Dinamo može lagano slaviti novi, 24. naslov hrvatskog prvaka. Ante Čačić, mlađahni Martin Baturina i ostatak plave ekipe nije dao do znanja da je pitanje naslova riješeno nakon današnjeg derbija, no pogled na tablicu sve govori – 11 bodova prednosti ispred slabašnog Hajduka (potencijalnih 14), 13 kola prije kraja. Da su “Bijeli” kudikamo jači, Dinamo, svejedno, ne bi bio dostižan.
Posljednjih se dana, a pogotovo nakon popodnevnog “Vječnog derbija”, potencira priča o užasnom prijelaznom roku koji je Splićane bacio nekoliko koraka unatrag. Istina, transfer politika kluba s Poljuda poprilično je nejasna. Primjerice, kako igrač ekipe iz druge belgijske lige može stići u trenutno drugu najbolju momčad Hrvatske, i pritom startati od prve minute protiv ljutitog rivala na njegovom terenu?! Agustin Anello danas se, jednostavno, pogubio. Leko ga je dobrih 70 minuta držao u igri, najvjerojatnije da ga ne “ubije u pojam” ranijom izmjenom. Sada je talijanskom Amerikancu jasno da ovo nije njegov Lommel i nekakav okršaj osrednjih momčadi druge lige Belgije, nego najveći derbi hrvatskog nogometa.
Dalo bi se štošta pisati o zimskom prijelaznom roku na Poljudu, no problem je puno dublji i kudikamo teži za riješiti. Dat ćemo Vam natuknice: Martin Baturina, Marko Bulat, Gabriel Rukavina, Marko Brkljača, Boško Šutalo, Luka Menalo, Amir Rrahmani. Svi ovi momci trebali su danas, ili donedavno (u slučaju Rrahmanija), biti u rosteru splitskog Hajduka. Ali nisu. Neki od njih rođeni su u Splitu, neki u drugim dalmatinskim gradovima, neki su u mlađim kategorijama splitskoga kluba pokazali kakvi su talenti. No, sve ih se Hajduk riješio i praktički poklonio Dinamu. Ovaj problem nije nikakva novost na Poljudu. Sjetite se samo Luke Modrića, današnjeg “nogometnog Boga”, Zlatne lopte, kojeg su u Splitu procijenili kao “fizički preslabog”.
Sedmorica ispuštenih
Navedenu sedmoricu Dinamo je spremno uzeo. Boško Šutalo s 15 je godina stigao iz rodnog Metkovića u kadete Splita. Isticao se među vršnjacima, nudio se svojim igrama Hajduku koji je procijenio da nije dovoljne kvalitete. Istovremeno, stariji Amir Rrahmani već je bio član početne postave prve momčadi Splita, u čijem se dresu nametnuo Dinamu koji ga je spremno uzeo i s njim u obrani gradio početak prekrasne europske priče pod Nenadom Bjelicom. Zašto ga Hajduk nije uzeo 2016. godine? Pojma nemamo. Taj Rrahmani prodan je u Napoli za 14 milijuna eura, klub u kojem je ove sezone upisao preko 20 nastupa i s kojim će osvojiti Serie A.
Trenutni Dinamov “dragulj” i buduća “zlatna koka” kluba s Maksimira, Martin Baturina, rođeni Splićanin, do pionirskog uzrasta nosio je bijeli dres. Potom se uputio na Park mladeži, a onda je 2017. stigao na Maksimir, zajedno s braćom – Rokom i Marinom. Njihov otac, nekada sjajni HNL-ofenzivac, Mate, nije se uspio dogovoriti s tadašnjim predsjednikom Hajduka, Marinom Brbićem, koji je nepromišljeno izgubio velikog talenta.
Zatim imamo Luku Menala koji je već pet godina član hrvatskog prvaka. Rodom iz Splita, Luka je čak otvoreno rekao kako je hajdukovac. Dobro, Menalo možda nije iskoristio svoj puni potencijal, no nerijetko je pokazivao kako može biti od velike koristi za svoju ekipu. A što reći za Marka Brkljaču, 18-godišnjaka kojeg je poznati The Guardian još prije dvije godine označio kao nadolazeću zvijezdu svjetskog nogometa? Još jedan bogomdan talent koji je ispušten iz hajdučkih ruku suviše lagano…
Još ćemo spomenuti Marka Bulata i Gabriela Rukavinu, sinove nekada uspješnih nogometaša. Marko je rođeni Šibenčanin, a otac Josip tri je sezone igrao za Hajduk u čijem je dresu izborio i jedan nastup za “Vatrene”. Gabriel možda ima i najmanje doticaja s Hajdukom, no otac Tomislav također je branio bijele boje na zalasku svoje karijere. Moglo se tom poveznicom dovesti izuzetno nadarenog Gabriela na Poljud. Zbog Bulata i Rukavine, u Dinamu trljaju ruke…
Biuk i Palaversa
Dinamova procjena talenata i možebitnih velikih igrača viđena je rijetko gdje u Europi te je to jedan od razloga zašto Hajduk ponekad ostaje praznih ruku. Roditelji vide da se u Zagrebu mladi nogometaši puno bolje razvijaju, nego što je to slučaj na jugu Hrvatske. Vjerujte, da je Stipe Biuk završio u Dinamu tijekom svog igračkog odrastanja, ne bi sada trčao američkim travnjacima kao da je na zalasku karijere i spreman ubrati koji dolar više. Dobro, možda je Biuku i ljudima kojima je okružen želja da ovaj 20-godišnjak napravi nelošu američku karijeru poput Damira Kreilacha koji je već pet godina u Salt Lake Cityju. No, ipak smatramo da je Stipe puno veći potencijal od bivšeg igrača Rijeke i da je prava šteta što ga nećemo u doglednoj budućnosti gledati u dresu “Vatrenih”.
Nije na odmet spomenuti niti slučaj pomalo zaboravljenog Ante Palaverse. Ovaj 22-godišnji Splićanin nije bio te sreće da ga Dinamo uzme u svoje okrilje. No zato ga je uzeo Manchester City, vjerojatno najgori mogući izbor za razvoj mladog nogometaša. Hajduk je od tog transfera zaradio malo više od šest milijuna eura, ali je i istodobno uništio karijeru sjajnog mladića koji sada nastupa za Troyes, pretposljednju momčad francuskog prvenstva…
U utorak Hajdukovi juniori igraju osminu finala Lige prvaka protiv Manchester Cityja. Možda jedna od posljednjih prilika da na djelu vidite sjajnu Hajdukovu generaciju koju će uprava “Bijelih” vrlo brzo riješiti onom poznatom “Kud’ koji, mili moji”. Prava šteta za talente poput Jere Vrcića, Mate Antunovića ili Luke Vuškovića, 16-godišnjaka koji je danas na Maksimiru bio jedina svjetla točka Hajduka.
Kad Hajduk bude u stanju zadržati svoju “dicu”, onda će imati pravo razmišljati o naslovu prvaka.
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
