Nogometna Liga prvaka nekada davno nije poticala univerzalni entuzijazam. „Cijeli slučaj pokazuje koliko su takvi događaji nepoželjni sa sportske točke gledišta i kakva je to prostitucija titula“, bjesnio je Edinburgh Evening News, ali to je bilo 1895. godine, čak 60 godina prije nego što će zaživjeti organizirana europska klupska natjecanja u nogometu, kao što je Liga prvaka.
Svojevrsnu revoluciju prije 127 godina potaknuli su nogometaši engleskog Sunderlanda i škotskog Heartsa, dva najjača kluba na Otoku. Ta se utakmica nazivala i još se uvijek naziva „Svjetskim prvenstvom“, svojevrsnim finalom koje je odlučivalo o najboljem klubu na svijetu. Postojalo je tada još jedno „Svjetsko prvenstvo“ imena koje nam je i danas poznato – FA kup. Vjerovalo se kako se najbolji nogomet igra u Engleskoj i Škotskoj te je upravo zbog toga ovo natjecanje privlačilo toliko pozornosti. Istovremeno, igralo se i ovo drugo „Svjetsko prvenstvo“, neslužbeno, svojevrsna Liga prvaka prije Lige prvaka. Prva slična utakmica odigrala se 1887. godine između Aston Ville i Hiberniana. U susretu koji je opisan od strane Daily Maila kao „najveća međunarodna utakmica ikada“, slavila je engleska ekipa s 3:0.
Naslov je prvi put došao u Škotsku iduće godine kada je Renton svladao West Bromwich Albion s 4:1, a „finalni“ sraz 1889. između Third Lanarka i Preston North Enda nije donio pobjednika (3:3). Otočki nogomet lagano se spremao za pravu nogometnu poslasticu koja je uslijedila šest godina kasnije… Godine 1895., Hearts, kao svježe okrunjeni klub Škotske, pozvao je Sunderlanda, trostrukog osvajača engleske lige u prethodne četiri sezone, na okršaj koji će iznjedriti najbolju momčad svijeta.
Liga prvaka prije Lige prvaka
Hearts svoj uspjeh uvelike duguje dvama novim pojačanjima, bekovskom paru Jamesu Mirku i Barneyju Battlesu. Oni su implementirali ofsajd-zamku toliko učinkovitu da je Hearts te sezone primio osam golova u 18 prvenstvenih utakmica. Sunderland je, u međuvremenu, bio agresivna, napadačka ekipa koja je dominirala engleskim nogometom otkako je pobijedila Aston Villu sa 7:2 u prijateljskoj utakmici 1890. godine. Ta je utakmica navela predsjednika Ville, Williama McGregora, da opiše Sunderland kao momčad s „talentom na svakoj poziciji“ i „momčadi punom talenata“. Ova engleska družina postala je prva ekipa izvan sjeverozapadnog dijela zemlje i Midlandsa koja je malo kasnije te godine primljena u ligu.
Ako im je velika udaljenost (Burnley kao najbliži suparnik udaljen 175 kilometara) štetila rezultatima u gostima, Sunderland je ubrao mnogobrojne pobjede kod kuće, izgubivši samo tri utakmice na svom Newcastle Roadu u prvih šest sezona u ligi, odnosno, jednu u posljednje četiri. Međutim, što je još važnije, bili su smješteni puno bliže Škotskoj od bilo kojeg drugoga ligaškoga kluba u Engleskoj.
Između prve međunarodne utakmice reprezentacija 1872. te 1888. godine, Engleska je pobijedila u samo dvije od 16 utakmica protiv Škotske. Škotska igra, gledajući pas-igru, bila je naprednija od Engleske, koja je zadržala zastarjelu tradicija driblinga i nabijanja lopte. Do 1890. godine engleski nogomet polagano je učio lekciju, ali Škotska je ostala središte „savršene igre“. Kada su klubovi počeli, prvo „pod pultom“, a zatim, nakon 1885., legalno, plaćati igrače, škotski igrači bili su traženi. Sunderland, koji je, prije nego što je primljen u ligu, uglavnom živio na prijateljskim utakmicama, od kojih su mnoge bile protiv škotskih momčadi, bio je u idealnoj poziciji da iskoristi prednost.
Izostanci s obje strane
Transferi igrača, razumljivo, bili su privlačni škotskim navijačima, zbog čega je skautiranje postalo opasno, vrlo “bondovsko”. Iz tog razloga, Samuel Tyzack, bogati vlasnik rudnika koji je, zajedno s brodograditeljem Robertom Turnbullom, financirao uspon Sunderlanda, pretvarao se da je svećenik dok je bio na tragu potencijalnih meta za kupovinu. Očito je bio vješt u regrutiranju, budući da je svaki od Sunderlandovih igrača iz početne postave protiv Heartsa bio Škot. Kao i svi igrači Heartsa. U Sunderlandu su „razbijali glavu“ zbog važnih odsustva unutar ekipe. Njihov kapetan, Hughie Wilson, čija su duga ubacivanja jednom rukom izazvala takav kaos da su dovela do promjene pravila, krilni napadač, John Scott i branič, Andrew McCreadie. Hearts je također bio bez dva ključna igrača – kapetana, Isaaca Begbieja i svog najboljeg strijelca, Johnnyja Walkera.
Unatoč tome, i jakoj kiši, rekordna publika od 12 tisuća ljudi okupila se u Tynecastle Parku do početka utakmice. Hearts je bolje otvorio susret, ali ga je spriječio niz obrana slavnog vratara Sunderlanda, Neda Doiga. Doig je nosio zaštitnu kapu kako bi prikrio opadanje kose. No, onda se Sunderland budi dvaput zabivši nakon ubačaja iz kornera. Prvo preko lijevog napadača, Harryja Johnstona, a zatim se u strijelce upisao i najbolji strijelac engleske momčadi tih godina, John Campbell, koji je u trenutku pisanja ovog teksta peti strijelac u povijesti kluba. Na poluvremenu je bilo 0:2, a do tada je publika narasla na 15 tisuća gledatelja.
Hearts je nastavio dominaciju i konačno mu je ona urodila plodom. Desni bek, Willie Taylor, zabio je jedan, a Robert McLaren poravnao je nakon odbijanca poslije slobodnog udarca. Brzom kontrom George Scott došao je pred vratara Sunderlanda i, dok je Doig bezuspješno apelirao na zaleđe, lijepo je poentirao za veliki preokret.
Bio im je ovaj dvoboj na umu kad je stvarana Liga prvaka
Hearts je nastavio napadati. Ipak, Jimmy Millar izjednačio je nakon dodavanja Campbella deset minuta prije kraja. Jimmy Hannah vodio je kontru za kontrom, Hearts je bio na izmaku snaga. Robert McNeill preuzeo je izvođenje prekida, a jedan takav donio je loptu na Campbellovu glavu. Sunderland je ponovno poveo. John Harvey zaokružio je pobjedu rezultatom 5:3 u izuzetno uzbudljivoj utakmici.
Škoti, daleko više impresionirani od strane svog novinskog lista Edinburgh Evening News, ocijenili su utakmicu „punu uzbuđenja i brze igre“. S druge strane, Sunderland Echo naglasio je da se Sunderland pokazao kao „najbolja nogometna momčad svijeta“. No, ova ekipa, koja je kod sebe imala sve više veterana, završila je na petomu mjestu lige sljedeće godine. Posljedica je bio Watsonov odlazak. Strateg Sunderlanda bio je “namamljen” od strane Liverpoola gdje je izgradio njihovu prvu šampionsku momčad u povijesti kluba.
Kao što smo gore naveli, ovo nije bila prva utakmica „Svjetskog prvenstva“. Bilo je to ukupno četvrto od pet izdanja (posljednje 1901./02.). Međutim, ovaj susret Sunderlanda i Heartsa ostao je upamćen u povijesti kao prvi okršaj najboljih momčadi dviju različitih država. Vjerujemo kako su Gabriel Hanot, Jacques Ferran i ostatak društva koji je stvorio elitno europsko nogometno natjecanje, imao na umu ovaj dvoboj u trenucima kada je stvarana Liga prvaka. Također, taj englesko-škotski susret polučio je i veliki interes za klađenje. Ljudi su pretežito svoj novac stavljali na pobjedu domaće ekipe, Heartsa. U neku ruku, bile su to rane poveznice vrhunskog europskog nogometa i kladionica, veze koja je i danas neraskidiva i zahvaljujući koje igrači posjećuju hr kladionice.
Zanimljivo, do današnjeg dana, to je jedini europski trofej kojeg je Sunderland osvojio u 143 godine klupske povijesti…
