Trojica nogometaša Rijeke našla su se na popisu hrvatske reprezentacije za utakmice protiv Latvije i Armenije u studenom. Vratar Nediljko Labrović stalan je član Vatrenih, Marko Pjaca vraća se nakon pet godina, a pretpoziv je dobio i napadač Franjo Ivanović. No, spominjao se još jedan igrač Riječana – Marco Pašalić (23) na kraju je ipak izostao.
Talentirani nogometaš rođen u njemačkom Karlsruheu gostovao je u emisiji Pod stijenama Kantride, u kojoj je pričao o mogućem pozivu.
– Tko se ne bi nadao reprezentaciji. To mi je najveći san, svetinja, to je san svakog Hrvata koji voli nogomet. Ja se nadam, ako Bog da, vidjet ćemo. Kod kuće se pričao hrvatski, naša kultura, sve je bilo kao da si u Hrvatskoj. Ja i otac smo 2016. bili u St. Etienneu, pa u Londonu na otvaranju Wembleyja, nakon Svjetskog prvenstva sam tu došao… Meni je to bila uživancija, da idem gledati hrvatsku reprezntaciju, i da ne spavam tri dana išao bi – rekao je.
Na Rujevicu je stigao na ljeto, i to iz druge momčadi Borussije Dortmund. U 11 ovosezonskih nastupa ima četiri pogotka i jednu asistenciju, a lijepim je golom odlučio i nedjeljni susret protiv Gorice (1:0). Dok ne igra, zna sjesti na tribine pa s navijačima pratiti utakmicu.
– U Rijeci mi je dosad najbolje, ne mogu opisati kako mi grad vraća ljubav i van terena i na terenu. Osjeća se kemija između mene i publike. To se ne može opisati, ali osjeća se na terenu. Cijeli klub, od čistačice do direktora, osjećam se kao da sam ovdje odrastao, a ne u Njemačkoj.
Zanimljivo, kao mlađi je radio na gradilištu.
– Jesam, radio sam s bratom na baušteli, njemu sam pomagao. Ispočetka sam radio najteže, nosio sam cement, težak posao. Kad sam se naučio malo više onda sam krečio, na krovu smo radili, pa gletanje, stavljao sam novi plafon… Dvije godine je to trajalo. Bilo mi je to lijepo vrijeme, s bratom i društvom, a svaku večer sam išao na trening. To su bili najduži dani, od osam do pet na baušteli pa na trening – zaključio je Pašalić.
