Koncem kolovoza, Međunarodni centar za sportske studije (CIES) pomoću metode “Impact Score” kojom se izračunava prosječan učinak na utakmicama pojedinog nogometaša došao je do zaključka koji je objavljen javno. Razvrstali su najbolje svjetske nogometaše po godištima, a kao najboljeg igrača 2002. godišta označili su Joška Gvardiola. Puno nam je značila ova vijest, no nitko nije mogao niti slutiti da će upravo ovaj 20-godišnji sjajni, zlatni dečko hrvatskog nogometa “Vatrenima” biti od neprocjenjive važnosti na svom prvom velikom natjecanju.
Sjetite se samo Belgije. Da nije bilo onoga klizećega starta kojim je spasio siguran pogodak pred naletom Romelua Lukakua, ništa od onog što je slijedilo ne bi bilo. Navijači bi bili razočarani ranim ispadanjem s turnira, mi novinari sipali bismo kritike (prema mnogim neutemeljenim razmišljanjima to je jedino što znamo raditi…), a nogometaši bi pognutih glava stigli u “Lijepu našu”, bez značajnijeg dočeka, osim onih najbližih.
Čak i kada je na red došla nešto slabija predstava, poput one protiv Argentine, Gvardiol nije očajavao. Bilo je tu suza, jasno, ali već idućeg jutra osmijeh je ponovno bio prisutan, ispod brade, ondje gdje se krije zaigrani dječarac, najbolji na svijetu u tom uzrastu. Nakon osvojene bronce, taj osmijeh bio je veći nego ikada prije, ali opet je Joško bio dovoljno pribran kako bi dao smirenu izjavu koja nadilazi njegovu dob (hns-cff.hr):
Utakmica s Argentinom je sada iza nas, a najvažnije je da smo skupili glave poslije tog dvoboja i okrenuli se novoj. Danas smo zasluženo pobijedili i sada nas veseli povratak kući, prvo na doček, a potom da vidimo svoje obitelji.
‘No to racism’? Malo sutra
U nekom normalnom svijetu, gdje nema niti jednog oblika diskriminacije i manipulacije, Joško Gvardiol dobio bi nagradu za najboljeg mladog igrača ovog Svjetskog prvenstva, i tako se svrstao u istu rečenicu s Peleom, Beckenbauerom, Mbappeom. Međutim, svijet je takav da sve probleme “nastoje riješiti” upravo oni koji te iste probleme dodatno potpiruju. Pomalo je smiješno strpati u isti koš FIFA-u i slogan “No to racism“. Smiješno je da takva jedna organizacija nastoji biti moralna vertikala, a skandali za svjetska prvenstva lijepe se kao muhe za g*vno. Odmah na pamet pada dirigirani ždrijeb SP-a 1998., pa sudački poguranac Korejcima 2002., onda kupljeno domaćinstvo Nijemaca za Mundijal četiri godine kasnije, kao i šeika za ovo izdanje. O radnicima koji su stradali dok su radili na infrastrukturi u Kataru nećemo, iako su zaslužili najviše medijskog prostora. FIFA-i i katarskim vlastima oni su samo brojke…
Svjetsko prvenstvo koje je režirano za Lea Messija vjerojatno će završiti i s trofejem u ruci dotičnog, ipak moramo reći, najvećeg kojeg je nogometna igra osjetila. Još kad pogledamo da će se danas Argentincima s druge strane naći Francuzi, branitelji naslova, teško je nadati se jednom velikom individualnom priznanju za hrvatskog nogometaša, primjerice, Joška Gvardiola. Jer Joško je apsolutno zaslužio ponijeti nagradu za najboljeg mladog igrača SP-a 2022. godine. Međutim, u finalu se nalaze dva favorita za ovo priznanje. Favorita, ako se pita neke strane medije i FIFA-u. Riječ je o Argentincu, Enzu Fernandezu, i Francuzu, Aurelienu Tchouameniju – jedan je dvije godine stariji od hrvatskog stopera, drugi jednu.
No, Gvardiol je još jednom pokazao da ne pati od individualnih priznanja. Bronca je oko vrata, i to je najvažnije:
Nije mi važno hoću li dobiti nagradu za najboljeg mladog igrača, jedino mi je važna ova medalja oko vrata. Ispunio sam ono što sam htio, a ostalim se ne zamaram. Dođe li uz to i pojedinačna nagrada, bit će mi drago biti uvršten među velika imena, ali ako ne, idemo svojim putem i veselimo se bronci.
Neka gol za broncu bude putokaz
Dobio nagradu ili ne, Joško Gvardiol najbolji je mladi igrač Svjetskog prvenstva. Eh, kakav bi to bio obrat da Argentinci danas izgube, a Gvardiol dobije to FIFA-ino priznanje. No, nekako sam razmišljanja da je veća šansa da se dinamovci i hajdukovci konačno ujedine i da se ostave nepotrebne međusobne, primitivne mržnje i animoziteta. Sjetite se akcije koja nam je donijela svjetsku broncu – asistent Marko Livaja, strijelac Mislav Oršić. Zar nije prekrasno?
Osmina finala Svjetskog prvenstva
- Nizozemska – Sjedinjene Američke Države 3:1 (10′ Depay, 45+1′ Blind, 81′ Dumfries / 76′ Wright)
- Argentina – Australija 2:1 (35′ Messi, 57′ Alvarez / 77′ En. Fernandez – ag)
- Japan – HRVATSKA 1:1, 1:3 – 11m (43′ Maeda, 11m: Asano / 55′ Perišić, 11m: Vlašić, Brozović, Pašalić)
- Brazil – Južna Koreja 4:1 (7′ Vinicius, 13′ Neymar – 11m, 29′ Richarlison, 36′ Paqueta / 76′ Paik)
- Engleska – Senegal 3:0 (39′ Henderson, 45+3′ Kane, 57′ Saka)
- Francuska – Poljska 3:1 (44′ Giroud, 74′ 90+1′ Mbappe / 90+9′ Lewandowski – 11m)
- Maroko – Španjolska 0:0, 3:0 – 11m (11m: Sabiri, Ziyech, Hakimi)
- Portugal – Švicarska 6:1 (17′ 51′ 67′ Ramos, 33′ Pepe, 55′ Guerreiro, 90+2′ Leao / 58′ Akanji)
Četvrtfinale Svjetskog prvenstva
Nizozemska – Argentina 2:2, 3:4 – 11m (83′ 90+11′ Weghorst; 11m: Koopmeiners, Weghorst, de Jong / 35′ Molina, 73′ Messi – 11m; 11m: Messi, Paredes, Montiel, La. Martinez)
HRVATSKA – Brazil 1:1, 4:2 – 11m (117′ Petković; 11m: Vlašić, Majer, Modrić, Oršić / 105+1′ Neymar; 11m: Casemiro, Pedro)
Engleska – Francuska 1:2 (54′ Kane – 11m / 17′ Tchouameni, 78′ Giroud)
Maroko – Portugal 1:0 (42′ En-Nesyri)
Polufinale Svjetskog prvenstva
Argentina – HRVATSKA 3:0 (34′ Messi – 11m, 39′ 69′ Alvarez)
Francuska – Maroko 2:0 (5′ Hernandez, 79′ Muani)
Za broncu
HRVATSKA – Maroko 2:1 (7′ Gvardiol, 42′ Oršić / 9′ Dari)
FINALE SVJETSKOG PRVENSTVA
Argentina – Francuska (18.12., 16:00 h, Lusail)
HRVATSKA
