Poznata je ona uzrečica – svatko je kovač svoje sreće. Nju su Argentinci u nogometu, očito, shvatili suviše ozbiljno. Ne žele se osloniti na onu “klasičnu” sreću koja se lako može pretvoriti u nesreću, nego ju sami kreiraju. Povijest nas je učila da su “Gaučosi”, i oni moćnici koji su njima privrženi, skloni pridobivanju te sreće na svoju stranu. Sinoć smo se još jednom uvjerili u to…
Argentinska nogometna reprezentacija tijekom svoje povijesti dvaput je osvojila naslov svjetskog prvaka – jednom na krilima sjajnog Marija Kempesa, a drugi put na pogon legendarnog Diega Armanda Maradone. Bilo je to u razmaku od osam godina. Koliko su god “Gaučosi” na trenutke pružali očaravajuće predstave, ponajviše pogonjeni spomenutom dvojicom, ostat će im vječna mrlja da su oba naslova stigla prevarama, što političkim, što onim nogometnim, na terenu. No, kao da to njih briga. Dvije zvjezdice sjaje im iznad grba na dresu, a na putu je vrlo vjerojatno i treća.
Kovači vlastite sreće
Godine 1978. domaćinstvo najveće svjetske smotre pripalo je Argentini. Dvije generacije Argentinaca nisu doživjele ulazak u svjetsko finale svoje reprezentacije – na onom prvom SP-u 1930., Urugvaj je u finalu pobijedio Argentinu s 4:2. Bilo je to vrlo turbulentno razdoblje u argentinskoj povijesti. Dvije godine prije Svjetskog prvenstva 1978., nasilnim putem na vlast dolazi vojna hunta Jorgea Rafaela Videle, diktatora koji će kasnije postati upamćen pod nadimkom “Hitler pampe” ili “Hitler Južne Amerike”…
Videla je nogometni Mundijal u svojoj zemlji iskoristio kao svjetsku pozornicu na kojoj će pokazati moć svoje zemlje (malo podsjeća na Hitlerove Olimpijske igre u Berlinu 1936., zar ne?). Dakle, “Gaučosi” su morali polučiti najbolji mogući rezultat, bez obzira kakve partije pružali. U drugom krugu naišli su na probleme. U drugom kolu drugoga kruga (tada se formirala nova skupina nakon prvog dijela natjecanja), Argentina je s Brazilom odigrala utakmicu bez golova, a posljednje kolo Brazilci su otvorili slavljem nad Poljskom 3:1. U tom je trenutku Brazil bio prvoplasirani s pet bodova i gol-razlikom +5, dok je Argentina bila na tri boda i +2 (tada su se za pobjedu dodjeljivala dva boda).
Budući da je samo pobjednik skupine prošao u finale Svjetskog prvenstva, računica je bila jasna – Argentini je trebalo slavlje nad Peruom od minimalno četiri pogotka razlike. Tu je prste upetljao diktator Videla koji je sklopio pakt s tadašnjim peruanskim predsjednikom, Franciscom Bermudezom. U zamjenu za nešto slabiji dan peruanskih nogometaša, Videlin režim morao je primiti i zatvoriti iza rešetaka 13 peruanskih političkih disidenata koji su bili glasni nauštrb politike spomenutog Bermudeza. Možete li pogoditi konačni rezultat? 6:0 za Argentinu.
Sreća zvana – ‘Mali zeleni’
O događajima iz 1986. godine ne treba trošiti previše riječi. Tog se ljeta iz Meksika cijelim svijetom pronijelo ime Diega Armanda Maradone, 25-godišnjeg ofenzivca Napolija. Susret Argentine i Engleske iz četvrtfinala tog izdanja Mundijala ostao je možda i najupamćeniji u povijesti svjetskih prvenstava. U razmaku od samo četiri minute, stvorena je povijest. Najprije “Božja ruka”, a potom i “Gol stoljeća”. Da nije bilo prvog, ne bi bilo i drugog. Iako su Britanci četiri godine ranije odnijeli pobjedu u Falklandskom ratu, tog je ranog popodneva u Mexico Cityju pobjeda pripala Argentincima koji će malo kasnije i do drugog svjetskog naslova.
Ako “Mali zeleni” ovo Prvenstvo u Kataru gleda negdje iz visina, vjerojatno je ponosan na svog nasljednika kojega u nedjelju očekuje najveća utakmica superbogate karijere. Druga prilika da postane omiljen u svom narodu naspram Diega Armanda Maradone. Vjerujte, žarko želimo da se to dogodi, jer je apsolutno zaslužio, ali na pošten način. Ako za njega ima još vremena, nakon onoga sinoć…
Osmina finala Svjetskog prvenstva
- Nizozemska – Sjedinjene Američke Države 3:1 (10′ Depay, 45+1′ Blind, 81′ Dumfries / 76′ Wright)
- Argentina – Australija 2:1 (35′ Messi, 57′ Alvarez / 77′ En. Fernandez – ag)
- Japan – HRVATSKA 1:1, 1:3 – 11m (43′ Maeda, 11m: Asano / 55′ Perišić, 11m: Vlašić, Brozović, Pašalić)
- Brazil – Južna Koreja 4:1 (7′ Vinicius, 13′ Neymar – 11m, 29′ Richarlison, 36′ Paqueta / 76′ Paik)
- Engleska – Senegal 3:0 (39′ Henderson, 45+3′ Kane, 57′ Saka)
- Francuska – Poljska 3:1 (44′ Giroud, 74′ 90+1′ Mbappe / 90+9′ Lewandowski – 11m)
- Maroko – Španjolska 0:0, 3:0 – 11m (11m: Sabiri, Ziyech, Hakimi)
- Portugal – Švicarska 6:1 (17′ 51′ 67′ Ramos, 33′ Pepe, 55′ Guerreiro, 90+2′ Leao / 58′ Akanji)
Četvrtfinale Svjetskog prvenstva
Nizozemska – Argentina 2:2, 3:4 – 11m (83′ 90+11′ Weghorst; 11m: Koopmeiners, Weghorst, de Jong / 35′ Molina, 73′ Messi – 11m; 11m: Messi, Paredes, Montiel, La. Martinez)
HRVATSKA – Brazil 1:1, 4:2 – 11m (117′ Petković; 11m: Vlašić, Majer, Modrić, Oršić / 105+1′ Neymar; 11m: Casemiro, Pedro)
Engleska – Francuska 1:2 (54′ Kane – 11m / 17′ Tchouameni, 78′ Giroud)
Maroko – Portugal 1:0 (42′ En-Nesyri)
Polufinale Svjetskog prvenstva
Argentina – HRVATSKA 3:0 (34′ Messi – 11m, 39′ 69′ Alvarez)
Francuska – Maroko 2:0 (5′ Hernandez, 79′ Muani)
Za broncu
HRVATSKA – Maroko (17.12., 16:00 h, Al Rayyan)
FINALE SVJETSKOG PRVENSTVA
Argentina – Francuska (18.12., 16:00 h, Lusail)
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
