Bivši hrvatski reprezentativac, a danas stručni komentator MAX Sport televizije, Joško Jeličić, dao je veliki intervju za crnogorski Lob Sport i komentirao stanje u hrvatskom nogometu i ligi. Popularni “Jela” je posjetio Ulcinj zbog trećeg po redu Mundijala prijateljstva.
Trebao sam u Ulcinj doći prošle godine, ali su me obaveze spriječile. Međutim, ove godine sam zapravo došao zbog ovoga što sam doživio. Toliko veličina s prostora bivše države, toliko osvajača medalja, toliko sportaša i zdravih ljudi. To je ono što te puni energijom i što te miče od svih negativnosti koje živimo na svim ovim prostorima. Zato sam sretan što sam tu, započeo je Jeličić.
Nakon toga se dotaknuo svog trenutnog posla:
Ovaj posao koji sada radim upravo radim na način da se dobro pripremim, da pratim sve, argumentiram i da kažem ono što mislim bez obzira hoće li se netko složiti ili ne. Nogomet je jako zahvalan po tom pitanju jer svatko ima pravo na svoje mišljenje. Nema egzaktne istine osim rezultata. Dakle, svatko ima svoje oči, vidi nešto na način na koji želi i, na kraju krajeva, komentira kako vidi. Nemam problem s tim jer znam koliko se dajem u tom poslu.
Crnogorskog novinara je zanimalo kako je Hrvatska tako uspješna, no Jeličić nije mogao dati konkretan odgovor.
Da ja ili bilo tko to zna, uzeli bismo lovu na to. To je jedan fenomen ili oksimoron s obzirom na ulaganja ili na kvalitetu lige, infrastrukturu – rezultati su apsolutno druga krajnost. Da je uvijek bilo i bit će vrhunskih mladih igrača, materijala, to sigurno. Međutim, mislim da to sve obilježava zapravo taj domoljubni naboj obzirom da smo mlada država. Oni prvi Vatreni 1998. su pokrenuli jednu lavinu, imali veliku ostavštinu koju su prenijeli na nove generacije. I zato kod nas postoji kult reprezentacije.
Svakom našem dečku, koji navuče reprezentativni dres, to je svetinja i on se osjeća ponosnim. Vidimo to na primjeru jednog Luke Modrića. Na stranu njegova igračka kvaliteta. U 40. godini imati takvu želju igrati za svoju državu – to je primjer, to je putokaz. I to, zapravo, najviše nedostaje svim drugim reprezentacijama s ovih prostora.
Tema je bio i Joško Gvardiol, ponajbolji mladi branič svijeta, a Jeličić je istaknuo važnost njegovog trenera Pepa Guardiole u njegovom razvoju:
Za mene je Pep Guardiola najbolji trener u povijesti nogometa. To mi mišljenje nikad i nitko ne može promijeniti. Znam da živimo u vremenu prljave tehnologije gdje svatko ima pravo sjesti u kut svoje sobice i pljunuti po ‘ćelavoj prevari’. Ja to sve poštujem, jer tog mediokriteta ima hrpa. On je najbolji trener u povijesti i najbolja stvar koja se Jošku dogodila jest to da je došao kod takvog trenera.
Jer, mi sad svi ovdje možemo lamentirati koliko god hoćemo koju to poziciju igra Gvardiol – to nitko ne zna. Je li to bek, je li to vezni, je li osmica ili krilo… To je nešto što njemu pruža zalog s obzirom da je on 2002. godište. Zamislite Joška Gvardiola s 28 ili 30 godina, pa on može da igra što god želi.
Siguran sam da ga staviš na bilo koju poziciji u današnjem nogometu da bi to bio top nivo. To je ono što mu daje Pep Guardiola jer on nije bio ovakav igrač prije godinu dana. Bio je ogroman potencijal, to se vidjelo odmah. Na kraju krajeva plaćen je 90 milijuna eura. Međutim, rad sa Pepom će ga odvesti vjerovatno tamo gdje ni on nije mislio da će doći.
Za kraj je rekao kako smatra da će do naslova prvaka Hrvatske ipak doći Dinamo, a ne trenutno vodeći Hajduk.
Hajdukovi navijači su vjerovatno navijači koji su najviše patnje prošli u povijesti nogometa s obzirom na ljubav koju imaju i iracionalnost koja ih uvijek vodi, ali reći ću konkretno – Hajduk ne može biti prvak jer je Dinamo prejak. Bez obzira na vodeću poziciju i četiri boda prednosti, bez obzira što su pod Gennarom Gattusom dobili stabilnost i mentalitet. Ono, ne moraš izgubiti, igraj na nulu… Recimo, sad su dobili Slaven Belupo 2:0 u očajnoj utakmici, ali su je dobili. Prije bi je u pravilu gubili.
Gledajući dugoročno, ovo je utrka na 36 utakmica. Dinamo ima preveliku širinu i kvalitetu. Doduše, ima problem zbog igranja na dva kolosjeka u prvenstvu i Ligi prvaka. Ipak, na još 26 utakmica mislim da će Dinamo biti prvi, ali Hajduk apsolutno treba nastaviti s time što radi, iako nema tu potrebnu širinu.
