Švedska domaćinstva velikih rukometnih natjecanja nisu nam odveć draga. Ne zbog same organizacije koja je na visokoj razini, što je i normalno kad se uzme u obzir renome švedskog rukometa i njihovog poimanja ovog sporta, nego zbog nas samih. Jednostavno, iskustva nalažu da se naše reprezentacije, bilo muška ili ženska, ondje ne snalaze baš najbolje.
Dva posljednja mjesta, i rukometaša i rukometašica
Muke se krenule još na onom famoznom Europskom prvenstvu o kojem je opjevano toliko elegija koje su godinu kasnije pretvorene u bezbroj oda. Da, 2002. godine naši su rukometaši dotaknuli dno, na turniru u Švedskoj, zauzevši posljednje, 16. mjesto. Možda je “dotaknuti dno” malo preteška sintagma, budući da mnogi zaboravljaju kako smo u skupini bili smješteni s Francuskom, Njemačkom i SR Jugoslavijom te nije bila sramota izgubiti sve tri utakmice, iako je -12 protiv Jugoslavije bilo puno previše. Nije na odmet spomenuti kako su se ti dvoboji igrali u Jonkopingu, i to u istoj dvorani u kojoj su “Kauboji” posljednjih dana odmjerili snage protiv Egipta, SAD-a i Maroka.
Devet godina kasnije, na SP-u 2011., uslijedilo je novo “švedsko razočarenje”, ali okončano sa znatno boljim rezultatom. Slavko Goluža je u debiju na klupi reprezentacije stigao do petoga mjesta, što je bilo popraćeno s podosta kritika, s obzirom na to da su “Kauboji” put Skandinavije otpraćeni kao svjetski i europski doprvaci.
Naše djevojke su 2016. godine u švedskom Helsingborgu na EP-u doživjele identičnu katastrofu kao i mušketiri 14 godina ranije – tri poraza u tri utakmice završivši na, pogađate, posljednjem, 16. mjestu. No, da ne bude sve tako sivo, uvijek ima iznimki. Sjećamo se onog nezaboravnog polufinala s europske smotre 2020. i nevjerojatne pobjede izabranika Line Červara protiv Norvežana nakon produžetaka. Ta se utakmica igrala u Stockholmu.
Dinamovci i hajdukovci pamte Malmo po dobrom
Domaćin iduće tri utakmice hrvatske rukometne reprezentacije je Malmo, u kojem su naši rukometaši igrali na SP-u 2011. godine, upisavši tri pobjede, jedan remi i dva poraza. Upravo ta dva poraza, od Danske i domaćina Švedske, zatvorila su nam vrata borbe za medalju. Dakle, niti ovaj grad na švedskom jugu nije naročito naklonjen “Kaubojima”, no tradicija se može promijeniti. Nogometni navijači u Hrvatskoj pamte Malmo po lijepim ostvarenjima – Dinamo je ondje 2011. izborio prvi ulazak u grupnu fazu Lige prvaka nakon 12 godina, zahvaljujući obranama Ivana Kelave, dok je Hajduk upravo u ovom gradu dvije sezone zaredom prolazio u narednu fazu Kupa UEFA-e (1997. i 1998.; neki će se sjetiti važnih golova Jurice Vučka).
Na malu žal hrvatskih rukometašica, Šveđani su sudomaćini i Svjetskog prvenstva za žene koje se igra koncem godine. Izgleda da nam je Švedska suđena, no Jonkoping ostavljamo iza sebe, kao i gorke poraze od SR Jugoslavije, Francuske, Njemačke i Egipta.
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
