Jedan od najvećih koje smo ikad imali i definitivno najbolje desno krilo u povijesti hrvatske rukometne reprezentacije je Mirza Džomba. Ova legenda rukometne igre rodila se 28. veljače 1977. godine u Rijeci. Osvojio je brojna odličja, što s klubom, što s reprezentacijom, a kraj svog imena ima i pregršt raznih individualnih postignuća. Mirzin talent otkrio je Veno Đonlić dok je Mirza još bio osnovnoškolac u Rijeci u Osnovnoj školi Ive Lole Ribara. Nedugo nakon toga pridružio se rukometnom klubu Zamet gdje je njegov prvi trener bio Vjekoslav Sardelić.
Klubovi u kojima je nastupao
Kao što smo rekli, svoju mladu karijeru Mirza je započeo u rukometnom klubu Zamet iz Rijeke. 1994. godine imao je ključnu ulogu u kategoriji za mladiće ispod 17 godina tog kluba kada je Zamet osvojio treće mjesto na U-17 prvenstvu Hrvatske. Iste godine dobio je i poziv za seniorsku ekipu Zameta kojoj je trener bio Drago Žiljak. Iduće sezone Zamet je promijenio trenera te je tu poziciju preuzeo Ivan Munitić. Džomba je igrao solidnu sezonu 1994./95., ali Zamet je završio tek na 9. poziciji u prvenstvu i tako ispao iz elitnog hrvatskog natjecanja u drugu ligu. Povratkom Žiljaka na mjesto trenera naredne sezone, Zamet se na Džombinim krilima uspio opet vratiti u prvu ligu. Istovremeno je te sezone igrao i za U-19 ekipu Zameta kojoj je pomogao osvojiti U-19 prvenstvo Hrvatske. Bio je proglašen najboljim igračem tog prvenstva i istovremeno je bio i najbolji strijelac istog.
U siječnju 1997. godine Džombin talent prepoznao je Badel 1862 Zagreb te se Mirza dogovorio s najboljim hrvatskim klubom. Već u prvoj sezoni osvojio je hrvatski kup i prvenstvo a igrao je i u finalu Lige prvaka gdje je Zagreb izgubio od Barcelone. Postigao je 7 golova na tom turniru. Džomba je vrlo brzo postao bitan dio momčadi iz Zagreba i iduće godine je blistao u obrani naslova prvaka Hrvatske i pobjednika kupa. Dolaskom Velimira Kljaića na klupu Zagreba, Džombin utjecaj je bio sve veći, a domaća natjecanja osvajana su s lakoćom. U Europi je Zagreb imao veliki problem koji se zvao Barcelona. Barcelona ih je tri godine zaredom pobjeđivala u finalima ovog natjecanja. U sezoni 2000./01. Zagreb je doživio velike financijske probleme i puno igrača je napustilo klub, a Mirza je dobio čast biti kapetan kluba. Nakon ranog ispadanja u Ligi prvaka, opet od Barcelone, Zagreb je prvi put nakon dugog niza godina ispao i iz domaćeg kupa od ekipe Metković Jamba. U finalu doigravanja domaćeg prvenstva pri rezultatu 22:21 za Zagreb, igrači Metković Jamba napustili su teren nezadovoljni katastrofalnim suđenjem te je Zagreb obranio titulu jer mu je dodijeljena pobjeda od 10:0 u toj utakmici.
Iste godine Džomba se pridružuje mađarskom Veszpremu gdje su već igrali Saračević i Jović, a trener je bio Zdravko Zovko pa se nije bilo teško aklimatizirati. U prvoj sezoni u klubu odmah je uspio osvojiti mađarsko prvenstvo i kup, a u Ligi prvaka je bio briljantan te je tako Veszprem došao do finala natjecanja gdje je od njih tijesno bio bolji Magdeburg. Ovo je bilo četvrto finale Lige prvaka koje je Mirza igrao, a da nije uspio osvojiti tu prestižnu titulu. 2002. godine još jednom su osvojena domaća natjecanja, a nastup u Ligi prvaka okončan je nešto ranije kada je Portland San Antonio nadigrao Mađare u polufinalu.
Nakon što su završile Olimpijske igre 2004., a Džomba pokazao svu svoju raskoš i kvalitetu, Ciudad Real, koji je bio možda i najjača ekipa u Europi u to vrijeme, odlučio je dovesti Hrvata. Nije uopće bilo upitno da će se Mirza “zacementirati” kao ključno desno krilo u ekipi u kojoj je nastupao i njegov kolega iz reprezentacije Petar Metličić. Tu sezonu Mirza je odigrao tako dobro da je završio na trećem mjestu izbora za najboljeg igrača svijeta. U tom izboru pobijedio je Ivano Balić. Iako je imao fantastičnu sezonu, Ciudad Real bio je jako blizu titule u svim natjecanjima, ali nije uspio osvojiti niti jednu. Iduće godine Mirza je konačno dočekao podizanje pehara Lige prvaka kada je njegov Ciudad Real bio uspješniji od Portland San Antonija u finalu ukupnim rezultatom 62:47, a Džomba je u to ugradio svojih 8 golova. Još jednom je te sezone bio nominiran za najboljeg igrača svijeta i još jednom je završio na trećem mjestu. 2006. godine opet je osvojio španjolsko prvenstvo i bio nominiran za najboljeg igrača svijeta gdje je završio drugi, iza Ivana Balića.
Do kraja karijere, Mirza se još jednom vratio u Zagreb i igrao u Poljskoj za Kielce. U ovom periodu, Mirza je već bio veteran i nije ostvario nikakav zapaženiji europski uspjeh, dok je s druge strane uspio postati još jednom pobjednik hrvatskog prvenstva i kupa te osvojiti poljski kup.
Reprezentacija
Mirza je prvi put pozvan u reprezentaciju 1997. godine za Svjetsko prvenstvo u Japanu. Hrvatska je na tom natjecanju završila na 13. mjestu, a mjesec dana kasnije iskupila se osvajanjem zlata na Mediteranskim igrama u Bariju.
1998. godine na Europskom prvenstvu Hrvatska opet nije ostvarila neki zapaženiji uspjeh gdje ih je u borbi za 8. mjesto svladala Francuska 30:28. U tom trenutku Mirza je postajao sve značajnije ime u reprezentaciji gdje je u 23 utakmice postigao 65 golova.
1999. godine na Svjetskom prvenstvu u Egiptu, još jednom blijeda predstava Hrvatske koja jednostavno nije mogla dostići visine one ekipe koja je osvojila zlato na Olimpijadi 1996. Na ovom natjecanju Hrvatska je završila na 10. mjestu.
U iduće dvije godine također ništa bolja slika. Hrvatska nije izborila nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyju, a na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj 2000. godine, Džomba i ostatak ekipe nisu uspjeli proći niti skupinu.
2001. godine, na drugoj utakmici u skupini protiv SAD-a, Mirza se ozlijedio i nije mogao nastaviti natjecanje. Hrvatska je bez njega završila na posljednjem mjestu i ljudi su definitivno došli do zaključka da od ove generacije neće biti ništa.
2002. godine izbornik Hrvatske postaje Lino Červar, a 2003. objavljuje popis za Svjetsko prvenstvo u Portugalu na kojem se našao i Mirza Džomba. Nakon poraza u prvom kolu od Argentine, Hrvatska je pobijedila sve preostale utakmice i iznenađujuće došla do zlatne medalje. Mirza je jednostavno briljirao na tom natjecanju gdje je zabio čak 8 golova u finalu i proglašen je najboljim desnim krilom natjecanja.
Na Europskom prvenstvu u Sloveniji 2004. godine, Hrvatska je ispala od domaćina u polufinalu i izgubila u utakmici za broncu od Španjolske. Mirza je na tom natjecanju dao 46 golova i bio je najbolji strijelac istoga. Ta godina bila je i olimpijska, a ovaj put je Hrvatska ostvarila pravo nastupa. Hrvatska je na tom natjecanju na senzacionalan način uspjela doći do svoje druge zlatne olimpijske medalje, a u finalu je igrala opet protiv Njemačke. I još jednom je Mirza bio najbolji pojedinac i tako pokazao da je igrač za velike utakmice. Dao je 9 golova u toj utakmici i opet je uvršten u idealnu ekipu natjecanja. Također, bio je drugi najbolji strijelac natjecanja s 55 golova.
Na Svjetskom prvenstvu 2005., Hrvatska nije uspjela obraniti titulu jer je izgubila tek u finalu od Španjolske s 40:34. Na tom prvenstvu Mirza je postigao 62 gola i bio treći najbolji strijelac, a još jednom je dospio u idealnu postavu turnira.
2006. godine prije Europskog prvenstva u Švicarskoj, Mirza se ozlijedio i nije pružao svoj maksimum na prvenstvu. Hrvatska je ostala nadomak medalje završivši na 4. mjestu.
2007. godine Francuska je bila jača nego ikad i izbacila Hrvatsku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Džomba je bio kritiziran za loše predstave kao i veći broj hrvatskih reprezentativaca te se turnir završio u poprilično lošoj atmosferi.
Zbog ozlijede Mirza je morao propustiti Europsko prvenstvo 2008. u Norveškoj, a od reprezentacije se oprostio nakon Olimpijskih igara iste godine na kojima je Hrvatska opet bila nadomak odličja, ali je izgubila u meču za broncu.
Mirza Džomba za Hrvatsku nastupio je 185 puta i zabio impresivnih 719 golova.
