultat, nego se traži razlog za sukob. I doista, u Dinamu, koji je više politička institucija nego nogometni klub, trener se često nađe u središtu sukoba interesa.

U takvom okruženju ni najveći uspjesi ne mogu osigurati mir. Čak i nakon osvajanja duple krune, priče o njegovoj mogućoj smjeni nisu prestajale. Neki su tvrdili da ne uživa povjerenje svlačionice, drugi da mu stil igre nije dovoljno atraktivan, treći da se ne zna nositi s europskim izazovima. I dok su se po medijima redale špekulacije o nasljednicima, Dinamo je nastavio igrati – bez prave energije, bez entuzijazma, kao momčad koja čeka epilog koji svi naslućuju.

Smjena Sergeja Jakirovića stigla je u rujnu 2024. Iako se formalno radilo o “sporazumnom raskidu suradnje”, svima je bilo jasno da je Dinamo odlučio povući crtu. Posljednji poraz od Hajduka u prvenstvu, uz već spomenuti debakl protiv Bayerna, bio je kap koja je prelila čašu. Klub se zahvalio treneru, a Jakirović se dostojanstveno oprostio od momčadi i navijača, rekavši da mu je čast bila voditi Dinamo, ali da su okolnosti bile “teže nego što javnost zna”.

– Dogodio se poraz od Hajduka, iako smo sve kontrolirali. Pred tu utakmicu jedini sam ja u klubu govorio o derbiju, dok su svi ostali pričali samo o Bayernu i govorili: ‘Oni se dolje raspadaju.’ – kazao je Jakir.

U tom trenutku činilo se da mu je karijera ozbiljno uzdrmana. Kritike su bile nemilosrdne, reputacija okrnjena, a percepcija o njemu podijeljena – jedni su ga smatrali solidnim trenerom koji nije imao sreće, drugi prosječnim stručnjakom koji nije dorastao Dinamovim ambicijama. No, kao što često biva u nogometu, dovoljno je nekoliko mjeseci i pravi potez da se priča potpuno preokrene.

Nakon kratke stanke, Jakirović je u zimu 2024. preuzeo turski Kayserispor, klub koji se borio za opstanak u Superligi. Bio je to izazov koji je mnoge iznenadio, ali i pokazao njegovu spremnost da krene iznova, daleko od domaće buke i pritiska. U Turskoj se, paradoksalno, osjetio slobodnijim. Klub mu je dao autonomiju, navijači su ga prihvatili, a rezultati su stigli gotovo odmah.

Pod njegovim vodstvom Kayserispor je u 17 utakmica ostvario osam pobjeda, pet remija i četiri poraza. Momčad je izborila opstanak, a Jakirović je stekao reputaciju stručnjaka koji zna organizirati obranu, motivirati igrače i izvući maksimum iz ograničenih resursa. Turski mediji su ga nazvali “discipliniranim Hrvatom”, a ponude su počele stizati iz raznih europskih klubova.

U ljeto 2025. stigla je vijest koja je iznenadila mnoge: Sergej Jakirović postao je novi menadžer Hull Cityja, kluba koji se natječe u engleskom Championshipu. Engleska druga liga jedno je od najtežih i najzahtjevnijih natjecanja na svijetu – više od četrdeset kola, ritam utakmica svaka tri dana, putovanja diljem zemlje i ogroman pritisak rezultata. Upravo takvo okruženje moglo bi odgovarati Jakiroviću, koji je uvijek bolje funkcionirao kad su uvjeti bili teški i kad se od njega tražila energija i strast.

Na predstavljanju u Engleskoj rekao je da je ovo “najveći izazov njegove karijere” i da želi dokazati da hrvatski treneri mogu uspjeti i u konkurenciji s najboljima. Hull City je prošlu sezonu završio u donjem dijelu ljestvice, ali ima ambiciju boriti se za plasman u Premier ligu. Klub je prepoznao Jakirovićevu čvrstinu, njegovu sposobnost da organizira discipliniranu obranu i izvuče najbolje iz igrača koji nisu zvijezde.

Za hrvatskog stručnjaka, to je nova faza karijere – ona u kojoj se više ne mora dokazivati domaćim medijima, nego sebi i nogometnom svijetu.

Usporedba Dinama i Hulla pokazuje koliko se kontekst može promijeniti, a izazov ostati isti. U Dinamu je Jakirović morao pobjeđivati pod svjetlima reflektora, s navijačima i novinarima koji svakog dana mjere puls svlačionice. U Engleskoj će, barem u početku, imati više vremena i prostora. Championship je liga u kojoj se treneri ne ocjenjuju po svakoj utakmici, nego po kontinuitetu. Međutim, pritisak postoji, samo u drukčijem obliku – financijskom, rezultatskom i organizacijskom.

Ono što Jakirovića razlikuje od mnogih njegovih prethodnika jest to što je kroz sve te faze pokazao otpornost. Njegova energija, direktnost i radna etika bili su prepoznatljivi i u Dinamu, i u Turskoj, a sada će ih morati nadograditi u Engleskoj. On zna da u Maksimiru nije uspio ostvariti sve što je planirao, ali također zna da mu je to iskustvo dalo deblju kožu i veću spremnost za velike izazove.

Dok su ga u Zagrebu često kritizirali kao trenera bez dovoljno europskog iskustva, u Engleskoj ga predstavljaju kao stručnjaka koji je “prekaljen u teškim uvjetima”. To je velika promjena percepcije. Englezi cijene trenere koji su prošli kroz pritisak i koji razumiju kako voditi momčad kroz krizna razdoblja. Jakirović upravo to zna – zna što znači biti na rubu otkaza, zna što znači raditi u atmosferi sumnje i zna koliko je važna psihološka stabilnost.

Njegova trenerska filozofija temelji se na disciplini, kompaktnosti i brzom prijelazu iz obrane u napad. Nije trener koji će tražiti spektakl, nego rezultate. Upravo zato bi se njegov stil mogao uklopiti u pragmatičnu prirodu Championshipa, gdje se više cijene borbenost i organizacija nego estetika.

Kada se s vremenskim odmakom pogleda njegov mandat u Dinamu, ostaje dojam da Jakirović nije imao ni sreće ni mira. Preuzeo je klub u prijelomnom trenutku, pokušao ga stabilizirati i u velikoj mjeri uspio. Osvojio je trofeje, vodio momčad kroz tešku sezonu, ali na kraju je platio cijenu nekoliko teških poraza i opće atmosfere nepovjerenja.

Njegova izjava o okolnostima u kojima je radio ne zvuči kao opravdanje, nego kao opis realnosti. Dinamo je klub koji u isto vrijeme traži i rezultat i ljepotu igre, koji ne oprašta poraze, ali ni uspjehe ne zna cijeniti dovoljno dugo. Jakirović je, zapravo, bio posljednja žrtva Dinamove kronične nestrpljivosti.

Sergej Jakirović danas vodi respektabilan engleski klub i gradi karijeru izvan granica Hrvatske. Njegov put nije bio linearan, ali je bio dosljedan. U Dinamu je pokazao da može osvojiti trofeje, ali i da ima karakter da se suprotstavi sistemu koji ne oprašta pogreške. U Turskoj je dokazao da može raditi čuda s ograničenim resursima, a u Engleskoj ima priliku potvrditi da je sazrio u trenera koji zna voditi momčad na visokoj razini.

Iz Dinama su ga, kako sam kaže, “tjerali”, ali to “tjeranje” postalo je poticaj za novi početak. Umjesto da se povuče, odlučio je dokazati da nije trener jedne epizode, nego stručnjak koji može graditi dugoročne projekte. Njegova priča pokazuje da pritisak može slomiti mnoge, ali da one najupornije – samo ojača.

U Zagrebu su ga možda prerano otpisali, ali Engleska mu je dala novu pozornicu. I ako uspije s Hull Cityjem, bit će to najbolji mogući odgovor svima koji su ga jednom proglasili “privremenim rješenjem”. Jer u nogometu, kao i u životu, istina je jednostavna – iz najvećeg pritiska rađaju se najtvrđi ljudi. A Sergej Jakirović to najbolje zna.