Svaka nova natjecateljska sezona prilika je za nove pobjede, uspjehe i medalje odnosno trofeje. Teško se sjetiti neke navijačke skupine, nekog grada koji toliko živi za jedan klub kao što Torcida i Splićani (a i dobar dio ostatka Hrvatske) žive za Hajduk, a da toliko godina – u ovom slučaju dva desetljeća – nisu dočekali titulu i proslavu dostojnu najbolje momčadi države. Može li Hajduk prekinuti post od 20 godina bez naslova prvaka? U nastavku ćemo se ukratko posvetiti tom pitanju…
Konkurentnost
Nogometaši Hajduka protekle su dvije sezone itekako konkurentni u borbi za sam vrh ljestvice. U sezoni 2023./24. bili su jesenski prvaci, ali momčad Mislava Karoglana u jednom je trenutku potonula bez povratka završivši iza Dinama i Rijeke, a sam trener više nije bio dobrodošao na Poljud. Prošle su sezone odlučivali milimetri – Riječani su prvenstvo osigurali u zadnjem kolu na temelju bolje gol-razlike od dinamovaca, dok su hajdukovci taj zadnji tjedan odradili svjesni da od prekida suše opet neće biti ništa.
“Bijeli” bodove često gube na tzv. malim utakmicama. U važnim su trenucima prošle sezone izgubili na gostovanjima kod Gorice i Lokomotive, ali to nije bilo ništa naspram tri vezana poraza u desetak dana proljetnog dijela. Tada su ih redom tukli Istra na Poljudu (0:1), zatim Osijek na Opus Areni (2:0) te Dinamo (1:3) usred Splita, što ih je osobito zaboljelo. A svega dva boda su ih na kraju dijelila od naslova. Dakle, Hajduk jest konkurentan, ali puca pod pritiskom u ključnim trenucima i mora se toga riješiti želi li nešto promijeniti.
Kadar
Ono što je proteklih tjedana zabrinjavalo je to da bi Hajduk u novu sezonu mogao ući pomalo nespreman. Svlačionicu su napustili stoperi Dominik Prpić i Filip Uremović, no Uprava nije osigurala dovođenje adekvatnih zamjena. S posudbe se vratio Zvonimir Šarlija i Gonzalo Garcia morao ga je uparivati s jednim od dva neiskusna stopera – Marinom Skelinom i Branimirom Mlačićem. Ugovor je potpisao 22-godišnji reprezentativac Kosova Ron Raci, ali još jedan iskusniji i dokazani defanzivac ipak je nasušno potreban. U ovom trenutku spominje se dolazak Španjolca Edgara Gonzaleza pa ćemo vidjeti hoće li doći do dogovora.
S druge strane, treba pohvaliti na kraju uspješan dogovor s Antom Rebićem – krilni bi napadač u kombinaciji s Markom Livajom mogao činiti najopasniji tandem u ligi. Treba, pritom, pohvaliti ekipu koja je bez suspendiranih Rebića i Livaje u prva dva kola osvojila maksimalnih šest bodova. Uostalom, zdravo je da ponekad “ispliva” netko drugi osim senatora, kao što su to sada učinili Yassine Benrahou i Abdoulie Sanyang. Ali, stopersko pitanje obavezno treba riješiti…
Kohezija
Potrebna je i kohezija, kako s navijačima, tako i među igračima. Sjećate li se kada se pričalo o sukobu Livaje s Leonom Dajakuom te Ivanom Dolčekom? S prvim se navodno zakačio pa ga gađao kopačkom, a drugom, kako se tada pisalo, opalio šamar. Tko, naravno, zna što je prava istina, ali u doba društvenih mreža i nikad bržih informacija i najmanja sitnica može uništiti sklad u svlačionici.
>> Nema dvojbe, on je glavni napadač Dinama. No, gdje su ostali?
Dobar odnos važno je njegovati i s navijačkim pukom. Nerijetko se znalo dogoditi da bi Torcida nakon poraza igrače “postrojavala”, a takva atmosfera nikada ne može biti dobra. Ne treba, stoga, skakati na prvi poraz, jer porazi su se, kao što smo vidjeli prošle sezone, svima događali konstantno. Dinamo je, eto, s čak devet izgubljenih utakmica ostao na milimetar od trofeja.
Zaključak? Hajduk ove sezone za nešto više mora kročiti samouvjerenije, bez straha od pritiska, s vjerom u dosadašnje prvotimce i kvalitetna pojačanja. Na tržištu valja gledati kako pojačati obranu, a u samom klubu kako raditi na široj koheziji i zajedništvu. Uspiju li u tome, možda, tek možda uspiju prekinuti i post dug 20 godina.
