Cibona se raspada već dobrih 15 godina. Još od 2008., od vremena teške globalne financijske krize, kada su dotadašnji sponzori počeli zaobilaziti dvostrukog prvaka Europe u širokom luku. Plaće su počele kasniti, a niz revolta započeo je Nikša Prkačin. Unatoč tomu, cibosi su jako dobro gurali, što na domaćem i regionalnom planu (dvaput uzastopno doprvaci ABA lige, 2009. i 2010.), ali i na euroligaškom (2009. i 2010. ušli među 16 najboljih momčadi Europe). Kao da je ona nesretna Kecmanova trica usred Zagreba iz travnja 2010. zapečatila sudbinu jedne koliko-toliko stabilne Cibone. Jednom za svagda.
‘Ovako će zvučati ako Cibona nestane’
Sezona 2010./11. bila je posljednja u kojoj je Cibona igrala Euroligu. Egzistencijalni problemi bili su sve teži, što se odrazilo na rezultatima. U prvih pet utakmica elitnog europskog natjecanja, “Vukovi” su značajniji otpor pružili samo Fenerbahčeu doma (68:73), a svu slabost i manjak širine rostera trenera Zdravka Radulovića ogolio je Lietuvos Rytas u Vilniusu (62:90). Osam dana nakon mučne utakmice u Litvi, europski prvak Barcelona stigla je pod Toranj…
Draženov dom bio je krcat, a rezultat izrazito negativan nakon prvih deset minuta (13:24). Mladi Bojan Bogdanović vukao je koliko je mogao, no Barca je na pogon još mlađeg Rickyja Rubija bila neumoljiva. Uspjeli su “Vukovi” prije kraja druge četvrtine doći na jednoznamenkast zaostatak, a onda je u dvorani nastupila frapantna tišina. Posljednje tri minute prvog poluvremena više od 5.000 gledatelja u Draženovom domu ustalo je i zanijemilo. Jedino se čulo škripanje tenisica na parketu i povici igrača. “Najglasniji” je bio transparent kojeg su izvijesili Cibonini poklonici: “Ovako će zvučati ako Cibona nestane”.
Nakon utakmice, koja je, usput rečeno, završena rezultatom 94:75 za Barcelonu, vidno je pod dojmom bio Xavi Pascual, tada mlada trenerska superzvijezda u Španjolskoj, čovjek koji je sa samo 37 godina dovukao Barcelonu do europskog naslova. Pascual se s takvom navijačkom gestom još do tada nije susreo:
Bili smo vrlo iznenađeni u tom trenutku. Poslije utakmice su mi objasnili zbog čega su navijači ustali. Bila je to velika stvar i definitivno bih kao ljubitelj košarke volio da se situacija popravi.
Zatim je nastavio:
Volimo biti u Zagrebu, imamo puno lijepih uspomena odavde. Možda nije na meni da o tome govorim, ali kao čovjek koji voli košarku, volio bih da se situacija u Ciboni popravi jer je to klub bogate povijesti.
I tadašnji kratkotrajni trener Cibone, Zdravko Radulović, nije krio da su emocije proradile:
Ja sam 28-29 godina u košarci, i nisam nikada bio u ovakvoj situaciji. Ovo što je publika danas pokazala malo se puta dogodi, čovjeka se paralizira emocijama. Ljudima mogu samo reći ‘hvala’. Zagreb je pokazao što misli o situaciji u Ciboni, pa apeliram i molim da nam netko pomogne.
Nema BBB-a, nema Smogovaca. A tišina sve jača…
Osim kratkih razdoblja pozitivnih bljeskova, poput osvajanja ABA lige 2014., danas više ne postoji ona Cibona koja je nekada izazivala posebne emocije među Zagrepčanima, starom gardom koja se sjeća dana Lokomotive, vremena kada se skandiralo “Heja, heja Lokosi” u Kutiji šibica. Upravo ti originalni navijači “Vukova” organizirano su počeli bodriti Lokomotivu još sredinom 70-ih, formiravši skupinu koja će desetak godina kasnije postati poznata pod nazivom Bad Blue Boys. Prvi Boysi pohodili su svaku veću utakmicu Cibone, sve do 1989. i incidenta na susretu Kupa pobjednika kupova protiv AEK-a kada je zbog nekoliko bengalki, što je bio uobičajeni navijački folklor u dvoranama tog vremena, protupožarnim aparatom pošpricano više od polovice Boysa. Klub se te večeri odrekao BBB-a, navijačke skupine s kojom je dvaput pokorio Europu. Kasnije je zavladala NBA atmosfera koja traje do današnjeg dana. Samo s puno manjim gledateljskim pukom.
Jučer je Draženov dom, u susretu otvaranja nove sezone hrvatskog prvenstva protiv Zadra, pohodilo 500-injak ljudi. Cijelo drugo poluvrijeme samo su se čuli Zadranovi navijači, u tolikoj mjeri da se čovjek upita igra li se u Višnjiku. Odavno nema BBB-a, nema niti Smogovaca, nema buke, nema galame. A tišina sve jača. Nepodnošljiva.
Znači, tako zvuči kad Cibona nestaje.
(Stavovi izneseni u člancima objavljenima pod rubrikom "Komentar" osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije Hrsport.hr portala)
