Možda je za hajdukovce i bolje da nisu jesenski prvaci

Iskustvo iz nedavne prošlosti pokazuje da jesenski naslov sam po sebi ne znači mnogo ako iza njega ne stoje stabilnost i kontinuitet. U sezoni 2023./24. Hajduk je bio jesenski prvak, euforija je bila velika, a momčad je tada vodio Mislav Karoglan. Međutim, umjesto da ta prednost postane temelj za osvajanje titule, uslijedio je za hajdukovce pad forme, unutarnje nestabilnosti i na kraju Karoglanov otkaz prije završetka sezone. Hajduk je tu sezonu završio tek na trećem mjestu, i to s čak 14 bodova zaostatka za Dinamom, što je bolan podsjetnik da status jesenskog prvaka ne donosi nikakva jamstva.

Statistika kaže da momčadi koje na polusezoni drže prvo mjesto najčešće na kraju i osvajaju naslov, ali za hajdukovce je upravo primjer da ta logika ne mora uvijek vrijediti. Možda je baš zato za splitski klub zdravije i korisnije da se ovaj put nalazi u ulozi „lovca“, a ne „lovine“. Pritisak je manji, očekivanja su realnija, a motiv za dokazivanje veći, jer svaka pobjeda u proljeću može imati dodatnu težinu i simboliku.

Gledajući isključivo brojke, Hajduk je iza sebe ostavio solidan jesenski dio sezone. U 18 ligaških nastupa upisali su 11 pobjeda, četiri remija i tri poraza, što pokazuje određenu razinu stabilnosti i kontinuiteta. Momčad Gonzala Garcije djeluje zrelije nego ranijih sezona, a posebno je važno istaknuti da svlačionica više nije u potpunosti ovisna o jednom igraču. Iako je Marko Livaja i dalje najistaknutije ime i najveća zvijezda, činjenica da je često ulazio s klupe umjesto da stalno predvodi momčad pokazuje kako se Hajduk postupno oslobađa prevelike ovisnosti o njemu.

– Respektiram ga, zna što mislim o njemu. Očekujem dosta od njega. Imamo dobar odnos. Vrlo sam sretan što je zabio danas. Vjerujem u njega, a moje odluke su uvijek u korist momčadi. Pričam s njim, nekad više, nekad manje. Ne postoji igrač koji je sretan kada ne igra – izjavio je Garcia o Livaji nakon susreta s Vukovarom.

Takav pristup mogao bi se za hajdukovce pokazati ključnim u borbi za naslov, jer momčad koja ima širinu, konkurenciju i više raspoloženih pojedinaca lakše podnosi pritisak dugog i iscrpljujućeg proljeća. Michele Šego tako predvodi golovima i asistencijama, a u formu je ušao i Ante Rebić.

– Rebić je odličan momak, možda se ne slažemo u svemu, ali volim to što uvijek ostavlja srce na terenu. Ide 100% na treninzima, imam veliki respekt prema onome što radi. Nekad se znamo ‘zakačiti’, ali to je normalno. Trebao je vremena da bi ušao u formu – zaključuje trener.

Hajduk u nastavak sezone ulazi s jasnim ciljem, svježim iskustvom iz prošlosti i dodatnim motivom da dokaže kako ovaj put može napraviti iskorak. Možda baš zato što nisu jesenski prvaci, hajdukovci imaju priliku biti opasniji, gladniji i spremniji za konačni obračun, jer ponekad je u nogometu doista bolje loviti nego biti lovljen.

• Hajduk – Istra 1961 2:1
• Hajduk – Gorica 2:0
• Hajduk – Slaven Belupo 3:0
• Osijek – Hajduk 0:2
• Hajduk – Rijeka 2:2
• Varaždin – Hajduk 2:0
• Hajduk – Dinamo 0:2
• Hajduk – Lokomotiva 2:0
• Vukovar 1991 – Hajduk 0:1
• Istra 1961 – Hajduk 0:3
• Gorica – Hajduk 1:3
• Slaven Belupo – Hajduk 0:0
• Hajduk – Osijek 2:0
• Rijeka – Hajduk 5:0
• Hajduk – Varaždin 1:1
• Dinamo – Hajduk 1:1
• Lokomotiva – Hajduk 1:3
• Hajduk – Vukovar 1991 2:1