Nestvarne scene. Uistinu, prekrasnim scenama svjedočili smo u subotu tijekom i poslije odigrane pete utakmice finala prvenstva Hrvatske u košarci između Zadra i Splita u Višnjiku. Bio je to pravi „dalmatinski derbi”, za prste polizati, svih pet utakmica. Jedni su na naslov čekali 13 godina, drugi, pak, čekaju već 19. godinu, no s ovakvom igrom te ako se pojačaju s nekoliko kvalitetnih igrača za sljedeću sezonu, čekanju bi uskoro mogao doći kraj. Svi se tomu nadamo. Bili fanovi „Žutih” ili ne…
Povratak na tribine? Ni slučajno
Uoči „majstorice” u zadarskom Višnjiku, kuloarima grada, kako se to popularno voli kazati, kružile su priče da igrači Veljka Mršića neće biti sami u „utakmici istine”. Navijači Zadra, članovi popularnog Tornada, pušteni su, uistinu, u dvoranu mimo svih epidemioloških mjera. U Hrvatskoj, barem što se tiče posjećivanja sportskih borilišta, ništa se značajnije nije promijenilo. Ustvari, da smo se barem malo pomaknuli prema povratku gledatelja na tribinama, unijeli bismo žive boje u ovaj tekst. Ovako, zahvaljujući Stožeru, jedna od najsportskijih nacija na svijetu i dalje pati. Kažu Božinović i društvo: „Ne, ne. Nema povratka na tribine”.
Dvostruka mjerila
Ali, zato se „ugledno” društvo političara smije okupljati na predizbornim skupovima te za vrijeme svojih kampanja ne obazirući se je li se dopušteno kretati u krugu 25, 30 ili 50 ljudi. Sjetite se samo pogreba bivšeg gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. Tada se baratalo brojkom od maksimalno 25 ljudi na nekom okupljanju. Ne da se nije prekoračila ta brojka, nego je samo tzv. „covid-redara” bilo 300! Ali, zato imaginarna Štefica iz Čakovca ili Duje iz Omiša nisu mogli prisustvovati posljednjem ispraćaju članu svoje obitelji zbog propisanih mjera. Mnoštvo takvih ili sličnih slučajeva dogodilo se u ovih 15 mjeseci koliko traje cjelokupan cirkus. Zato organizaciji pogreba Milana Bandića nije niti lipa ispala iz džepa, a KK Zadar bit će masno kažnjen. Triput hura za politiku!
Pamtit će se do kraja života
Jasno je kako je direktiva da se košarkaške zaljubljenike pusti u Višnjik stigla iz same vrhuške kluba. Nigdje nismo vidjeli snimke kako je bilo naguravanja na ulazu ili, ne daj Bože, drugih, težih nemilih scena. Mnogi su pisali kako je „probijena ograda na ulazu”, dajući indikativno kako se radi o nasilničkom upadu u dvoranu. Zapovijed je stigla zaštitarskoj službi, kao i interventnoj policiji da se gledateljima omogući ulazak na tribine. I to besplatno! Onaj tko je svjedočio povijesnoj pobjedi svoga kluba s tribina Krešinog doma, pamtit će tu noć čitav život. Direktor Zadra, Željko Žilavec, nekoliko je puta nakon susreta izjavio: „Koja god cijena kazne bude, nije velika”. Eto, toliko je ta utakmica značila svim Zadranima…
Da politika barem jednom razveseli ljude kao sport…
Neopisiva atmosfera nastavljena je na Trgu, do dugo u noć. Već su u dvorani zasjale baklje, a ulice grada jednostavno su – gorile. Da mi je vidjeti da politika jednom izazove takvo veselje kao što to izaziva sport. Tko god da u budućnosti postane predsjednik, premijer, župan, gradonačelnik, načelnik ili što god, uradio je to prvenstveno i jedino za sebe te, eventualno, za bliski krug suradnika. Sportaši uspjehe postižu za sve. Naravno, primarno za svoje ciljeve. No, ne i jedino. I to je glavna razlika između sporta i politike. A ima ih bezbroj. Samo se sjetite dočeka „Vatrenih” nakon ruskog srebra te francuske bronce, Gorana Ivaniševića i ludnice na splitskoj Rivi prije 20 godina, zlata „Kauboja” u Portugalu 2003., dočeka „prezlatne” Janice Kostelić na Jelačiću nakon čudesnog Salt Lake Cityja. Takve emocije ne može izazvati niti jedan političar.
Barem na jednu noć
Dobro, nakon ovih lokalnih izbora mirni smo nekoliko godina do novog cirkusiranja. A onda opet slijedi isto: plakati, predizborne laži, obećanja, puni medijski stupci potpuno nevažnih i previše eksponiranih oportunista koji dobro žele samo sebi. A mi ćemo opet ići glasati, iako poučeni ranijim iskustvima da loše od lošijeg može biti, dok stalno mislimo da gore od ovog ne može. „Neće nikad prestat’ glave da nam pune, sve dok je ovaca neće falit’ vune”, kaže Dubioza. Istinitije od ovog ne može. Međutim, kako tvrdim, do tada smo mirni. Najvažnije je da je Zadar pokazao da se može stati na kraj demagogiji i nametnutom fašizmu 21. stoljeća koji ljude tjera na rub. Može se stati sportom. Košarkom. Barem na jedan dan. Barem na jednu noć.
