[KOMENTAR] Dok god novinari i javnost biraju izbornika, ne piše nam se dobro

Koliko smo se puta posljednjih godina razočarali u hrvatsku rukometnu reprezentaciju, svako novo razočaranje ne dopire previše do srca. Krajem mjeseca napunit će se dva desetljeća od olimpijskog zlata u Ateni, posljednjeg od tri zlatna odličja naše rukometne selekcije. Predugo je to razdoblje za jednu reprezentaciju koja se smatra velesilom. Za usporedbu, Francuska je u posljednjih 20 godina osvojila 11 zlata na velikim natjecanjima, a Danska šest. Tu svaka usporedba prestaje…

Je li Gopcu ova vratolomija bila potrebna?

Zoran Gobac doveo je Dagura Sigurdssona na klupu bivših “Kauboja” iznenadivši svekoliku hrvatsku sportsku javnost. Nekadašnji sjajni igrač, potom trener koji je polučio velike rezultate na klupi Njemačke (europsko zlato i olimpijska bronca 2016.), trebao je biti “taj”, svjetlo na kraju tunela, osoba koja će vratiti Hrvatsku u vrh svjetskog rukometa. Kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre dao nam je razlog za nadu, ali ne i onaj svibanjski turnir u Oslu kada su nas Danci uništili s 15 pogodaka razlike.

Dva različita lica vidjeli smo i u Parizu. Nažalost, češće ono drugo, negativno. Usprkos generalno lošoj igri, bili smo udaljeni samo dva pogotka od prolaska u četvrtfinale, što je dokaz da se trebalo proći dalje. Pogotovo uz veliku pomoć Dominika Kuzmanovića, vratara svjetske klase koji vrhunski brani u kontinuitetu. Nakon dugo godina dobili smo sjajan vratarski tandem (Kuzmanović – Mandić), a rezultat je izostao. Dovoljno da se igrači i stožer zapitaju – u čemu je problem?

Teško vrijeme za nas, ali idemo dalje, rekao je izbornik hrvatskih rukometaša Dagur Sigurdsson nakon oproštaja od OI-ja u Parizu. #Olympics 👇 https://t.co/OzFC9G2Zdx

— HRT Sport (@HRTsport) August 5, 2024

Gobac je “odriješio kesu” za Sigurdssona, možda sad shvaća da mu ova vratolomija nije bilo potrebna. Izlet u inozemstvo, što je bila velika želja javnosti, kao i određenih novinara koji imaju veliki utjecaj na dovođenje izbornika. A dok god je tako, ne piše nam se dobro. Ne treba zaboraviti da je Hrvoja Horvata otjerala javnost, na čelu sa “studijskim analitičarima”. Igrači mu nisu okrenuli leđa. Ali, tko uopće išta pita igrače? Ionako je važnije što baka Višnja napiše na Facebooku…

Za manje od pola godine na redu je Svjetsko prvenstvo kojem je Hrvatska sudomaćin. Vjerojatno premalo vremena da se stvari pokrenu na bolje. A možda i ne. Červar je 2002. uveo revoluciju u reprezentaciju. Treba nam netko poput njega. Treba nam netko koga će Gobac izvući iz rukava. Ili nastaviti riskirati s Dagurom. I bacati novce u vjetar.