Hajduk je promijenio trenera, ali ne i igru. Činjenica je da Mislav Karoglan nije znao za poraz u prvom mandatu, ne zna ni u drugom otkako je stigao na poljudsku klupu, no tektonskih promjena nema; riječ je o momčadi koja je izgledala isto i pod Ivanom Lekom.
Splićani su za vikend s minimalnih 1:0 na domaćem terenu porazili posljednji Rudeš. Ni naizgled laka utakmica nije mogla proći bez “repova” – gosti iz Zagreba tražili su dva kaznena udarca, a domaći mogu biti sretni da udarac Matea Pavlovića na samom kraju susreta nije završio u mreži Ivana Lučića.
Protiv Slavena prije toga također nisu oduševili. Tko zna što bi bilo da im penal Marka Livaje nije osigurao trobod u izjednačenoj utakmici na Apašu… Dakle, teško izborenih šest bodova uz samo dva pogotka protiv ekipa iz donjeg dijela ljestvice. Provukli su se, ali i takvo provlačenje dovoljno je za diobu prvog mjesta u generalno lošem HNL-u, kakvog gledamo od početka sezone.
No, ne i za – naslov prvaka. Jasno je to i navijačima, koji su ih u subotu na Poljudu “nagradili” zvižducima. I dok neki smatraju da Karoglanu treba dati vremena da ih uigra, većina je ipak mišljenja da i bez velikih trenerskih intervencija ovakve dvoboje moraju dobivati, i to uvjerljivije.
Zanimljivo je da su i Hajduk i Rudeš imali isti broj udaraca. A jedan je naoko siguran kandidat za ispadanje, dok se drugome najavljuje dugoočekivana titula. Čak i uz ovako loš Dinamo, možda i najgori u posljednjih 20 godina, suša će se bez pravog buđenja nastaviti.
Rijeka je zasad ponudila najviše – igraju iznad svih očekivanja i prema prikazanom zasluženo drže prvo mjesto ljestvice. Dok se za Hajduk ne može reći niti da su zaslužili drugo… Zaključak je jednostavan. Bez pozitivnog “šoka” koji će istinski probuditi Splićane, ovakav Hajduk ne može biti prvak.
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
