Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Komentar

[KOMENTAR] Krađa, osveta, krađa, osveta: Začarani krug na koji se moramo naviknuti

Povijest nas uči da sudačka mašinerija, u bilo kojem sportu, nikada neće stajati iza nas. Mali smo, neznatnog ili nikakvog utjecaja na krovne organizacije

Foto: Kolektiff Images / Facebook HRS

Ponos i razočarenje. Dva kontradiktorna pojma isprepletena u isti osjećaj. Tako možemo opisati duševno stanje nacije nakon jučerašnjeg velikog remija, nažalost, malog značaja hrvatske rukometne reprezentacije protiv moćne Danske. Moćne u oba konteksta – igračkom i pozadinskom, onom IHF-ovskom. Nije tajna da posljednja gotova dva desetljeća ova reprezentacija ima strahoviti sudački poguranac, ne samo protiv nas, nego i nasuprot većih rukometnih sila.

Sudačka mašinerija nikada neće stajati iza nas

Pamtimo Luigija Lamonicu s EuroBasketa 2005., o nogometnim djeliteljima nepravde nećemo ni trošiti riječi, a bilo ih je. Pamtimo i danski sudački par (pa kako baš danski?!), Olsen – Pedersen, iz finala rukometnog Svjetskog prvenstva 2009. u Zagrebu, kao i Gjedinga i Hansena (opet Danci, tko bi rekao?!) iz onog sramotnog susreta protiv Njemačke na SP-u 2019. godine. Ovom nizu “plaćenih ubojica” pridodajte i prezimena Španjolaca, Garcije i Marina.

Međutim, ovoga puta nemamo previše prava izvlačiti se na suce. Povijest nas uči da sudačka mašinerija, u bilo kojem sportu, nikada neće stajati iza nas. Mali smo, neznatnog ili nikakvog utjecaja na krovne organizacije. Svoju šansu “Kauboji” su prokockali protiv Egipta, u utakmici gdje se nismo žalili na suđenje, jedino na svoje rukometaše. Hladnih -9 izbacilo nas je s turnira. Garcia i Marin samo su odradili svoj posao ne dopustivši da se mi umiješamo među Egipat i Dansku koji sigurno prolaze dalje.

Moustafa i Bertelsen drže stvari pod svojom kontrolom

Iako teoretska šansa za četvrtfinalom još uvijek postoji, nemojte se nadati u to. I da kojim slučajem Bahrein napravi senzaciju i sutra svlada Egipćane, i dalje Egipat i Danska odlučuju o našoj sudbini. Uzimajući u obzir da je predsjednik Svjetske rukometne organizacije, IHF-a, Egipćanin, Hassan Moustafa, a njegova desna ruka predsjednik Danskog rukometnog saveza, Per Bertelsen, prolazak Hrvatske jednostavno je nemoguć. To je tako i zbog smiješnog sustava natjecanja koji je godinama na snazi, odnosno, mogućnosti da se plasmani unutar skupine unaprijed planiraju i dogovaraju. I predsjedniku FIFA-e, Gianniju Infantinu, ovo je vrlo primamljivo pa je odlučio od idućeg Svjetskog prvenstva napraviti još veći cirkus nego što je bio prethodni u Kataru, s proširivanjem formata na 48 reprezentacija.

Hrvoje Horvat i stručni stožer morali su pripremiti igrače na sudačke egzibicije. Hvala Bogu, na klupi imamo jednog Ivana Balića koji je prošao sito i rešeto s raznim korumpiranim sucima tijekom svoje bogate karijere. Jednom prilikom, nakon jedne klasične krađe nauštrb hrvatske reprezentacije, u post-match intervjuu izjavio je kako nema snage više se živcirati, s obzirom na to da je pogubio sve živce. Međutim, sinoć smo ga vidjeli s povećom količinom živaca, što nije loše jer nekad treba stvoriti pritisak na zapisnički stol, no draže bi nam bilo da smo ga vidjeli u smirenijem izdanju. Suci, kao i sami Danci, htjeli su nas svim snagama odvesti u nervozu, u bespotrebnu svađu od koje nema baš nikakve koristi.

Danci – bogati i prljavi

Usprkos silnim isključenjima, naši su rukometaši izvukli bod velik kao “kuća” protiv svjetskih prvaka. Možda nemate predodžbu, ali sinoćnji okršaj bio je dvoboj Davida i Golijata. Samo što je na ramenima toga Golijata sjedio još jedan Golijat stvarnog imena – IHF. Dok god je sporta, bit će ovakvih prevara, pogotovo na štetu manjih, odnosno, manje utjecajnih država. Jer, Danska je mala, površinom čak i manja od Hrvatske, no neizmjerno bogatija. A ondje gdje je novac, ondje je i utjecaj.

Bogati su, ali i izuzetno prljavi. Malo ćete pozitivnih komentara čuti na račun danskih sportaša, pa čak i danskog naroda. Mentalitet im je programiran na način da redovito podcjenjuju slabije od sebe (sjećamo se pobjede naših rukometašica na EP-u 2020. u susretu za 3. mjesto). Jučer smo mogli vidjeti sramotan potez dečka kojeg smo hvalili na račun njegovog iznimnog rukometnog talenta, Mathiasa Gidsela. Odbijanje ruke oprosta, dapače, čak i odgurivanje veličine poput Domagoja Duvnjaka može samo šljam od osobe. Možda će se igrački približiti Mikkelu Hansenu, ponajboljem rukometašu svih vremena koji mu valja biti uzor, ali Gidsel će karakterno zauvijek ostati jako nisko. Mlad je, tek su mu 23 godine, no za ono jučer nema oprosta. O drugim situacijama u kojima se mladi Danac teatralno bacao, iznuđivao prekršaje o kojima nije bilo ni govora, nećemo.

Sportski bogovi sve pomno prate

Iako ponovno moramo naglasiti kako su naši rukometaši prolazak među osam najboljih na svijetu prosuli odmah na startu turnira, isto tako naglašavamo da je rukometni svijet opet svjedočio krađi. Ali, to je tako. Na to se moramo naviknuti, koliko god bilo teško. Povijest nas uči da smo često najveće rezultate ostvarivali ponukani svojevrsnim osvetama. Sjetit ćete se s kakvim smo guštom, na krilima obrana Marina Šege, izbacili Nijemce s Europskog prvenstva 2020., samo godinu nakon što su oni nas izbacili sa Svjetskog prvenstva, na krilima danskih sudaca, Gjedinga i Hansena. Vidite li razliku? Mi pobjeđujemo na račun odlične igre, a utjecajne zemlje putem sudačkih poguranaca.

Slično se dogodilo i u nogometu. Nakon silnih sudačkih previda, “Vatrenima” se sve vratilo u Rusiji 2018. godine, zahvaljujući njihovom odličnom igrom i zajedništvu, a ne pomoći “treće strane”. Vjerujemo u sportske bogove, vjerujemo kako su pomno pratili posljednje SP u Kataru i trofej koji je apsurdno završio u rukama Argentinaca, točnije, Messija. Također, vjerujemo kako će ti sportski, u ovom slučaju, nogometni bogovi jako dugo zanemarivati Argentinu na svjetskim prvenstvima. Idućih nekoliko generacija Argentinaca neće vidjeti svoje miljenike sa svjetskim pokalom u rukama. Jedino ako u međuvremenu na scenu stupi novi Leo Messi. No, šanse za tim su mizerne.

Rukometni bogovi, pak, podarit će nam Dance ponovno, vjerojatno već iduće godine, na Europskom prvenstvu ili, čvrsto se nadamo, Olimpijskim igrama. A onda će ih stići kazna, sportska osveta. Jer takva je sudbina hrvatskih reprezentacija i ekipa. Prvo nas kradu, a onda im uzvraćamo, ali ne na isti način, nego vlastitim zalaganjem, trudom, ljubavi prema domovini, prema svojim ljudima.

Krađa, osveta. Krađa, osveta. Kao začarani krug na koji smo pretplaćeni. Tako valjda mora biti. Vjerujte, s razlogom.

Ostavi komentar

Možda će vas zanimati

Skijanje

U petak smo Vam postavili jednostavno pitanje koje nije naročito često u sportskom okruženju: Koja je najbolja skijašica u povijesti?

Intervju

Od desete godine navija za minhenski Bayern te je, stoga, razvojem situacije zavolio našeg Marija...

Rukomet

Danska i Francuska su reprezentacije koje će igrati u finalu Svjetskog prvenstva u rukometu. To je rukometni klasik za koji se realno moglo očekivati...

Komentar

Žalosno je da se novi izbornik traži putem portala i novina. Kao svojevrsna aukcija - tko da više, pobjednik!