Najveći izlazni transferi Hajduka (Top 5)

Kada je Luka Vušković 2023. dogovorio prelazak u Tottenham Hotspur, Hajduk je napravio nešto što mu je godinama izmicalo – potpisao najveći transfer u svojoj povijesti. Procjenjuje se da je engleski klub za tada 16-godišnjeg stopera pristao platiti oko 13,8 milijuna eura – cifra koja je do prije nekoliko godina djelovala kao znanstvena fantastika za hrvatske klubove.

Vušković nije bio samo još jedan mladi talent. On je postao simbol novog Hajduka – kluba koji se ponovno ozbiljno shvaća, koji razvija igrače s europskim potencijalom i koji može pregovarati s velikanima s pozicije snage, a ne potrebe.

Ovaj transfer pokazao je da se ulaganje u Poljudovu akademiju isplati, ali i da Hajduk može konkurirati na tržištu koje je sve zahtjevnije. Uz to, njegov prelazak poslao je jasnu poruku – da se Split vratio na nogometnu kartu Europe kao mjesto gdje rastu igrači koji će igrati u Premier ligi. Vušković trenutačno igra na posudbi u njemačkom HSV-u, ali navijači Tottenhama s radošću prate njegove nastupe prije nego što im se vrati.

Kada je Nikola Vlašić 2017. otišao u Everton, Poljud je bio pun ponosa. Za momka koji je doslovno odrastao u svlačionici Hajduka, transfer u Premier ligu bio je ostvarenje sna, ali i povijesni trenutak za klub. Everton je tada platio oko 10,8 milijuna eura, što je u tom trenutku bio rekord Hajduka i najveći transfer u njegovoj povijesti.

Vlašićev transfer nije bio samo potvrda talenta jednog igrača, nego i rezultat višegodišnjeg rada u omladinskoj školi. On je pokazao da Hajduk može odgojiti modernog, tehnički moćnog i fizički spremnog veznjaka koji može parirati u najjačim ligama svijeta.

Iako u Engleskoj nije ostvario sve što se očekivalo, Vlašić je kasnije dokazao svoju vrijednost u Rusiji i Italiji, postavši jedan od ključnih igrača hrvatske reprezentacije. Za Hajduk, njegov odlazak označio je prekretnicu – klub je prvi put u novije doba ostvario transfer koji je mogao promijeniti njegovu financijsku sudbinu.

Godina je bila 2009. Hajduk se mučio s dugovima, a engleski Blackburn Rovers ponudio je 7 milijuna eura za mladog napadača Nikolu Kalinića. Bio je to trenutak koji će obilježiti novu eru Poljuda – Kalinićev transfer postao je simbol ulaska Hajduka u moderno tržište.

Kalinić je već tada bio poznat po instinktu pred golom, snalažljivosti i karakteru pravog centarfora. Bio je produkt domaće škole, igrač koji je rastao u teškim vremenima, ali je dokazao da i u Splitu može niknuti napadač svjetske klase.

Njegov odlazak mnogi su doživjeli s tugom, ali i ponosom – jer je Hajduk napokon uspio “izvesti” napadača koji je vrijedan europskog interesa. Iako u Engleskoj nije doživio bajku, Kalinić je kasnije uspješno igrao u Dnipru, Fiorentini, Atalanti i Milanu, postavši jedan od rijetkih hrvatskih napadača s dugom i respektabilnom karijerom u ligama “petice”.

Kalinićev transfer ostao je prekretnica – bio je dokaz da Hajduk može zaraditi ozbiljan novac i u vremenima kada hrvatski nogomet nije bio osobito na cijeni.

U trenutku kada je 2023. godine Stipe Biuk potpisao za Los Angeles FC, mnogi su podigli obrve. Ne zato što mladi krilni igrač nije imao potencijal – nego zato što je njegov odabir bio neuobičajen. Otići u MLS, ligu koja se često doživljava kao “mirna luka” za veterane, s 20 godina? Za Biuka je to bio logičan korak – i sportski i financijski.

Hajduk je za njega dobio oko 6,5 milijuna eura, što ga je svrstalo među najveće transfere u povijesti kluba. Za klub iz Splita, to je bio dokaz da se rad u omladinskom pogonu isplatio, ali i da novi nogometni svijet ne poznaje granice – Amerikanci više nisu samo tržište za kraj karijere, nego i za razvoj mladih talenata.

Biuk je bio i ostao simbol nove generacije hajdukovaca – miran, skroman, ali s nogometom “u malom prstu”. Njegov transfer dokazao je da Hajduk više ne mora prodavati igrače “pod cijenu”, već da može birati trenutak i klub koji najbolje odgovara razvoju igrača.

Kada je 2019. godine Domagoj Bradarić prešao u francuski Lille OSC za 6,5 milijuna eura, Hajduk je dobio priznanje da ponovno proizvodi igrače europske klase. Mladi lijevi bek, poznat po brzini, disciplini i odličnom osjećaju za igru, postao je jedno od najtraženijih imena u ligi.

Bradarićev transfer bio je važan i iz jednog drugog razloga – pokazao je da Hajduk ne mora čekati deset godina između ozbiljnih prodaja. Klub je napokon stvorio kontinuitet, barem u smislu razvoja mladih igrača i njihovog izlaska na međunarodno tržište.

Za samog Bradarića, Lille je bio savršen korak: klub koji daje priliku mladima, ali i igra u Ligi prvaka. Za Hajduk – dokaz da se i defenzivni igrači mogu prodati za ozbiljan novac, ako iza njih stoji rad, sustav i profesionalni razvoj.

Svih pet transfera – Vušković, Vlašić, Kalinić, Biuk i Bradarić – povezuje ista crta: svi su produkt Poljudove škole nogometa. To je kontinuitet koji malo koji klub u regiji ima. Unatoč raznim krizama, smjenama uprava i financijskim problemima, Hajduk je uspio zadržati ono najvažnije – proizvodnju talenata.

Financijski, svi ovi transferi spadaju u sami vrh hrvatskog nogometa. Ali njihova prava vrijednost leži u činjenici da su pomogli klubu da preživi i da ponovno raste. Hajduk se prečesto morao oslanjati na prodaje da bi sanirao dugove, ali istodobno je dokazao da ima sistem koji funkcionira.

Ovi transferi također su vratili nadu navijačima – da klub iz Splita može stajati rame uz rame s Dinamom i ostalim europskim sredinama po pitanju omladinskog rada.

No, iza svake velike prodaje stoji i pitanje: što dalje? Hajduk se često suočavao s problemom da umjesto ulaganja u budućnost, novac od transfera “ispari” u svakodnevnim troškovima. Klub koji je prodao Vlašića, Bradarića ili Biuka mora biti klub koji zna stvoriti njihove nasljednike – ne samo jednog, nego cijelu generaciju.

To je najveći izazov splitskog giganta. U trenutku kada mladi igrači odlaze sve ranije, Hajduk mora pronaći način kako da ih zadrži barem dovoljno dugo da ostave trag u seniorskom nogometu.

S druge strane, ovi transferi su i prilika – pokazatelj da Poljudova akademija ima budućnost. Ako klub uspije pronaći ravnotežu između sportskih ambicija i ekonomskih realnosti, ovih pet primjera bit će samo početak.

Kad se govori o transferima, usporedba s Dinamom je neizbježna. Dok je Dinamo već godinama “tvornica” koja redovito izvozi talente u najjače lige, Hajduk je u tom pogledu imao više oscilacija. No posljednjih godina, razlika se smanjuje.

Vušković, Biuk i Bradarić pokazali su da Poljud može držati korak – da i jug Hrvatske može proizvoditi igrače koji zanimaju Premier ligu, Ligue 1 ili MLS. U isto vrijeme, Hajduk je postao atraktivniji za mlade talente iz cijele Dalmacije, što dodatno jača bazu.

Ako se nastavi ovim putem, Hajduk bi mogao postati ono što je nekad bio – klub koji ne prodaje iz nužde, nego iz strategije.

Transferi nisu samo način da klub zaradi novac. Za Hajduk, oni su priča o preživljavanju, ponosu i identitetu. Svaki od ovih pet izlaznih transfera – od Kalinićeva puta u Englesku, preko Vlašićevog probijanja u Premier ligi, do Vuškovićevog prelaska u Tottenham – govori o jednom Hajduku koji se, usprkos svemu, nikad nije predao.

Oni su dokaz da klub s Poljuda, bez obzira na uspone i padove, ostaje izvor nogometnog talenta, emocije i tradicije. I dok će novi transferi tek doći, ovih pet ostat će zapamćeni kao trenutci kada je Hajduk pokazao što znači biti veliki klub – ne samo po trofejima, nego i po igračima koje je stvorio.