2020. godina je počela poprilično uspješno za rukometnu reprezentaciju Hrvatske. S nikad manje očekivanja naši su reprezentativci otputovali na europsko prvenstvo u Austriju, Švedsku i Norvešku i s nekim novim licima uspjeli doći do drugog mjesta. Uspjehu naših rukometaša pogodovalo je da su ekipe kao Danska i Francuska odigrale ispod svih očekivanja i jako rano ispale iz natjecanja. Uz to, skupina prvog kruga je bila dosta laka za Hrvatsku, no da kvaliteta postoji ipak se vidjelo u utakmicama protiv Austrije, Njemačke, Španjolske i u onoj epskoj borbi protiv Norveške.
Odgoda Igara
Danas je u svijetu odjeknula vijest koju je u medije plasirao član Olimpijskog odbora Dick Pound. Pound je izjavio da će zbog pandemije virusa COVID-19 Olimpijske igre najvjerojatnije biti odgođene za 2021. godinu. Podsjetimo, gotovo sva, ako ne i sva veća sportska natjecanja u Europi već su odgođena bez da znamo kada će se nastaviti. Olimpijske igre trebale su početi 24. srpnja, postupak prebacivanja istih na godinu kasnije neće biti nimalo lak posao. Gledajući iz perspektive hrvatskog rukometa, još uvijek nismo niti sigurni hoće li se naši dečki uspjeti plasirati te kada će se uopće održati kvalifikacijski turnir budući da se niti on nije stigao odigrati prije pandemije. Kvalifikacijski turnir trebao se po rasporedu održati od 17. do 19. travnja, a zemlje domaćini turnira trebale su biti Francuska, Norveška i Njemačka. Hrvatska je tako trebala svoju priliku za Olimpijske igre tražiti u skupini koja je bazirana u Francuskoj, protivnici su im trebali biti upravo domaćini Francuzi, Portugalci te Tunižani. Turnir je poprilično jednostavnog karaktera, svaka ekipa igra protiv svake jednom, a dvije ekipe koje su najbolje plasirane izborit će pravo za nastup na Olimpijskim igrama. S trenutnim kadrom Hrvatske reprezentacije šanse za izboriti Olimpijadu i više su nego izgledne, no budući da je sasvim izvjesno da će se i ovaj turnir jednostavno prebaciti za iduću godinu, postoji šansa da nećemo imati na raspolaganju igrače koje imamo sad. Uz to, izbornik Lino Červar najavio je da se povlači s te dužnosti nakon Olimpijskih igara te je sada neizvjesno hoće li i dalje ostati izbornik budući da bi s ekipom morao ostati još godinu i pol te odigrati i Svjetsko prvenstvo 2021. u siječnju koje se održava u Egiptu. Naravno, pod pretpostavkom da tada više neće biti odgađanja.
Problem Manuela Štrleka
Pred Europsko prvenstvo u Austriji, Švedskoj i Norveškoj, Manuel Štrlek otkazao je svoj nastup i to iz osobnih problema. Digla se velika prašina kada je predsjednik rukometnog saveza Zoran Gobac javno izjavio kako zbog ovog čina Manuel više neće nikad dobiti poziv za reprezentaciju. Štrlek, koji je za Hrvatsku zabio impresivnih 558 golova u 160 utakmica, nije odmah javno rekao o čemu se radi pa su se pojavile razne špekulacije od kojih je najglasnija bila ona da mu ne odgovara sjediti na klupi dok igra David Mandić. Naime, već dugo se smatra kako prednost u reprezentaciji imaju većinom igraći PPD Zagreba jer je Zoran Gobac ujedno predsjednik i tog kluba. Koji tjedan kasnije, točnije na dan velike pobjede Hrvatske protiv Njemačke, saznali smo ipak da je Štrlek svoj nastup otkazao jer mu tijekom prvenstva trebao roditi sin, što se i dogodilo te večeri. Kako sam Štrlek kaže, a teško se ne složiti s njim, u rukometu se svake godine održava jedno veliko natjecanje, a svaka četvrta godina je i olimpijska pa ne bi trebao biti toliki problem ako se propusti jedno natjecanje. Od kraja Europskog prvenstva, Štrlek je više puta javno dao do znanja da želi opet igrati za reprezentaciju putem raznih objava na društvenim mrežama, a poslao je i pismo savezu u kojem to objašnjava. Preostaje nam vidjeti kako će se ova situacija rasplesti, ali sigurno je da je Štrlek potreban reprezentaciji, a da je nastupio ove godine, možda bi umjesto srebra sada imali zlato.
Hoće li godina i pol čekanja naškoditi igračkom kadru?
Odgodom Europskog prvenstva u nogometu, u medijima su se pojavili natpisi kako će gotovo definitivno iz kadra ispasti jedan od velikana, Luka Modrić ili Ivan Rakitić, zbog svojih godina jer moraju čekati 12 mjeseci duže. Postoji li takav problem i u rukometnoj reprezentaciji? Da bi znali hoće li se naša reprezentacija znatnije izmijeniti, potrebno je biti svjestan da je svaka naša generacija imala kostur koji ju je činio onim što je. 1996. godine to su bili igrači poput Patrika Ćavara, Božidara Jovića, Nenada Kljaića i drugih. Zatim su se pojavili neki novi dečki, a najistaknutiji među njima bili su Ivano Balić, Petar Metličić i Mirza Džomba. To su igrači bez kojih se gotovo pa nije moglo ili jednostavno to ne bi bilo isto. U današnjem igračkom kadru teško je točno odrediti tko čini taj kostur reprezentacije osim naše “alfe i omege” – Domagoja Duvnjaka. Kada se radi o Domagoju, on ima jednu dužu povijest ozljeda i situacija u kojima je umoran od sezone dolazio na natjecanja što je velika prijetnja i za odgođene Olimpijske igre jer Duvnjak se na svakoj utakmici strahovito troši i uvijek želi dati svoj maksimum. Zbog odgađanja raznih natjecanja, postoji mogućnost da će iduća sezona biti apsolutno pretrpana utakmicama zaostatka i da će igrači u katastrofalnim stanjima dolaziti na okupljanja reprezentacije. Ako se to desi s Duvnjakom, onda možemo reći da imamo veliki problem.
Neki od ostalih reprezentativaca koji nemaju pred sobom još dugu karijeru i ova godina čekanja bi im mogla škoditi su sigurno igrači poput Zlatka Horvata koji će tada imati punih 36 godina i 10 mjeseci. Naš heroj u pobjedi protiv Norveške, Željko Musa, u siječnju 2021. godine napunit će 35 godina. Domagoj Duvnjak napunit će 33 godine, a Marin Šego 36. Ono što je uz veliko srebro bio još jedan uspjeh Hrvatske na Europskom prvenstvu bila je implementacija nekih novih, mladih igrača u reprezentaciju. Tu možemo graditi dodatni optimizam kada se radi o toj godini čekanja jer će igrači kao Matej Ašanin, Matej Hrstić, Josip Šarac, Vlado Matanović, David Mandić, Marin Šipić i još veći broj mladih igrača koji se nalaze na širem popisu ili su uvijek tu nadomak istog, rukometno napredovati i uz pravu priliku mogli bi postati jako važni dugoročno za reprezentaciju.
Naposljetku, nama preostaje samo nadati se da će ova epidemija što brže i bezbolnije proći kako bi se svi zajedno mogli vratiti svakodnevnom životu, pa tako i uživanju u rukometnim utakmicama.
