Kad neće, onda neće. Primarno, sreća protiv crnogorske reprezentacije. Zaustavila se tamo još krajem siječnja prošle godine u onom, nažalost po nas, nezaboravnom polufinalu Europskog prvenstva. Vodili su naši u toj utakmici i pet pogodaka razlike, no naposljetku su izgubili prekinuvši prekrasan niz od osam uzastopnih pobjeda nad vaterpolskom velesilom Crnom Gorom. Sada su oni ti koji stvaraju niz. Došli su do brojke tri. U posljednje dvije utakmice slavili su nakon peteraca. Baš nas ne ide…
Preveliki fokus na Ivoviću
Dobar dio susreta Barakude su odigrale na visokoj razini, maksimalno su spriječili najboljeg crnogorskog igrača te jednog od najboljih na svijetu, Aleksandra Ivovića, koji u prvoj polovici sraza nije postigao niti jedan pogodak! Međutim, preveliki je fokus bio na Ivoviću, a neki drugi kvalitetni pojedinci često su ostajali nečuvani, poput Ukropine i Vidovića. Od početka se vidjelo kako će to biti jako slična utakmica dosada viđenima protiv momčadi Vladimira Gojkovića, čvrsta, s podosta isključenja te neizvjesna do samoga kraja.
Užasna realizacija igrača više
Međutim, iako su obje momčadi kvalitetno jako bliske, ne možemo se oteti dojmu da smo se mogli vrlo lako odvojiti od Crnogoraca boljom realizacijom igrača više, koji je naposljetku iznosio 1/8. Kada se sve zbroji i oduzme, taj statistički segment možemo smatrati ključnim zašto smo izgubili večerašnji sraz za finale kvalifikacijskog turnira, samim time i za plasman na Olimpijske igre. A što li nas je još odvelo do poraza?
Malo o sucima…
U sportu se to mora što više izbjegavati, a mi Hrvati jedni smo od „pretendenata na naslov“ u toj kategoriji, a to je kritiziranje suca. Međutim, ako se situacija u kojoj hrvatski igrač juriša prema protivničkom golu, dolazi pred njega, nakon čega biva očito povučen od strane crnogorskog vaterpolista, ne može okarakterizirati prekršajem, to jest petercem i isključenjem, onda mi „obični smrtnici“ i dugogodišnji pratitelji vaterpola ne znamo pravila ovog sporta. I da, bilo je to četiri minute prije kraja na 9:8 Barakuda. Ključna lopta, možda i za pobjedu. Još da su suci iz, primjerice Turske i Gruzije, mogli bismo razumjeti, ali iz Španjolske i SAD-a, dvije respektabilne vaterpolske nacije, to nam uistinu nije jasno…
Junak Lazović
I još se na sve nadovezala i crnogorska sreća, ili naša nesreća, kako hoćete. U protunapadu je Spaić zabio nakon što se lopta odbila od grede, što nije prvi slučaj večerašnjeg okršaja. Sve je slutilo da ovu utakmicu dobiti ne možemo… Dvadesetak sekundi prije kraja, Crna Gora zabija za izjednačenje, 10:10, te susret odvodi na peterce gdje je u njihovim redovima neprecizan jedino bio Ukropina, dok među Barakudama mrežu nisu uspjeli zatresti Fatović i Bukić. Oba puta Lazović je obranio.
Neka nam se sreća vrati u Tokiju
Nema veze, sutra je utakmica za treće mjesto, za posljednje koje vodi u Tokio. Kroz Europsko prvenstvo ga nismo uspjeli izboriti, pa se sad moramo izvlačiti u posljednjem mogućem dvoboju. Protivnik će biti poraženi iz drugog polufinala između Grčke i Rusije. Tko god da bude, Barakude će se morati postaviti kao autoriteti, kao favoriti. Pa neka u Tokiju napokon prekinu crni niz protiv Crnogoraca. Po mogućnosti u finalu. Nama drugo zlato, a njima prva medalja nakon tri uzastopne „drvene medalje“. Svi sretni…
HRVATSKA – Crna Gora 12:14 (2:3, 5:5; 9:8, 10:10); 5m – 2:4
HRVATSKA: Bijač (14), Popadić; Macan, Fatović 1, Lončar, Joković 1, Bukić 3 (1), Vukičević 2, Bušlje 3, Miloš, Vrlić, Burić, Garcia. Izbornik: Ivica Tucak
Crna Gora: Lazović (7), Kandić; Brguljan, Perković 1, Petković 1, Čučković, V. Popadić 2, Vidović 2, Ukropina 2, Ivović 1, Spaić 1, Matković, V. Radović. Izbornik: Vladimir Gojković
Za treće mjesto
HRVATSKA – Grčka / Rusija (sutra, 16:00 h)
