Osmo mjesto u Europi. Uspjeh ili ne? Gledajući rezultate hrvatske rukometne reprezentacije tijekom povijesti lako bi se dalo zaključiti da je ovo drugo posrijedi. Na samo jednoj europskoj smotri bili smo slabije plasirani, onom famoznom Euru 2002. u Švedskoj koje je prethodilo svjetskom zlatu. Još smo jednom bili osmi, 1998. godine u Italiji, no mora se uzeti u obzir da je do pretposljednjeg Europskog prvenstva na turniru sudjelovalo 16 momčadi, nakon čega je ostvareno proširenje za osam ekipa više. Dakle, nije isto biti osmi od 16 i osmi od 24…
U Horvatovim riječima pronašao samo sebe
Prethodnim danima svjedočili smo izljevima negativnih emocija Petra Metličića, apsolutne veličine hrvatskog rukometa, vođe teško ponovljive generacije, člana najbolje vanjske linije ikada (Lacković – Balić – Metličić, znamo i usred noći da nas netko pita, zar ne?). Ovaj Splićanin „zadužio“ nas je kao rijetko koji sportaš svojim silnim dalekometnim pogocima, a između ostaloga bio je itekako važna figura u osvajanju šest medalja s velikih natjecanja tijekom 2000-ih. Međutim, jesu li mu trebali onakvi komentari u RTL-ovom studiju tijekom netom završenog Eura i krije li se iza njegovih riječi nešto više, nešto dublje?
Nakon razočaravajućeg poraza od Crne Gore, RTL-ov studijski „četverac“ počeo je opravdano razglabati i kritizirati, toga dana, slabašne „Kauboje“. I to je bilo sasvim u redu. Međutim, tenzije su uvelike narasle nakon izjave izbornika Horvata poslije tijesnog poraza od Danske kako su njegovi dečki „začepili usta kritičarima“. Metličića su te riječi „razapele“, iako se nisu izravno odnosile na njega. Dakle, pronašao se u njima. Mora se razumjeti da akteri naše priče nisu bili u istoj poziciji, gdje je jedan „vruće glave“ nakon teških 60 minuta divovske borbe s najvećim favoritom Eura izrekao ništa neprimjereno, dok je drugi sjedeći u toplom studiju odlučio rasuti paljbu po ovom prvom koji je prošao „sito i rešeto“ sa svojim igračima i stožerom. Uvijek je lako kritizirati onoga koji radi, bez razmišljanja da postoji šansa da onaj koji radi i griješi. Metličić je u čitavom Horvatovom monologu pronašao jedino sebe čime je na površinu isplivala njegova egocentričnost.
https://twitter.com/TheStrelnikov/status/1487156977792962565
Pametnim ljudima nije stalo do pobjede u ‘verbalnoj utakmici’
Poraz od Crne Gore uistinu je bio podbačaj, no oni koji nisu pratili igre Crnogoraca u skupini jasno će tvrditi kako je ovo bio debakl „epskih razmjera“. Između ostaloga, je li netko spomenuo igru naših protivnika tog dana i njihovu raspoloženost? Pa, ljudi su letjeli terenom! U jednom su nam trenutku „prodali“ dvostruki cepelin što se gotovo nikad ne vidi u profesionalnom dvoranskom rukometu. Istina, djelomično smo i mi sami krivi za njihovu kvalitetnu partiju, no to ne osporava činjenicu kako je Crna Gora odigrala možda i najbolju utakmicu u posljednjih 15 godina, odnosno, od odvajanja od Srbije.
Čak i nakon što se Horvat samokritično ispričao za „vrući komentar“ nakon susreta s Danskom, onaj koji je komunikaciju doveo do usijanja nije odlučio „povući ručnu“ nego je krenuo još žešće, i to riječima ‘Sad ću te ja još nešto naučiti’.
Verbalnu utakmicu nećeš pobijediti nikada, to ti moram reći. Gubiš fokus s ekipe i sa svojih zadataka. Bio sam u toj situaciji. Uvijek su nas kritizirali, ali što da radim, da ubijem pola Hrvatske?
Je li Horvatu, uistinu, stalo da pobijedi u nekoj „verbalnoj utakmici“, kad ima važnije stvari na terenu, ali i u životu?
‘Metličić je samo igrač’
Mnogo je toga neizrečeno unatoč mnoštvu riječi. Postoji mogućnost da je Metličić htio suptilno pridonijeti medijskoj hajci da se Horvata već nakon dva turnira i jednog velikog natjecanja smjeni s izborničke funkcije. Ne bih htio ulaziti u zavrzlame u vezi mogućeg animoziteta na relaciji „sjever-jug“, no možda njihov narušen odnos traje već neko vrijeme. Međutim, ako je trebalo nekoga „pikirati“, a pritom ostati populist i uzeti podosta poena, onda je to vladar našeg rukometa već više od 30 godina, Zoran Gobac.
Metličić je svjestan da je Gobac nedodirljiv i zato ga, vjerojatno, nije spominjao kad je imao priliku. Za svaki poraz hrvatskih reprezentacija i klubova okrivljuje se Gopca, a kad se ostvari neka super važna ili uvjerljiva pobjeda – nitko da bi ga se sjetio… Zato Petru ne bi bio loš potez onako usputno spomenuti i čovjeka zbog kojega je otišao iz reprezentacije. Mnogi se ne sjećaju, ali još 2008. godine Metličić je izjavio kako će mu nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj biti posljednje u karijeri. Tako je i bilo, ali tomu nije kumovalo toliko spominjano pomlađivanje (kapetan je tada imao tek 32 godine!), nego loš odnos s Gopcem. Ovako je „Il Principe“ otvorio dušu nakon Eura 2010.
Vrijeme je da kažem pravu istinu glede Pere Metličića. Nije on ispao iz reprezentacije zbog procesa pomlađivanja, nego zbog toga što se počeo nedolično ponašati u svlačionici. Metličić je samo igrač – sjajan svih ovih godina i nama jako važan – ali samo igrač! Onaj koji misli da ima pravo biti više od igrača, može zaboraviti reprezentaciju. Metličić je to pomislio i zato ga nije bilo tu. Što će biti sudbina i svakog sljedećeg koji to pomisli.
Uhvatio se Metličić slabijeg, mlađeg „Cvebe“ koji je u Nexeu radio velike stvari koje su prolazile ispod radara zbog slabe zastupljenosti našičkoga kluba u medijima, tada, ali i sada. Unatoč nekim početničkim pogreškama, najbolje je rješenje za klupu hrvatske reprezentacije. Što ćemo u budućnosti, mijenjat izbornike kao na traci? Nakon svakog iole slabijeg plasmana, a to za mnoge znači – ne osvajanje medalje. Teško je ostati ravnodušan kad pogledamo kakve talente imamo u momčadi i kakva nam se vanjska linija stvara. Iskreno mislim da Jaganjac, Lučin i Martinović mogu ubuduće biti novi Lacković, Balić i Metličić, bez preuveličavanja. Samo im se treba dati prilika da igrački odrastu uz istog izbornika. Odrasti, ali iz karakternog ugla, čini se nije uspio – Petar Metličić.
