Jesmo li na prekretnici „otočke” avanture? Ne možemo reći da nismo navikli na „prošlodnevne” medijske napise koji su cirkulirali hrvatskim tiskovinama i portalima. Nakon jedne sasvim solidne utakmice protiv ponajvećih favorita ovog Europskog prvenstva na njihovom terenu, njihovom stadionu, mitskom Wembleyju, Modrić i društvo gotovo su postali „pokojni”. Igra „Vatrenih” bila je bolja nego u utakmicama koje su prethodile, no glavni problem vidljiv je iz svemira i svi su ga apostrofirali kao takvog – napadačka neučinkovitost.
Nije Rebić za špicu
Izbornik Dalić je, iskreno govoreći, pogriješio s postavljanjem Rebića na mjesto špice protiv Engleza. Jasno je što je želio postići time, no Ante je igrač s velikim manjkom napadačke kreativnosti. Drugim, grubljim riječima, jednostavno – „ne zna”. Međutim, mnogo je igrača takvih predispozicija uspjelo u profesionalnom nogometu. Nedostatak tehničkih karakteristika ne mora značiti da je taj nogometaš manje vrijedan. Tako je jedino ako taj nedostatak ne može kompenzirati drugim vrlinama. Rebić je moćan igrač s nevjerojatnom sposobnošću ponavljanja, no za zabijanje golova treba mu mnogo više od trenutka genijalnosti kakvom smo svjedočili protiv Argentine na SP-u prije tri godine. Na kraju krajeva, Ante je do susreta s Englezima bio na 38 nastupa za „Vatrene” i samo tri pogotka. Puno premalo za napadača. I takav bi, kao, trebao igrati isturenog napadača.
S Kramarićem dobivamo drugu napadačku snagu
Druga enigma bilo je postavljanje Kramarića na desno krilo. Koliko god „Krama” briljirao u Bundesligi, besmisleno ga je uspoređivati sa Šukerom. Međutim, da je Davora svojedobno „Ćiro” postavljao na krilnu poziciju, dobio bi od najboljeg napadača kojeg je Hrvatska imala puno manje od konačnih 45 golova. Kramarić je mnogo puta pokazao da se kao špica najbolje snalazi, kao u vlastitom dnevnom boravku. Ili kao eventualna polušpica. Zato ne bi bilo loše sutra pokušati s njim na toj poziciji iza Brune Petkovića kojeg se spominje u kontekstu prvog napadača. To bi nam dalo na napadačkoj snazi te bi se moguća formacija 4-2-3-1 transformirala u formaciju s dva napadača, dakle, 4-2-2-2 ili, jednostavnije, 4-4-2. Jer na Čehe moramo napadački. Ne nužno od prve minute. Treba biti pametan.
Zove li Brozovića klupa?
Vlašić da? Vlašić ne? Zašto ne više forsirati ponajboljeg igrača ruske lige? Naravno, nema mjesta za sve, jake adute Dalić ima na gotovo svim pozicijama. No, ako Brozović ne promijeni stav te trenutnu formu koja ne ulijeva nadu, trebao bi završiti na klupi. Još u pripremnom razdoblju pokazao je da to nije onaj pravi „Broz”, smireni, staložen, s vrlo korisnim pasovima. Protiv „Tri lava” bio je vjerojatno i najlošiji. Umjesto njega bi vrlo lako u momčad mogao uletjeti potentni Vlašić koji nam može donijeti potrebnu napadačku brzinu i agresivnost. S njim u prvih 11 iz iste bi najslabija karika bio Kramarić. Ako „Krama” ne može biti bliže golu, ne treba ga niti stavljati u igru. Tako mu se uvelike smanjuje napadački, killerski instinkt.
Lovren priče mora pretočiti u djelo
Kao što vidite, ne treba previše trošiti riječi o obrambenom segmentu igre „Vatrenih” koji je bio na razini. Protiv Češke ponovno ćemo gledati stoperski tandem koji nam je donio srebro u Rusiji, Vida – Lovren. Potonji se vraća nakon malo teže ozljeda, a sudeći prema njegovom stasu i glasu u svlačionici, očekujemo vrhunske predstave od nezaobilaznog stopera. Jer onaj koji priča, mora i djelovati. Biti primjer svima. Nema pravo na kiks.
Nikad nismo izgubili drugi dvoboj. Zaboravite to
Eh, sad. Statistika. Ufati se u nju ili ne? Sa Zlatkom Dalićem na klupi – teško. Izbornik je, očito, sklon rušenju tradicija, kako pozitivnih, tako i negativnih. Nakon nevjerojatne ruske avanture ljeta Gospodnjega 2018., doživio je najteži poraz u povijesti „Vatrenih” (Španjolska 0:6). Godinu poslije je skinuo kletvu s Poljuda pobijedivši Mađare 3:0 u kvalifikacijama za EP što je bila tek druga pobjeda u Splitu iz 13 utakmica. U nedjelju je, pak, Hrvatska pod njegovim vodstvom doživjela prvi poraz ikada na startu Eura, a s druge je strane momčad Garetha Southgatea upisala prvo slavlje uopće na početku europske smotre. Povijesni podaci kažu kako Hrvatska nikad nije izgubila niti drugu utakmicu na prvenstvu „Staroga kontinenta”. Ne samo na EP-ima, nego općenito na velikim natjecanjima! Je li to dobro ili ne? S Dalićem na klupi, najbolje je da se okanimo bitke s poviješću…
Bez iznenađenja, molimo
I konačno pitanje u moru pitanja: Možemo li sutra slaviti u Glasgowu? Najvažnije je da Dalić složi jednostavnu taktiku bez iznenađenja jer ta možebitna iznenađenja često znaju više iznenaditi onog tko ih postavlja nego one protiv kojih su postavljeni. Momčad: Livaković – Gvardiol, Lovren, Vida, Vrsaljko – Kovačić, Modrić – Perišić, Kramarić, Rebić – Petković izgleda nam jako dobro te ne bi trebalo previše odstupati od nje. Ponavljamo, jedina bi dvojba trebala biti Vlašić ili Kramarić, a Brozović neka vreba s klupe te ponovno zasluži svoje mjesto među prvih 11. Nogometna glad je ono što nam je nedostajalo protiv Engleza. Protiv Čeha moramo biti pravi, iako i s eventualnim porazom ne smijemo klonuti duhom. Sustav natjecanja je neobičan te ako su Portugalci prije pet godina s tri boda mogli proći skupinu te, naposljetku, i osvojiti Euro, zašto „Vatreni” ne bi bili na tom putu? Naravno, težit ćemo osvajanju više od tri boda jer znamo da možemo. I na temelju toga vjerujemo. „Samo” da napad proradi…
